Rasprodaja hrvatskih tvrtki po smiješno niskim cijenama, pokušaj dodjele u koncesiju Hrvatskih autocesta, kao i pokušaj prodaje Imunološkog zavoda, potpuno investicijsko mrtvilo, rast nezaposlenosti i pad zaposlenosti, masovni odlazak mladih u inozenstvo, samo su vrh sante leda kojom je ova neupitno najlošija Vlada u posljednjih četvrt stoljeća obilježila svoj mandat.

Paralelno s masovnim otpuštanjem radnika, vršilo se uspješno kadroviranje i masovno uhljebljivanje članova Partije. Unatoč porastu hrvatskog vanjskog duga za nevjerojatnih 100 milijardi kuna, bilježimo stalni pad BDP-a, ali i ubrzano zaostajaje u odnosu na gotovo sve članice EU. Šlag na tortu je najnoviji sukob sa svim susjedima i kaos koju je izazvala ova nesposobna vlast dopuštajući masovni i nekontrolirani ulazak migranata u Hrvatsku.

Potcjenjujući birače i računajući na njihovo kratko pamćenje, slučajni ministri krenuli su zadnjih mjeseci u agresivnu kampanju uvjeravajući hrvatske građane kako Hrvatska raste, kako su uveli red i kako sve ide na bolje. U populizmu i jeftinoj demagogiji sve je nadmašio famozni Boris Lalovac. Nakon što su čitav mandat prespavali ubrzano siromašenje građana i izazvali porast broja blokiranih na više od 300 tisuća, nakon što smo četiri godine bili svjedoci tragičnih slika ovrha u kojima su obitelji s malom djecom brutalno bacani na ulicu, sjetili su se odjednom, baš uoči parlamentarnih izbora promijeniti zakone kojima se rješava problem dužnika u švicarskim francima. Onako, bez temeljite pripreme, bez dogovora s partnerima, bez računice kako će se to odraziti na ukupne financije i na standard svih hrvatskih građana. Da bi tragikomični igrokaz bio potpun Lalovac se zaigrao najjadnijim spletkarenjem plasirajući priču kako se, evo, HDZ dogovorio s Ustavnim sudom kako će Zakon o konverziji franka biti ukinut na Ustavnom sudu. Ovo je toliko prozirno, jeftino i nisko. U svakom slučaju nedostojno jednog ministra, pa bio on i slučajni ministar Lalovac. Ustavni suci, to bi ipak Lalovac trebao znati, imaju osmogodišnji mandat koji traje neovisno o nečijoj izbornoj pobjedi. Pa zašto bi onda pogodovali budućem pobjedniku?

Radi se međutim o mnogo većem problemu koji je donio ovaj, na vrat – na nos doneseni Zakon. Svega mjesec dana od njegova donošenja financijsko tržište reagiralo je na primjenu zakonskog rješenja za konverziju kredita vezanih uz švicarski franak u eurske slabljenjem kune prema euru i rastom kamatnih stopa. Tako bi osim upitnog zakonskog rješenja, slučajna Vlada ovim na brzinu zgotovljenim zakonom sve njegove negativne učinke mogla prevaliti na sve hrvatske građane.

Teško je, međutim, pretpostaviti da Lalovac ne zna kakvo kukavičje jaje podvaljuje ne samo budućoj Vladi, nego i svim hrvatskim građanima. Lalovac je, naime, prije dolaska na mjesto ministra financija bio direktor Sektora računovodstva, financija i izvještavanja u Raiffeisen Leasingu. Kako to da se od visokopozicionitanog bankara, i pomicatelja bankarskih interesa, odjednom pretvorio u njihova progonitelja i i tobožnjeg zaštitnika građana?

Problem je još i ozbiljniji. Sam Lalovac je uzeo za sebe kredit u švicarskim francima. Kao bankarski insajder zasigurno je znao kakve opasnosti vrebaju iz kredita u švicarskim francima. Čini se da je pohlepa zbog niskih kamata u francima nadjačala rizike koje taj kredit sa sobom nosi.

Njegova hinjena briga o građanima zasjenjuje još jednu zastrašujuću činjenicu. Slučajna Vlada i on kao slučajni ministar financija, najodgovorniji su za zaduženje države od nevjerojanih 100 milijardi kuna i to upravo kod banaka protiv kojih se Lalovac navodno bori. Krediti, zajedno s viskim kamatama, koje se u tom dealu ostvariti banke, ostaju i nakon skorog izbornog poraza kukuriku Vlade i, naravno, padaju na teret svih hrvatskih građana, pa i djece koja će se tek roditi.

Ali to nije sve! U žaru izborne kampanje, navalio je Lalovac na najavu Domoljubne koalicije kako će smanjiti PDV. Svojim grotesknim napadom na smanjenje PDV-a, dostojno je nasljedio Branka Grčića. Branko Grčić - to je, znate, onaj slučajni ministar i podpredsjednik slučajne Vlade koji nije znao ni izračunati za koliko bi se smanjnjem PDV-a s 25 na 23% smanjio prihod u državni proračun. U istom stilu lupa i Lalovac. Tvrdi on, dakle, da bi se smanjenjem PDV-a smanjili proračunski prihodi, a time i novac za mirovine. Da znade malo ekonomski razmišljati, ili barem zdravorazumski i bez podvala, znao bi da smanjenje stope PDV-a znači i pad cijena, pad cijena znači porast potrošnje, porast potrošnje znači opet porast prihoda s naslova PDV-a. Porast potrošnje znači i poticanje nove proizvodnje, koja opet generira porast potrošnje i ukupnog gospodarstva. Problem je zapravo upravo obrnut: kukuriku Vlada je, suprotno svom famoznom Planu 21, povećala PDV s 23 na 25%, povećala je i ostale fiskalne namete i tako zakočila svaku poslovnu aktivnost, što nas je sve dovelo na dno Europe.

Teško je shvatiti da Lalovac sve to ne razumije i ne zna. Možda samo spletkari. Bilo kako bilo - i jedno i drugo je tragično. Sreća u nesreći je da su njemu i čitavoj kukuriku Vladi dani odbrojani. Za nekoliko mjeseci nećemo ih se ni sjećati. Ali ćemo posljedice njihove katastrofalne vladavine još godinama osjećati.

 

Mato Kros