U ovo predizborno vrijeme stigla je sjajna vijest. Premijer Andrej Plenković rekao je da će Hrvatska osim 10 milijardi eura iz najavljenih europskih sredstava za gospodarski oporavak dobiti još najmanje toliko za sedmogodišnji program. Od toga tri četvrtine su bespovratna sredstva, a jedna četvrtina mogućnost zajmova.
Najprije želim ukazati na sve poznate javne optužbe protiv bivšeg predsjednika Mesića koje nikada nije opovrgnuo, ali, unatoč tomu, hrvatski narod ga je dva puta izabrao za predsjednika Republike Hrvatske. Ne znam bih li više kudio Mesića, državu ili hrvatski narod, ali mislim da pokudu najviše zaslužuje hrvatski narod, posebice hrvatski komunistički ''desničari''.
Raspuštanjem Hrvatskog Sabora u njegovom 9. sazivu oslobodili smo se nadam se najlošijeg saziva Sabora u svih ovih tri desetljeća obnovljene i nezavisne hrvatske države, ali i najkatastrofalnije Vlade RH, koju najširi slojevi hrvatskog naroda ne pamte po ni jednom dobru, kojeg su napravili u njihovom mandatu. Umjesto šutnje i srama, dvojac čelnika Sabora i Vlade RH, Jandroković i Plenković su u samohvali prešli sve mjere dobrog ukusa, iako su svojim odlukama i akcijama izazivali beznađa, pa su im upridjevljena posprdna pučka imena, nadimci Njonjo i Šonjo.
Predsjednik RH Zoran Milanović mnoge je iznenadio kad je izjavio da možda i ne će glasovati na parlamentarnim izborima, jer se ne želi dovesti u situaciju da mora objašnjavati koga je zaokružio.
Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je kao kandidat za predsjednika bio zaštićen kao lički medvjed kod hrvatskih utjecajnih medija mada je sa njim povezano toliko afera od kojih se branio lažima pa o njima javnost zna malo ili ništa. U demokraciji javnost, dakle, birači moraju znati sve o političkim kandidatima prije nego odluče o svojem izboru, a zbog toga postoje slobodni mediji, novinari i građani koji propituju sve dobivene informacije o kandidatu od bilo kakvog izvora.
Ovih proljetnih dana ljudska je mržnje kulminirala u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji naspram hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata, da je bilo moguće tu gorčine mržnje riječi oblikovati u oštricu mača, veća bi osveta bila od one u Bleiburgu.
U zlatna vremena Borovo, najveća hrvatska tvornica obuće, zapošljavala je više od 22.000 radnika te proizvodila oko 25 milijuna pari cipela, više od pola milijuna guma za automobile, itd. Međutim, tijekom 1991. ova je vukovarska tvrtka razrušena, ali i – opljačkana.
U politici ne smijemo biti emotivni već moramo biti razboriti. Politička odluka je jako kompleksna i nju ne možemo i ne smijemo donositi samo na temelju simpatija prema stranci ili političarima, njihovim obećanjima i osobnoj pohlepi nego na temelju domoljubnog identiteta, svjetonazora te stanja u zakonodavstvu, gospodarstvu i pravosuđu.
Predsjednik Republike Hrvatske na svom službenom Facebook profilu počeo je podsjećati Hrvate na neke povijesne činjenice – da se ne zaboravi.
Ako je naša hrvatska država Herceg-Bosna, zasad doduše, samo kao mogućnost, teško je razumjeti zašto je organizator središnju komemorativnu molitvu za hrvatske žrtve smjestio na područje druge, nama neprijateljske države, odnosno u sam njezin glavni grad