Uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, ove će nedjelje, 18. studenoga, u tužnoj i dostojanstvenoj koloni, ulicama grada proći velika kolona ljudi koji će, kao i svake godine, doći iz svih krajeva države, ali i svijeta. Na Memorijalnom groblju, gdje su sahranjeni hrvatski branitelji, ali i civili, odat će se dužno štovanje ljudima koji su u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu dali sve što se može dati za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu.

U nedavnim izborima za članove Predsjedništva BiH iz reda Hrvatskog Naroda pobijedio je Željko Komšić. I to treći put. Prošle izbore je morao preskočiti jer bi mu one bile treće zaredom, a to Ustav ne dopušta. Pričekao je četiri godine, kandidirao se i premoćno pobijedio. Je li njegova pobjeda bila iznenađenje i je li ona iznenadila birače u toj susjednoj državi, a i nas koji na sve to gledamo sa strane, ovlaš, kako bi rekli iz onog drugog entiteta koji je poznatiji pod nazivom Republika Srbska.

Tradicionalna kulturna manifestacija Noć kazališta, koja je lani trebala biti održana 18. studenoga, na dan okupacije Vukovara i Škabrnje, odgođena je za nekoliko dana, prije svega zbog protesta Udruga proisteklih iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Sve što organiziraju Hrvati, a odnosi se na bilo kakve domoljubne manifestacije, objavljivanje knjiga i slično, te je poglavito vezano uz hrvatski obrambeni Domovinski rat, Nezavisnu Državu Hrvatsku, blaženog Alojzija Stepinca ili pak o navodnim zlodjelima nakon II. svjetskog rata, apriori nailazi na osudu srpske strane. U tome prednjače novinari (skribomani) iz srpskog biltena Novosti, kojima se kosa diže na glavi ako samo netko počne članak s „u“ ili „h“, jer ne podnose ustaše, a bome ni Hrvatsku.

Što se više približava 18. studenoga, Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, notorni Milorad Pupovac postaje sve „važnije“ pitanje: hoće li ili ne će i on biti u tradicionalnoj koloni sjećanja? To je prije svega njegova osobna stvar, tim prije jer se nikome ne šalju pozivnice.

Svi sveti su. Tisuće i tisuće građana u tišini s pijetetom posjećuju gradska i seoska groblja paleći svijeće za svoje najmilije. Sa suzom u oku i bolom u srcu prisjećaju se trenutaka života s onima koji su ih svojom smrću napustili. Posebno dirljivo je na grobovima s bijelim križevima u kojima počivaju mlade osobe, a isto tako na grobovima hrvatskih branitelja koji su svoje mlade živote ugradili u temelje Hrvatske države. Nažalost mnogi još uvijek ne znaju gdje su svoj život skončali njihovi najmiliji. Oni su svoje svijeće zapalili pod centralnim križevima s molitvom za najmilije i vapajem za njihov pronalazak i dostojanstven ukop.

Što bi se dogodilo da se u Hrvatskoj, odnosno u nekom gradu ili mjestu koje je teško stradalo od srbijanske i ine agresije, a u kojem je ranije živjela većina Srba, neki pravomoćno osuđeni hrvatski ratni zločinac sjeti i tamo kupi „obiteljsku“ kuću, obnovi je i u njoj napravi svoj „zapovjednički stožer“, koji ima jedini cilj i zadatak nastaviti tamo gdje se stalo 1991. ili 1995.?

Dovoljno je da Jakov Sedlar, jedan od najboljih hrvatskih i europskih redatelja dokumentarnih filmova, samo najavi neki svoj novi projekt, odmah se kao „po zadatku“ digne „nebo i zemlja“!

Napokon, 27 godina od početka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, saznali smo i vrlo važan podatak – u Domovinskome ratu bilo je i – ratnih profitera!

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.) predlaže svim osnovnim i srednjim školama da se uoči ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na nevine žrtve Vukovara i Škabrnje 1991., u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, održi školski sat na tu temu, a kojega bi možebitno mogli pripremiti i sami učenici, kroz predavanja (svojeg viđenja tragedije), zatim putem fotografija, crteža ili filmskih projekcija.