Kako Branko Borković ne vidi 'paukovu mrežu' koju je još 1991. ispred Franje Tuđmana pokušao 'isplesti' KOS JNA?
Nekadašnji poručnik JNA i posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković više se od dva desetljeća trudi biti jednim od kotačića „nevidljive“ ekipe koja pokušava oblatiti predsjednika Franju Tuđmana i proglasiti ga najodgovornijom osobom za pad Vukovara i sve što se tamo kasnije dogodilo.
Naš sugovornik, u to vrijeme dužnosnik mlade hrvatske administracije, je ostao iznenađen činjenicom kako Borković ne prepoznaje kako se zapleo u mrežu koju je koncem 1991. pred tadašnji hrvatski državni vrh postavio KOS JNA.
Branko Borković je u Sarajevu završio srednju vojnu školu JNA, a 1986. i tehničku vojnu akademiju, te stekao čin poručnika JNA. Do početka Domovinskog rata bio je u službi JNA u Zagrebu. U kolovozu 1991. napustio je JNA i stavio se na raspolaganje Zboru narodne garde.
U prvim trenucima u vrhu ZNG-a donesena je odluka da mladi poručnik Borković ide u Dubrovnik. Međutim, general Imra Agotić, također prebjeg iz JNA, koji je u to vrijeme bio na čelu ZNG-a, tada ga je pitao hoće li ići u Vukovar s obzirom da su se pojačali napadi JNA na taj grad.
Ratni put – od prebjega iz JNA do zapovjednika obrane Vukovara
Zajedno s Milom Dedaković stigao je potkraj kolovoza 1991. u Vukovar. Dedaković je postao zapovjednik a on njegov zamjenik. Dobili su šifrirana imena: Jastreb i Mladi jastreb. Početkom listopada 1991., Dedaković je raspoređen u Vinkovce, a zapovjedanje obranom Vukovara preuzeo je Branko Borković i tako postao posljednji zapovjednik obrane ovog grada.
Međutim, detalji iz životopisa Branka Borkovića ukazuju na činjenicu da je kao zapovjednik obrane Vukovara, autonomnom odlukom napustio zapovjedništvo u Vukovaru 16. studenog 1991., odnosno dva dana prije službenog pada grada te četiri dana prije neslužbenog i stvarnog pada grada heroja.
Nakon pada Vukovara i dolaska u Zagreb, Dedaković i Borković bivaju uhićeni su pod sumnjom da su htjeli rušiti ustavni poredak.
Borković je u svojim kasnijim izjavama tvrdio da je uhićen na prevaru kada je došao na razgovor kod generala Tusa.
-Po dolasku u Zagreb, 23. studenoga 1991. bio sam, doslovce, kidnapiran. I to iz kabineta generala Antona Tusa, tadašnjeg Načelnika GSHV. Prije toga, predsjednik Tuđman me nije primio i nikad nisam saznao zašto, ali to su učinile tadašnje strukture SIS-a. Bio sam u Glavnom stožeru na sastanku s generalom Tusom. Jedan me je gardist pozvao i rekao mi da imam telefonski poziv iz Ministarstva obrane. Nakon mog izlaska dvojica vojnih policajaca ugurali su me u jednu prostoriju i stavili mi lisice na ruke – svjedočio je Borković o načinu svog uhićenja.
Kontakti sa Šljivančaninom i autonomna odluka o napuštanju Vukovara
Govoreći o razlozima tadašnjeg Borkovićevog uhićenja, bolji poznavatelji tadašnjih prilika ističu kako je bilo obilje materijalnih dokaza o čestim kontaktima Branka Borkovića i srpskog majora JNA Veselina Šljivančanina, što je uz samovoljno napuštanje obrane Vukovara bio ključni razlog za tadašnje uhićenje poručnika Borkovića.
-Kako se s Borkovićem postupalo u pritvoru je jedna stvar, a nešto sasvim drugo su njegovi eventualni kontakti sa srpskom stranom i samovolja u obnašanju dužnosti – tvrdi naš sugovornik, koji je u vrijeme pada Vukovara bio visokopozicionirani dužnosnik u tada mladoj hrvatskoj administraciji.
Po dolasku u Zagreb, Borković je razvio matricu o navodnoj odgovornosti službenog Zagreba za pad Vukovara, što se umnogome podudara s nekim aktivnostima mreže KOS-a, ali i nekih drugih struktura nesklonih hrvatskoj državi, navodi naš izvor.
- Hrvatska je tada bila nenaoružana i skoro bez vojske. Borković je ultimativno zahtijevao slanje svih raspoloživih snaga u Vukovar, a tih snaga jednostavno nije bilo. Postojala je jedino mogućnost slabljenja obrane Zadra, Gospića, Karlovca, Siska, Novske, Zagreba, Pakraca i drugih napadnutih mjesta te slanja tih efektiva u Vukovar, što su predlagali i neki njegovi kasniji istomišljenici, također prebjezi iz JNA. Međutim, državni vrh je prilikom donošenja odluke vodio računa o tome da je glavnina efektiva Banjalučkog korpusa bila razmještena u širem rajonu Papuka i zapadne Slavonije – tvrdi naš izvor, navodeći kako je upravo u tome skrivena zamka koju je političko-vojnom vodstvu i predsjedniku Tuđmanu bio namijenio tadašnji vrh JNA.
Ne vidi zamku KOS-a JNA
Naš sugovornik iznenađen je tadašnjim ali i današnjim izjavama Branka Borkovića, navodeći kako bi kao školovani oficir JNA morao puno bolje prepoznavati neka zamke u koje se zapleo.
- Da je došlo do toga što je Borković predlagao, Banjalučki bi korpus krenuo prema Virovitici, što bi cijeli istočni dio Hrvatske dovelo u okruženje. Istodobno, banijske bi efektive JNA krenule prema Karlovcu i Sisku, a Kninske prema Zadru i Gospiću, što bi prema tadašnjem planu JNA dovelo do izlaska JNA na liniju Karlobag-Gospić-Karlovac-Virovitica i potpunog odsijecanja Damacije i Slavonije od ostatka zemlje – navodi naš sugovornik, iznenađen kako jedan školovani poručnik JNA poput Branka Borkovića ne vidi u kakvu se zamku upleo.
>>Branko Mamula: Vukovar i Osijek je trebalo zaobići i udariti izravno na Zagreb
Umjesto realnog i trijeznog sagledavanja znanstvenih i povijesnih činjenica Borković je posljednjih desetak godina bio jedan od značajnijih „kotačića“ putem kojih su određeni krugovi u Hrvatskoj, ali i izvan nje, pokušavali dokazati navodnu Tuđmanovu odgovornost za pad Vukovara, istodobno prešućujući svoj „grijeh propusta“.
Tuđman mu glavni krivac
Komentirajući ovih dana svoje uhićenje 1991. godine, Borković se osvrnuo i na izvješće tzv. Manoličeve komisije, koja je istraživala cijeli ovaj slučaj, pokušavajući otvoreno kriminalizirati cijeli tadašnji državni vrh na čelu s Franjom Tuđmanom.
- Taj dokument je nastao nakon okupacije Vukovara kao dijela obrambenog mehanizma da se sakrije da se Vukovaru nije adekvatno pomagalo. Time su se sakrili svi oni ratni profiteri, šverceri oružja, kriminalci, pljačkaši koji su se kasnije izrodili u velika megacarstva koja danas gospodare hrvatskom državom – naveo je Borković ovih dana u razgovoru koji je objavio jedan tjednik, koji ga sustavno pokušava predstaviti kao novog lidera na političkoj sceni u Hrvata.
Istodobno, prešućujući ponovo detalje istrage „mladi Jastreb“ se zapetljava u unutarnji sukob „mi i oni“, svjesno ili nesvjesno amnestirajući ulogu JNA u razaranju Vukovara.
-Na to smo mi tada ukazivali i prozivali, a Vukovar se kroz to izvješće željelo prikazati kao da smo ga mi uništili, da smo mi svega imali jer su to oni, kako kažu, slali – ističe „mladi jastreb“
Zanemarujući činjenicu da je privatizacija tadašnjih društvenih poduzeća kreirana i otpočela još u vrijeme dok je on nosio uniformu mladog oficira JNA te da među 200 najbogatijih ljudi u Hrvata ima svega osam članova HDZ-a, Borković i u tome, opet, vidi Tuđmanovu krivnju,
- Procesa pretvorbe - to je bilo otimanje društvene imovine svih građana RH - do nasilne privatizacije po vrlo čudnim zakonima. Bogatstvo je na taj način završilo u privatnim rukama jednog uskog kruga ljudi koji je praktički nova elita. Postali su bogati kao najbogatiji Amerikanci – kazao je Borković, naglasivši kako je to jedna od najvećih Tuđmanovih mana.
Zanimljivo je kako je ovo Borković izrekao u kontekstu najave podizanja tužbe protiv Ninoslava Pavića, zbog natpisa o dogovorenom ratu. Međutim, analiza napisa o ovoj temi objavljenih u izdanjima EPH pokazuje da je poslije generala Martina Špegelja upravo Borković bio najčešći sugovornik Pavićevih novinara u kojima je neprestano ponavljao priču o dogovorenom ratu i navodnoj Tuđmanovoj krivnji.
J. Zdunić