Gdje nestaje racionalnost i logika, rađa se patriotizam. Tako bi se kratko objasnila izborna retorika kandidata, kako i sam voli istaknuti, za člana Predsjedništva BiH izostavljajući onaj prefiks hrvatski kako je Ustavom i definirano.

Kad god neka Udruga iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata podigne svoj glas, odmah se javljaju ovakvi i onakvi jugonostalgičari i bivši udbaši (ili njihova djeca) i počnu se derati i ukazivati (lagati) da su to iste udruge kao što je bila i ona u komunističkom režimu zvana – SUBNOR. S obzirom da ti i takvi drže u svojim rukama i većinu medija (u kojima im ne možeš odgovoriti, što je po njima „demokracija“) laž do laži često se pretvara u istinu.

Zbog čega se i zašto ne procesuiraju ratni zločinci iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata? Pitaju se i pitat će se brojni Vukovarci, ali i mnogi drugi koji će prema svemu sudeći biti nazočni na protestu koji je zakazan za 13. listopada 2018. u ovome gradu. Nu, nije istina da se ne istražuju i ne osuđuju ratni zločinci, ali – nedovoljno. Za minus – 2! (Da se malo našalimo!). Stoga je krajnje vrijeme da se i na ovo pitanje daju (svi) mogući odgovori, tim prije što još ima živih svjedoka.

Medijska ofenziva i cyber rat koji potenciraju režimski mediji iz Sarajeva pod direktnom kontrolom političkih i obavještajnih struktura metodom zastrašivanja Bošnjaka nastoje stvoriti surovu sliku svega hrvatskog kao „neprijateljskog“, dovodeći do zahuktavanja ionako uzavrele političke scene u Sarajevu.

Sukladno Zakonu o tisku, od vas želim objavu ovoga mojega reagiranja na tekst, objavljen na vašemu portalu, pod naslovom: Zdravko Nikić proziva Crkvu za uzimanje novca na dan tragedije u Uzdolu.

Unatoč tome što su sve političke stranke predstavile i prihvatile kodeks izbornog ponašanja i međusobnog, kakvog takvog, uvažavanja pojedine političke opcije u BiH i dalje ne biraju metode komunikacije. Osobito je to vidljivo u virtualnom svijetu, na društvenim mrežama gdje nestaje sva etika, kodeksi i norme ponašanja.

Samo što su u Vukovaru nešto glasnije progovorili na temu – kad će odgovarati srpski i ini agresori (zločinci) na Republiku Hrvatsku, među visokim hrvatskim političkim dužnosnicima podigla se prava bura. Ne, neće njima nitko postavljati takva pitanja, jer odgovarajuće službe rade svoj posao, a još manje će im netko (hrvatski branitelji) „dirigirati“ s kojim će političkim strukturama (ala Pupovac i sl.) dijeliti vlast – čuli smo.

Još jednom, s ponosom i tugom, sjećamo se legendarnog vukovarskog ratnog kirurga, bivšeg ministra hrvatskih branitelja, saborskog zastupnika dr. Juraja Njavre. Umro je 15. rujna 2008. u Zagrebu.

Sramotna vijest stigla je iz Londona. Tamošnji Guardian uvrstio je sramotnog Olivera Frljića među pet najvažnijih redatelja u Europi. Listu je sačinio kazališni kritičar Met Truman, koji je istaknuo da je „najkontraverzniji kazališni redatelj na starom kontinentu i jedan od, kako on kaže, najpotrebnijih“! Također navodi da je njegov rad politička satira nekadašnje Jugoslavije, ratnog profiterstva, porasta popularnosti ultra desnih snaga i nacionalizma, kao i slabosti tek stasale demokracije.

O sudbini nestalih osoba, poglavito iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata godinama se šuti. Na taj veliki problem većina hrvatskih medija skrenula je pozornost tek na Međunarodni dan nestalih osoba (30. kolovoza). Tada je istaknuto da 1940 obitelji već više od dva desetljeća tragaju za sinovima, muževima, braćom i sestrama koji su nestali u vihoru proteklog rata. Srbi, koji su među ostalima bili agresori na Republiku Hrvatsku, i koji sigurno znaju ključ rješenja ove krize, šute, ne žele otkriti podatke, iako se od njih često može čuti kako su spremni pomoći.