Za razliku od Jamesa Bonda, "Crni labud" je sinonim profesionalizma, odricanja i požrtvovnosti
Malo je koji dnevno-politički izraz izazvao toliku pažnju i reakcije poput, sad već možemo reći kultnog – crnog labuda – kojim se "objasnio" ili "obrazložio" HDZ-ov izborni debakl na europarlamentarnim izborima.
Ono što je zaista pozitivno u cijeloj Kopalovoj "teoriji crnog labuda" jest da mu se cijeli novinarsko-kolumnistički spektar od krajnje lijevih do krajnje desnih naprosto narugao i ismijao, što je dokaz da je hrvatsko društvo, ma koliko podijeljeno, malodušno i apatično bilo, i dalje zdravo te nije (još) podleglo jarmu odnarođenih vlastodržaca. Gdje ima smijeha i zafrkancije, ima i nade u bolje sutra.
Međutim, ustrajavanjem na, u pravom smislu riječi, fenomenu crnog labuda, naš najbolji i međunarodno priznati "podatkovni znanstvenik" (što je vrhunski pleonazam kao i engleska inačica "data scientist"), Robert Kopal potiče jedno nesigurno ili čak shizofreno ozračje za sve hrvatske građane.
Jer, Kopal je, osim što je glavni analitičar HDZ-a, ujedno i savjetnik predsjednika vlade za nacionalnu sigurnost. Dakle, osoba čije savjete, preporuke i mišljenja po pitanju nacionalne sigurnosti predsjednik vlade Republike Hrvatske prihvaća ili uvažava, tvrdi da postoji netko ili nešto što dramatično utječe na izborni rezultat, odnosno ima očito nemalen utjecaj na izborne procese u RH, a nepredvidivo je i "atipično". Ako to nije razlog za zabrinutost, štoviše, paniku...
Zašto nije proglašeno izvanredno stanje? Opstrukcija izbora nije bitno različita od narušavanja teritorijalnog integriteta zemlje. Jesu li o Crnom Labudu obaviješteni INTERPOL i EUROPOL? Je li Hrvatska vojska u stanju pripravnosti, jer, Crni Labud nanosi toliko štete, poput požara, poplava ili koje druge elementarne nepogode? Je li ministar Božinović poduzeo i proveo odgovarajuće mjere, naložio svim policijskim djelatnicima povećanje opreza i pažnje. Mi nemamo posla s pojavom, kako to mniju neki, nego s najučinkovitijim, najopasnijim i najboljim operativcem što ga je ne samo Hrvatska, nego i cijela Europa ili SAD imale prilike saznati za nj.
Za razliku od Jamesa Bonda, Crni Labud ne odsjeda u luksuznim hotelima, ne vozi upadljive i skupocjene automobile, ne nosi najskuplju obuću i odjeću; nema tu pompe i glamura, nego samo strogog profesionalizma, odricanja i požrtvovnosti. Radi se o vrhunskom obavještajcu/operativcu kojem hrvatska kontraobavještajna služba može eventualno staviti soli na rep. Medijsko-politički komentatori se rugaju i sprdaju, a radi se o "najvećoj ugrozi" po opstojnost i stabilnost Republike Hrvatske od velikosrpske agresije.
>>Robert Kopal iznova o "crnom labudu": Ja sam podatkovni znanstvenik čija je teorija ismijana
Iako se najvjerojatnije radi o osobi čije ime nismo dosad susreli u javnosti, odnosno na televiziji i u novinama, intelektualne čestitosti i poštenja radi ne treba odbaciti mogućnost da je Crni Labud zapravo "umjetničko" ime legendarnog Franje Varge. Varga je, barem sudeći prema medijskim napisima, svemogući veleum, vrhunaravni haker, špijun i operativac, koji suvereno drma ovom našom sirotom državom, sređuje stvari za utjecajne moćnike poput Todorića i Mamića ili Brkića, presreće, krivotvori i preinačuje SMS poruke, e-mailove, upada u iznimno štićene podatkovne (!) sustave, žari i pali ne samo obavještajnom, nego i paraobavještajnom scenom. Djelatnici Mossada, CIA-a i MI5-a čupaju kosu nakon svake Vargine akcije, nemoćni i obeshrabreni takvom prirodnom nadarenošću i neviđenom stručnošću, a najviše ih pogađa lakoća s kojom Varga sve to obavlja.
>>James Bond iz Belišća i agenti BND-a na kolinju
Stoga, Vargu bi prvog trebalo ispitati o saznanjima glede identiteta i djelovanja Crnog Labuda. Vjerojatnije je da se radi o nekom Varginom (bivšem) đaku, šegrtu ili pak djetiću, da posegnemo za lijepom hrvatskom rječju, obzirom na postupanje osječkog državnog odvjetništva i sudstva koje je odlučilo goniti belišćanskog obavještajca pa svemoćni Varga nije imao vremena osujetiti europarlamentarnu pobjedu HDZ-a.
Netom navedeno je jedina alternativa objašnjenju HDZ-ova izbornog debakla, budući se ne prihvaćaju činjenice da ne možeš ratificirati Istanbulsku konvenciju, potpisati Marakeški sporazum, otkantati SAD te se svrstati uz briselske bezveznjake i kineske partijske investitore, sastaviti listu koja je šaka u oko svekolikom HDZ-ovu članstvu, koalirati s Pupovcem i HNS-om, izgurati ljude koji jedini mogu mobilizirati i ustrojiti stranačko članstvo...
>>Plenkovićeva "unutarpartijska diferencijacija" HDZ-u i Hrvatskoj neće donijeti ništa dobro
Objašnjenja i razloga vazda ima, i to vrlo očiglednih te na činjenicama utemeljenih. Ne moraš biti "podatkovni znanstvenik" kako bi ih uvidio i spoznao. No, neki radije povlađuju nadređenima, besramno iznoseći gluposti, ne shvaćajući da okrivljujući crnog labuda, sami ispadaju crna bud'la.
Josip Gajski