Prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman, 25. lipnja 1992., u intervjuu za „Le Figaro“ (Pariz, Francuska) uz ostalo je već tada iznio neka zanimljiva mišljenja i stavove, koje i ovog puta treba ponoviti.

-„U vezi s optužbama za ustaštvo, srpska propaganda se služi manipulacijama da bi dokazala hrvatsku krivicu za suradnju s Hitlerom. Ustaški režim bio je „kvislinški“, ali se II. svjetski rat u Hrvatskoj ne može pamtiti samo po Pavelićevoj vladi. To bi bilo kao da se Francuska između 1940-45. svede na Petaina, a zaborave se De Gaulle i ostali iz borbe protiv Hitlera“ – rekao je Tuđman te dodao da „Hrvate i Srbe ne razlikuje samo nacionalni identitet, nego ih razdvajaju i dvije civilizacije. Prvi je problem u tome da Srbi odustanu od ideje velike Srbije, koju hoće graditi na račun drugih naroda“.

„A, što se tiče antifašističke borbe“, pojasnio je, „stvarnost je drukčija. U Hrvatskoj je antifašistička borba bila šira nego u Srbiji. Bio sam antifašist i to ostajem, a borio sam se protiv dva totalitarizma - fašističkog i komunističkog“.

E, sad se postavlja pitanje, mogu li ove riječi upamtiti oni koji nam svako malo dijele lekcije o Hrvatskoj kao „ustaškoj državi“? (op.a.)

U tom intervju, Tuđman se osvrnuo i objasnio odnos Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Rekao je:

-„Lord Carirington se ne treba brinuti, ne radi se o vojnom savezu. Cilj je da Hrvati i Muslimani uspostave vojnu suradnju, koja će omogućiti da se odgovori na agresiju protiv BiH. Mi želimo očuvati opstanak države, koja je sastavljena od tri naroda, a međunarodna zajednica može pomoći na dva: tako da prisili Srbiju da odustane od agresivne politike, te da utječe na muslimansku stranu da prihvati kantonalnu organizaciju republike. To je „jedina mogućnost da BiH opstane“.

 

Mladen Pavković