Prije 29 godina, 25. listopada 1991. iz tiska je izašao prvi broj hrvatskog vojnog lista "Gardist", kojeg su na prvim crtama bojišnice čitali hrvatski branitelji. Izlazio je u sastavu slavne 117. brigade HV-a. Bio sam osnivač i glavni urednik ovog lista dok su se u njegovu radu iznimno iskazali i dragovoljci Domovinskog rata: Vladimir Kostjuk, Dragutin Rendić, Antun i Bojan Mijatović, Dragan Vicković te Stanko Gazivoda.

Mnogi birači ukazuju na mito i korupciju, ali unatoč tomu glasaju za iste stranke koje njih promiču jer nemaju drugog izbora. U ovakvom političkom sustavu nije potrebno više od 4 a mi imamo više od 160 stranaka. U ovoj državi neki misle da osnivanjem svoje stranke mogu promijeniti i spasiti državu, ali takva nepromišljenost daje vlast komunističkim strankama – HDZ-u i SDP-u.

Ante Bruno Bušić bio je progonjen, zatvaran i na koncu ubijen po režimu koji se deklarira kao komunistički i koji je kao takav poznat u svijetu. Njegovo ime, ali i djela ne mogu se zaboraviti. Čak su i neke hrvatske vojne postrojbe u Domovinskome ratu nosile njegovo ime.

Dok se u Hrvatskoj još „razotkriva“ tko je ustvari bio Danijel Bezuk, koji je hicima iz automatskog oružja ranio policajca na zagrebačkom Markovu trgu, portal beogradske Politike (12.10. 2020.) već je objavio – „Napadač iz Zagreba slušao Tompsona i hteo da „skida Srbe“!

S nestrpljenjem smo očekivali tv emisiju notornog A. Stankovića „Nedjeljom u 2“. Naime, ovog puta gostovao je (11.listopada,2020.) jedan od najbogatijih hrvatskih poduzetnika – Branko Roglić, kojem su nedavno Igor Zidić i komunistički povjesničar Tvrtko Jakovina promovirali i autobiografsku knjigu.

Krenulo je. Za zločine protiv ratnih zarobljenika na Ovčari (1991.) uhićena su dva stanovnika, bivših djelatnika Vupika iz Vukovara, koji su gotovo 30 godina mirno živjeli u Negoslavcima, nedaleko mjesta zločina. Riječ je o Vojinu Krstiću (72) i Draženku Đokiću (57). Oni sve to vrijeme nisu bježali, i uvijek su navodno bili na raspolaganju organima gonjenja.

Pročitah na portalu moje Busovače sjećanja i kazivanja generala kog sam za rata u BiH i osobno upoznao, o čijem liku i djelu kada se govori treba ustati i stati u stavu mirno, u stavu pozdrava i neupitnoga štovanja, što me potaknu na ovaj osvrt.

Mnogi su u šoku- Ivica Todorić je oslobođen! On i njegovi suradnici iz afere „mali Agrokor“ dobili prvu bitku, nepravomoćno su oslobođeni optužbe da su navodno opljačkali 1,25 milijuna eura. Da komedija bude još veća- Todorić se uopće nije branio, niti je želio odvjetnika.

Ima li u hrvatskoj suvremenoj povijesti barem nešto originalno? Naime, mi smo čak i obrambeni rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske države protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga – ekstremista, Jugoslavenske narodne armije (JNA) te Srbije i Crne Gore „krstili“ kao – Domovinski rat.

U zadnje vrijeme Zoran Milanović, predsjednik hrvatske države, jako i žestoko počeo se baviti „hrvatskom politikom“, pa čas „udara na „babe“, čas na tipove poput Žarka Puhovskog, kojem je već jednom netko trebao reći što ga ide. Uzalud se sada, primjera radi, Puhovski opravdava da nije bio „druker“ 1971., da nije „cinkao“ poštene hrvatske studente, ali ova i ovakva besramna jugoslavenčina morao bi objasniti i svoju jadnu i žalosnu ulogu na Haaškom sudu.