Da su Lika i Gospić izgubili još jednog stanovnika, koji je otišao raditi u Irsku, to više, nažalost, i nije neka vijest. No, kada iz najnenaseljenije hrvatske županije, koja odavno broji manje od 50 tisuća stanovnika, ode u Irsku istaknuti 51-godišnji HDZ-ovac, koji je još do prije dvije godine bio gradonačelnik Gospića, onda to postaje “breaking news”.

Petar Krmpotić, osim što je bio četiri godine gospićki gradonačelnik, bio je i šef Kluba HDZ-a u tamošnjoj vlasti i po tome nikako ne odgovara profilu onih koji sada odlaze drugamo trbuhom za kruhom. Mnoge je iznenadila ova apsurdna situacija jer su po difoltu pomislili kako je Krmpotić tek još jedan HDZ-ov uhljeb, a oni ne napuštaju dobro plaćena radna mjesta.

No, prema stvarnoj životnoj priči Petra Krmpotića, pokazat će se da je njegov čin prije nagovještaj teških dana koji čekaju tu stranku nego osobni poraz jednog HDZ-ovca koji više nije na liniji, pa je zbog toga izgubio kruh u Hrvatskoj. Krmpotić, naime, nije klasični HDZ-ov uhljeb, ni po svom životnom putu ni po karakteru. Tvrde to ljudi koji ga poznaju, a poznaju i političku i životnu situaciju u Lici. Prije nego što je postao dio političke nomenklature HDZ-a Krmpotića Ličani pamte kao mladića koji je prekinuo studij politologije i koji se, premda mu je ostalo tek nekoliko ispita do kraja, vratio u Gospić kad je bilo najpotrebnije, u rujnu 1991. Bio je dragovoljac, branitelj u 9. Gbr., Vukovima, a nakon rata vojnu karijeru protegao je do 1997. Nakon toga ulazi u politiku. Bio je dio HDZ-ova tima koji je bespogovorno slušao Dadu Milinovića i koji je on kao lički gubernator desetljećima postrojavao. No, premda je i on bio vojnik partije, Krmpotić se, kažu, nije obogatio, niti se uz njegove ime vežu afere.

Osim toga, u Irsku je prije dvije godine otišao i Krmpotićev sin, pa vjerojatno i to nešto govori o karakteru te obitelji. Čini se da, dakle, nisu u pravu oni koji su na vijest o bijegu bivšeg istaknutog HDZ-ovca na pečalbu u Irsku zaključili da je to dobro jer je sada jedan uhljeb manje. Oni koji ga bolje razumiju kažu da je Krmpotić otišao iz sličnih motiva i poriva kao i oni mlađi od njega, iz razočaranosti i gubitka ambicija da svoj kruh traži u glumljenju podobnosti i idolopoklonstvu HDZ-ovoj političkoj centrali ili samom Milinoviću, koji je opstao kao lički župan.

Kako bilo, Krmpotić je očito kao političar istrošen, a možda ga je bilo manje sram zaposliti se kao skladištar u dalekom irskom gradiću Kildareu pokraj Dublina nego u njegovu Gospiću. Oni bolje informirani Gospićani ionako kažu da je karakternost i neovisnost u politici uspjelo sačuvati tek nekoliko lokalnih političara. Otpiliti se od vladajućeg HDZ-a i središnjih vlasti ili Milinovićeve vlasti uspjelo je primjerice Karlu Starčeviću, sadašnjem gradonačelniku Gospića, koji je na izborima pobijedio Krmpotića, a u tome mu je, osim njegova neposlušnog karaktera, uvelike pomogla i financijska neovisnost kao vlasnika pivovare.

Stoga je bijeg Krmpotića na rad u Irsku ujedno loša vijest za HDZ. A tamo će to biti shvaćeno ili kao poruka što se može dogoditi onima koji više nisu “na liniji” ili će biti shvaćeno kao nagovještaj što se lokalnim istaknutim HDZ-ovcima može dogoditi prođu li loše na nizu izbora koji slijede u idućih godinu, dvije. Vjerojatno će odlazak Krmpotića za dio članstva značiti i gubitak vjere u svijetlu budućnost stranke, a za one koji znaju racionalno analizirati ovo će biti još jedan dokaz da je model upravljanja i strankom, ali i HDZ-ova upravljanja državom – istrošen. Uhljebništvo, nepotizam i korupcija kao “ideološka” odrednica stranke s vremenom je kao najpoželjniju vrijednost ustoličila podobnost, a ne sposobnost. Stvorena je tako klasa onih koji izvan bavljenja politikom nemaju vrijednost na slobodnom tržištu.

Netoleriranje karakternosti i sposobnosti te traženje bespogovorne poslušnosti u 20-ak proteklih godina ne samo od HDZ-a nego i drugih vodećih hrvatskih stranaka, stvorilo je neučinkovite i nestručne aparate, dokaz čega je spor tempo razvoja i rasta životnog standarda. Činjenica je, posljedično, i da kvalitetni ljudi više ne žele ulaziti u politiku. Vrhovi političkih stranaka u ovo predizborno vrijeme, dakle, imaju o čemu razmišljati jer, ako nisu primijetili, u Hrvatskoj je u tijeku početak pobune protiv sadašnjeg načina vladanja.

A taj bunt prijeti da bi na izborima mogao pomesti one koji podcjenjuju taj trend. Istodobno trend otvara i mogućnosti onima koji drže da će politička karakternost opet doći u modu. A onda, možda, u Hrvatskoj opet bude mjesta za oca i sina Krmpotića.

 

Davor Ivanković / Večernji list