Dragi čitatelji, ja zbilja ne bih željela da vi postanete nazadni klerikalci. Da vas se naš progresivni i napredni mainstream mora sramiti i prisiljen je smišljati raznorazne zamke i podvale kako to vaše nazadnjaštvo ne bi doprlo do javnosti i uzelo šireg maha. Nazadnjaci i klerikalci, oni koji stalno žive u prošlosti, ovih su dana fokusirani na Vukovar.
Kako nam donose legende iz davnine, rimski je senator Katon Stariji svaki svoj govor u Senatu završavao s onim čuvenim Ceterum censeo Carthaginem esse delendam, što je značilo poziv na razaranje neprijateljske države. Brojni danas tekstovi u našim medijima o famoznoj aferi SMS-ovi završavaju na sličan način: Brkića treba srušiti!
Prvi put sam se suočila s čudnovatim odnosom hrvatskih institucija prema žrtvama zločina u Vukovaru u sudnici Haaškog suda. Bilo je to početkom 1998. godine, nakon godine sprovoda vukovarskih žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice na Ovčari i drugih masovnih grobnica, kada ste svakodnevno na hrvatskoj televiziji mogli vidjeti izvještaje njihova pogreba, uz državne počasti, prekrivene hrvatskim zastavama, uz počasne plotune… U tada još početničkom Haaškom sudu sudilo se za taj zločin Slavku Dokmanoviću. Ondje su žrtve prvi put dobivale imena i lica, a ne samo zastavu i statistiku.