Od sličica kojih se još sjećam iz osnovne škole, dvije se tiču pjesme i pjevanja. Prvi razred. Proslava Dana Republike u našoj maloj seoskoj školi. Naš stari učitelj, pred mirovinom, svirao je harmoniku, a mi smo razdragano pjevali "Pokraj peći maca prela, do nje dobra djeca sjela…" i "Ima jedna kućica draga srcu mom, ta kućica pod lipom dragi je moj dom…"
Kakav Tuđman, kakav Tito, kakav Ivan Pavao, kakva Oluja, kakav Ivanišević, kakva Janica. Takav frenetičan doček kakav je u cijeloj Hrvatskoj priređen nogometnoj reprezentaciji nikada nije viđen. Mnogi su upotrijebili izraz neopisivo. Neopisivo baš i nije, daleko je teže objašnjivo.
Kad su se na sjednici Vlade ministri pojavili u dresovima reprezentacije i s "centarforom" koji je na dresu ispisao vlastito ime, slutio sam da finale protiv Afrofrancuza neće dobro završiti.