Politička stranka se ne stvara preko noći izlaskom na izbore nego sa političkim radom i jasno definiranim ciljevima. Nju ne stvaraju grupice oportunista koji glupostima i egzibicijama pred kamerama u Saboru misle da će pridobiti glasače. Pokojni Tuđman je HDZ stvarao godinama u tajnosti i znao je tko mu treba, ali je također znao sa kim mora biti oprezan. Istina, u stranku su ušli mnogi udbaši i kosovci, ali bez njih se nije moglo stvoriti državu. Međutim, nakon njegove smrti stranku je preuzeo Vladimir  Šeks i njegova bratija i dogodilo se što se dogodilo.

Članovi HDZ se moraju osloboditi Šeksa ako žele sačuvati stranku i zaustaviti pljačku. Mnogi misle da je njegova produžena ruka, premijer Plenković, pošten političar, ali budućnost će nam pokazati njegovo drukčije lice ako se ikada pokrene istraga Borg. Danas se stranka odrekla demokršćanstva, postala globalistička i nedemokratska, a jedini joj je cilj bratstvo i jedinstvo u nedemokratskoj i utopijskoj EU kojom upravljaju Njemačka i Francuska. Radi se o kolonijalnoj demokraciji u kojoj Njemačka koristi manje i siromašnije države kao izvore radne snage.

Danas su vlast preuzeli udbaši i kosovci preko svojih potomaka i prijeti nam koalicija HDZ-a i SDP-a, a to znači povratak komunističkog sustava i diktature jer potomci udbaša i kosovaca nemaju nikakvih demokratskih spoznaja i ne razumiju kako funkcionira kapitalizam i slobodno tržište, ali će ih podržati europska globalistička politička elita. Zbog ove ugroze treba stvoriti jednu demokršćansku i konzervativnu stranku i pozvati hrvatske intelektualce i stručnjake iz iseljeničke dijaspore koji su školovani u demokratskim državama na Zapadu da se vrate u Hrvatsku i da stranki pomognu u razumijevanju demokracije, kapitalizma i slobodnog tržišta, te promociji hrvatske države.

Stoga mislim da su stranke HSS i HSP relikt prošlost i moraju nestati sa političke scene. Stranke iste provenijencije su osnivali bivši udbaši i kosovci i tako ih dokrajčili. Ako ovo nije istina ne bi bilo toliko stranaka iste provenijencije? Ove dvije stranke nam otkrivaju kako se ne vodi stranačka politika. Svaka politička stranka mora imati različite frakcije da bi bila uspješna i demokratska. Kompromis je odlika demokracije ili ostavka bez ikakve buke.

Sve te male desne stranke moraju se ispisati iz registra političkih stranaka prije nego pristupe osnivanju nove zajedničke demokršćanske i konzervativne stranke sa jasnim obećanjima da neće osnivati novu političku stranku jer nova stranka će imati različite frakcije. Vodstvo stranke moraju izabrati članovi stranke, a njih mora biti najmanje 30 tisuća. Prije toga nema registracije stranke. Mora se istaknuti više kandidata koji bi preko interneta članovima stranke predstavili svoj političke programe i ciljeve.

Tek nakon toga, članovi stranke mogu izabrati vodstvo stranke. Vodstvo treba birati izravno, bez posrednika, dakle, bez delegata ili se mora osmisliti izborna kampanja za izbor vodstva stranke. Možda takva nova stranka ne bi uspjela preuzeti vlast na prvim izborima, ali glasovi demokršćana, konzervativca i domoljuba ne bi dijelili HDZ i SDP. Suverenisti se samo pričinjaju da su zajedno jer na parlamentarne izbore će sigurno ići odvojeno. Koalicije nisu stranke i brzo nestaju. Koaliciju prije izbora treba zakonom zabraniti. Tako nesposobni ljudi postaju sabornici kao Hrelja, Beljak, Kosor, Pernar, Sinčić, Petrov i mnogi drugi.

Nova stranka bi trebala imati više ciljeva, a glavni cilj bi joj morao biti izmjena Ustava kojeg bi birači na referendu prihvatili ili odbacili. Treba izmijeniti preambulu Ustava, u njega vratiti Županijski dom i zamijeniti članak o nacionalnim manjinama sa etničkim manjinama, ako smo Europljani. Apsolutnoj većini u Saboru bi trebalo zabraniti da mijenja Ustav jer Ustav je dogovor svih državljana RH kakvu državu žele imati i o izmjenama Ustava trebaju odlučivati birači na referendu. Apsolutna većina u Saboru može dodavati samo amandmane. Drugi cilj bi morao omogućiti svim građanima RH da glasaju na svim izborima. Sabornike treba birati imenom u prezimenom jer jedino tako se stranke mogu demokratizirati. Znam da će se ovoj ideji opirati komunistička svijest jer za njih na izborima mogu samo glasati birači koji radu u Hrvatskoj. Komu plaćaju porez zatvorenici i dangube? Treći cilj bi morala biti lustracija udbaša, kosovaca i komunista koji su obnašali vlast u komunističkoj Hrvatskoj, a četvrti je zatražiti ratnu odštetu od Srbije.

Komunističku svijest imaju liberali, a ima je cijela Merkeličina Europa jer njezin glavni cilj je totalna kontrola autohtonog puka. Mnogi u Hrvatskoj još nisu shvatili da stranci iz cijele Europe mogu birati i biti birani u Hrvatskoj, a komunistička svijest to zabranjuje hrvatskoj iseljeničkoj i inoj dijaspori. Zašto se onda ne uvede porez na nekretnine i da svi plaćaju poreze ako imaju neku nekretninu u Hrvatskoj. Prva stambena nekretnina nosi najmanji porez koji se povećava na drugoj ili trećoj stambenoj nekretnini.

Međutim, hrvatska komunistička svijest kod najveće sirotinje u Hrvatskoj ne želi porez na nekretnine jer ne zna da se najveći broj nekretnina u Hrvatskoj pripada hrvatskim lopovima. Dakle, hrvatske birače treba uputiti u demokraciju jer mnogi razmišljaju komunistički, ne svojom krivicom nego krivicom hrvatskog obrazovanja koga iz korijena treba mijenjati. Stoga treba mijenjati javnu televiziju. Njoj treba samo jedan kanal i ništa više jer bi to stvorilo kvalitetnije programe i večernje vijesti, dakako, bez sapunica, a ujutro bi trebalo uvesti obrazovne programe. Jedino takva televizija može služiti javnosti, a sapunicama neka se bave privatne televizije.

Ako se uskoro ne osnuje demokršćansko konzervativna stranka, Hrvatska i Hrvati će nestati jer potomcima komunista i srbske manjine to je glavni cilj.

Srećko Radović