Središnje zbivanje ovih dana u našoj državi su pregovori oko sastavljanja vlade i formiranja saborske većine ne bi li se konstituirao Sabor. Gotovo da nema osobe koja nije upoznata s tim događanjima, budući da smo bombardirani informacijama koje se odnose na navedeno.

Trgovina mandatima, pregovori, promtne istrage državnih tijela - gotovo nevjerojatno kojom brzinom reagiraju naše institucije, a još uvijek nitko nije prstom mrdnuo i priča bivšeg ministra financija Slavka Linića pada u zaborav. Isti je naime optužio tehničkog premijera Milanovića za tešku korupciju, zloporabu položaja i ovlasti, te zloporabu institucija države još pred skoro 2 godine! I nikom ništa.

Takav selektivni pristup događajima upada u oči, te uistinu možemo zaključiti kako je država uređenija, ali nameće se pitanje po čijoj mjeri! Medijima ne može ništa promaknuti, ali takva krucijalna tema, kao da u njihovom interesu ne postoji. Druge, daleko nebitnije teme se ističu neprestanim napuhavanjem i velikim naslovima, a neke koje su od presudne važnosti i koje upućuju na stvarno stanje društva i države jednostavno se skidaju s dnevnog reda.

Strana koja je još uvijek na vlasti vrlo čvrsto i kvalitetno kontrolira i usmjerava medije, pa čak i dostavlja informacije o pojedincima koje bi trebale biti (državna) tajna. Informacije izlaze vrlo ciljano, usmjereno i kontrolirano te jedino pojedini portali propuste informacije o aktivnostima dosadašnje oporbe. Stručnjak iz Amerike za PR je očito bio vrlo isplativa investicija koju smo platili svi mi građani Republike Hrvatske za promociju tehničkog premijera , Zorana Milanovića.

Za razliku od ovakve burne scene na nacionalnoj razini nekad možda mislimo da je organizacija rada institucija na lokalnoj razini manje burna. Budući se radi o malim sredinama, očekujemo da "svi sve i o svakom" znaju. Tome bi trebali i doprinositi i lokalni mediji, kojima lokalna vlast plaća za praćenje dnevnih programa, kulturnih, političkih, sportskih i društvenih zbivanja.

I u Samoboru je stanje bilo takvo, ali se ipak drastično mijenja i pristup je u zadnje vrijeme znatno drugačiji. U proteklih nekoliko godina većina lokalnih medija je propala. Od nekadašnjih nekoliko tiskovnih medija, nacionalne novine koja je pratila lokalna zbivanja, radio stanica i portala ispada da nitko nije zainteresiran za zbivanja u lokalnoj sredini.

Gradonačelnik Krešo Beljak uspio je toliko kvalitetno posložiti sredinu i uvesti kontrolu i nadzor, da je većina medija prestala izlaziti, a oni koji izlaze kao da su dobili zabranu praćenja lokalnih političkih događanja. Iznimke su samo gotove, kratke izjave gradonačelnika.

Tome svjedoče i najnovije odluke; sjednica gradskog vijeća je održana u 20. studenog 2015. godine , ali nitko nikakvih informacija nije prenio o zbivanjima na istoj. Šuška se po gradu da gradonačelnik svoje ispade u ponašanju više ne može kontrolirati pa već i na sjednicama gradskog vijeća psuje, napada i vrijeđa ljude te je sve skupa vrlo mučno i delikatno za prenošenje u javnost.

Budući da cenzura informacija i nije uvijek bila najbolja, povremeno su se mogle čuti i ponekakve stvari koje nisu poželjne za stvaranje savršenog lika gradonačelnika, vječno nasmijanog i do krajnjih granica ljubaznog i susretljivog. Istome se to sve nije svidjelo pa je očito sve skupa zaustavio i zabranio prenošenje informacija.

Da stvar bude zanimljivija, kada su pojedini vijećnici zatražili snimke sa sjednica gradskog vijeća, dobili su informacije da su se audio snimke ( koje su po zakonu dužni čuvati ) izgubile. Nije u pitanju jedna snimka sa sjednice gradskog vijeća, već snimke održanih sjednica gradskog vijeća u protekle 2 godine. Kako je to moguće???

Iako zaustaviš medije i službene snimke, informacija se širi na prastari način od uha do uha... zato se priča da je na sjednici gradskog vijeća postalo vruće zbog teme koju su potaknuli vijećnici HDZ-a - postavili su pitanje o kino stolicama koje su 2013. godine kupljene za kino dvoranu. Pročelnik za društvene djelatnosti i kulturu, Juro Horvat (bratić gradonačelnika Kreše Beljaka) nepripremljeno je izjavio kako su stolice propale i strunule . Slijedom te tvrdnje prozvan je gradonačelnik kao odgovorna osoba lokalne jedinice, jer se isti hvalio nabavkom stolaca i uređenjem kino dvorane u svojoj predizbornoj kampanji u proljeće 2013. godine. Sada više s time nema ništa i traži krivca za propalu investiciju od 70.000,00 kn. Baš nas zanima ko će biti "Pedro" - službeni krivac? Kako stvari stoje, najlakše je optužiti one kojih nema i koji se ne mogu braniti. U ovom slučaju bi to bila bivša ravnateljica POU Samobor i pokojni pročelnik za društvene djelatnosti, kojih već godinama nema .

Možda je bitno za spomenuti da medije nije zanimala navedena činjenica, šteta od 70.000 kn koja je nastala. Štetu trpi grad poradi nesavjesnog i nerazumnog upravljanja gradskom imovinom od strane gradskih vlasti. Netko bi i pomislio da je šteta zanemariva, ali ovaj iznos predstavlja godišnji proračun nekoliko udruga. Čovjek se pita bi li se mogao ovaj model funkcioniranja medija, plasiranja informacija i odabira bitnih činjenica primjeniti i na nacionalnoj razini, tako da se građane ne zamara nebitnim činjenicama kao štetama proizašlim iz nesavjesnog i nerazumnog upravljanja državom, činjenicama o nepotizmu, kriminalu, pogodovanju, zloupotrebi položaja i ovlasti...nitko se ne bi uzrujavao, a dojam o savršenom društvu i savršenim liderima bi bio zacementiran i neupitan.  

Za kraj moram konstatirati kako ovo praćenje dnevno političkih zbivanja u Samoboru ima i neku dobru stranu. Naime, čim je izašao tekst o zbivanjima u Turističkoj zajednici Samobor koja radi bez direktora/direktorice mjesecima, gradonačelnik je slijedeći dan donio odluku o raspisivanju natječaja za izbor novog direktora.

Tako možda i nakon ovog teksta i kratkog promišljanja shvati i sjete se u lokalnoj upravi kako plaćaju mjesečne paušale te uz njih i plaćene oglase; Radio Samoboru i Glasniku Samobora i Svete Nedelje za praćenje događanja. Možda bi navedeni ponekad taj honorar trebali i odraditi. U suprotnome bi se moglo zaključiti da je u doba velikog ''totalitarizma'' pokojnog predsjednika Franje Tuđmana i gradonačelnika Ivice Bedeničića bilo više demokracije nego danas u vrijeme gradonačelnika Kreše Beljaka.

Naime, u ono vrijeme su na sjednicama gradskog poglavarstva sjedili novinari, predstavnici gradskih ustanova i društava zajedno sa predstavnicima grada i gradske uprave. Dogovarali su se o planovima i realizaciji programa. Bilo je i zajedništva i dogovora o budućnosti. Danas, nažalost, u vrijeme demokracije na čelu sa HSS/SDP u Samoboru nitko ništa ne smije niti pitati, niti znati. Jer zašto bi itko mislio i slušao ili ne daj Bože čitao što se dogovaralo o budućnosti grada. Pa gradonačelnik ipak zna najbolje ...

 

Hrvoje Krmpotić