Neka tzv. Antifašistička liga predvođena notornim Pusićem (bratom Vesne Pusić) i Teršelič ne odustaje od svojeg zahtjeva u svezi podizanja spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu. Oni prije svega traže da na postamentu spomenika u posveti „žrtvama Holokausta“ stoji „žrtvama ustaškog režima“, što je njihovo pravo. Međutim, Grad Zagreb želi i postavit će spomenik svim žrtvama Holokausta. Time se, kako oni lažu, ne želi umanjiti značaj i težina zločina nad Židovima od 1941. do 1945., već dapače skrenuti pozornost na zločine koji su učinjeni u II. svjetskom ratu.

Ne znam zašto pišem ovaj tekst jer na moja lingvistička otkrića nikad ne reagiraju vukovci. Ne znam zašto Hrvati imaju toliko lingvističkih doktora znanosti koji ništa nisu otkrili osim što citiraju jedan drugoga i tako promiču vukovicu koja je Hrvatima oduzela identitet. Njih ne zanima ni čakavica ni kajkavica, njih ne zanima ni sanskrit, mada se radi o istom jeziku koji se mijenjao pod utjecajem različitih okupatora.

Još nije ni završila projekcija igranog filma „General“ Antuna Vrdoljka u pulskoj Areni, a već je dežurni kritičar svega što hrvatski diše notorni Jurica Pavičić u Jutarnjem listu (14.7.2019.) „svijetu“ objavio „istinu“ – „General je suh, siv i dosadan“!

Mnogi su već možebitno zaboravili episkopa Srpske pravoslavne Crkve i mitropolita zagrebačko- ljubljanskog Jovana Pavlovića (1936.-2014.), koji je javno, poglavito sredinom srpnja 1992. iznosio teške klevete i laži protiv hrvatske države i njezina oslobodilačkog Domovinskoga rata, sve u želji da se izjednače žrtve i agresori.

Malo je poznato da je jedan od kandidata za predsjednika Republike Miroslav Škoro u nakladi Večernjeg lista još 2010. objavio – monografiju, odnosno autobiografiju s nazivom „Stoput bih isto ponovo“. Kažu da su ga na to u četrdesetoj i nekoj nagovorili novinari, a on se osjećao kao da time „završava karijeru“ (da se malo našalimo). Međutim, listajući danas ovu iznimno lijepo opremljenu knjigu, u kojoj se može naći sve o životu i radu jednog od kandidata za Predsjednika Republike, čovjek ne može a da se ne zapita: nije li već tada počela priprema za njegovu predsjedničku fotelju?

-Za mene su najznačajniji dragovoljci i branitelji iz 1991. – rekao nam je Zlatko Brozinčević-Mačak, koji je se u kasnim godinama svoga života, dragovoljno javio, početkom 1990., u tada još tajno ustrojene naoružane skupine u Gradu Zagrebu, koje je predvodio general Zvonimir Červenko.

Svako malo digne se opravdana medijska hajka protiv nekog od aktualnih ministara u Vladi Republike Hrvatske. Sada se „drvlje i kamenje“ srušilo na ministra uprave Lovru Kuščevića, koji je baš zahvaljujući kritikama javnosti morao dati ostavku na svoje dužnosti. Nu, dok se ta afera još nije ni ohladila već je došla na red druga, također u svezi porijekla imovine – Gorana Marića. I on, kao i Kuščević tvrdi da se obogatio po zakonu!

Kata Šoljić, najponosnija Majka u Hrvata, umrla je 8. srpnja 2008. Sahranjena je u Vukovaru, skromno, kao što je i živjela. Tada, na njezinu zadnjem oproštaju, nije bilo najviših državnih političara, nije bilo „velikih“ govora, „nikoga“, osim relativno male skupine ljudi koji su je voljeli. Do zadnjeg dana svoga života bila je na braniku slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Nije dozvolila da se zaborave oni koji su stvarali Lijepu našu.

Unatrag mjesec dana u tiskanim i elektronskim medijima sustavno su i kontinuirano objavljivani mnogobrojni članci, reportaže i komentari o imovinskom stanju političkog tajnika HDZ-a, bivšeg ministra građevinarstva i prostornog uređenja i aktualnog ministra uprave Lovre Kuščevića; a da bi to moglo biti tek spontano, slučajno te bez plana, cilja, svrhe i namjere!

U jednim dnevnim novinama (Večernji list, 7. srpnja 2019.) objavili su reportažu na nekoliko stranica s naslovom „Top 100 – najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj“, među kojima je, kako su istaknuli, i 19 žena.