Tajnica tajnici ne kopa oči; ali joj zato isplati 300 000 kuna preko ugovora o djelu za poslove koje je trebala obavljati u sklopu redovitog rada, osnovni je presjek najnovije afere "tajnica" s Vesnom Pusić u glavnoj ulozi.

Iako su joj snovi o glavnoj tajnici UN-a osujećeni, to Vesnu Pusić nije spriječilo da svojoj osobnoj tajnici Štefici Brlek isplati spomenuti iznos temeljem nedopuštenog ugovora o djelu, za „rad“ obavljen u godinu dana. Ako se krene računati, Štefica Brlek (tajnica tajnice) je imala dnevnicu (!) u iznosu od, ugrubo, 1000 kuna, ili pak satnicu od 125 kuna, ako je radila 8 sati dnevno, a nije. Ispada da je morala raditi 10 sati prekovremeno (!) u danu, što nije samo nezakonito, jer se onda radi o mobingu, već i nemoguće.

Sudeći prema izjavama nekih HNS-ovaca, Štefica Brlek je Pusić bila na raspolaganju 24 sata dnevno. Očito je u pomračenim orjunaškim umovima to razumno obrazloženje, i možda bi se moglo prihvatiti za vrijeme vladavine jednonogog bravara, no za vrijeme vladavine prava je apsolutno neprihvatljivo i predstavlja tešku povrjedu radnog zakonodavstva i kazneno djelo.

U prilog tomu se Vesna Pusić oglasila na „facebook“ stranici: „Kao što je vidljivo iz sadržaja ugovora, on je sklopljen upravo za poslove koji nisu u opisu radnog mjesta tajnice i koji je osoba obavljala izvan radnog vremena. Takav ugovor napravile su stručne i pravne službe ministarstva, a ne ja. A ono što su u mom kabinetu radile 3 tajnice, sada ih radi 6.“

Nesuđena tajnica Pusić očito ne razumije da nije važno tko je sastavio ugovor, već da je odgovoran onaj tko ga je potpisao, no, možda je to temeljno neznanje posljedica izostanka srednjoškolskog obrazovanja. Čini se da Pusić sama priznaje kako je previše opterećivala zaposlenike jer je troje obavljalo poslove šestorice i u maniri pravog boljševika optužuje svoga nasljednika. Promaklo joj je da, ako je sada zaposleno šestero umjesto troje ljudi, da je time smanjena nezaposlenost, i nitko nije preopterećen.

Da možda nije riječ o mobingu, nego o nečem mnogo gorem potvrđuje sljedeće: veza između Vesne Pusić i Štefice Brlek nije ništa novo. Brlek je, naime, bila jedina djelatnica Ureda potpredsjednice Sabora od 2003. otkad je Pusić obnašala tu dužnost dok nije preuzela ministarstvo. Na taj je način izvučeno četverostruko više novca iz proračuna namijenjenog saborskim dužnosnicima, slično kao što neke institucije i tijela izvlače novac sklapajući studentske ugovore.

Ipak, ne radi se ovdje o velikodušnosti i solidarnosti među tajnicama, već o gramzivosti i ljubavi spram neodoljivim „ustaškim“ kunama. Od 2003. godine, iznos isplaćen ugovorima o djelu Štefici Brlek, očito se između nje i nadređene joj nesuđene tajnice Vesne dijeli ne baš „bratski“ u omjeru 60% Pusić, 40% Brlek. Dakle, koliko je novaca izvučeno u 8 godina iz proračuna za saborske dužnosnike, odnosno koliko je novaca izvučeno u prethodnom dijelu mandata Vesne Pusić, ako je samo do 2014. do 2015. isplaćeno 300 000 kuna?

Kleptomanska koalicija „svih naroda i narodnosti“ je, dade se zaključiti, odlučila poštovati žensku (kriminalnu) kvotu, barem što se tiče HNS-a, jer se uz Lovrić-Merzel i Zlatar-Violić kao vrstan "perač novca" iskazala i nesuđena Tajnica Pusić.

 Milanović se otarasio laburista jer je njihova biračka potpora neznatna, a ipak nije se otarasio Vesne Pusić i HNS-a čija je potpora u narodu identična. Zašto? Koliko je kriminala i afera potrebno da se Zoran Milanović otarasi Vesne Pusić i njezine klijentelističke stranke?

Zataškavana i prešućivana zlodjela Partije i njezinih satelita tek počinju izlaziti na vidjelo; tajnica, zgrade u Bruxellesu i Americi, finaciranje projekata brata Zorana, Vrdoljakove satnice od 2000 kuna u ministarstvu gospodarstva – ovo je tek zagrijavanje. Kotromanovića su se riješili, isto tako i Jakovine. Sad je na redu Vesna Pusić, a vidjet ćemo hoće li se kleptomanska koalicija i nje riješiti ili će pod brojnošću afera, prije izbora, naprosto sama potonuti.

 

Mila Marušić