Ove godine, prema svemu sudeći, idu i parlamentarni izbori. Nitko ne zna kako će oni proći i što će se događati. Jedino što se čini izglednim jest da svi, ali baš svi akteri ove političke sapunjare svakom normalnom čovjeku već idu na živce.

“Medijska hajka i pokušaj linča u Hrvatskoj kakvu ja želim – neće proći”, izjavio je patetično i trijumfalno Plenković nakon što je sačuvao Marićevu glavu. Ma dajte, Hrvatska kakvu želi moja malenkost, a vjerujem da u tome nije usamljena, jest Hrvatska u kojoj bi osobe poput Marića nakon svega što je isplivalo oko “Agrokora” same otišle, pri čemu se ne misli na kaznenu odgovornost, već na uljuđene uzuse europske politike i vrijednosti o kojima stalno drvi baš Plenković.

Kakva je to Hrvatska kakvu Plenković želi? O Mostu ne bih trošio riječi, narod će se već izjasniti. No, iz kruga njegovih najbližih suradnika znam da Plenković kada je dobio mandat za sastavljanje Vlade nije želio s Mostom, već s Vrdoljakovim HNS-om. On je samo tražio načina i povoda da se riješi Petrova i ekipe, no i dalje tiho cmizdri nad Vrdoljakom koji se, dok Plenoković sipa patetične govore, pretvorio u najvećeg moralizatora u politici.

Da, ako je Vrdoljak, a ne Petrov Hrvatska kakvu je Plenković želio, evo malo o Vrdoljaku. Kada se Vrdoljak 2011. dočepao ministarske fotelje, pa samim time HEP-a, tvrtke s kojima je bio povezan, Prvo plinarsko društvo (PPD) i ATO inženjering su procvjetale. Ova posljednja prije nego što je Vrdoljak došao na vlast imala je oko 2 milijuna prihoda, da bi već 2012. godine imala oko 27 milijuna prihoda.

PPD, kojemu je vlasnik najbolji Vrdoljakov prijatelj Pavao Vujnovac, imao je 2011. godine 53 milijuna kuna prihoda, da bi nakon četiri godine ministrovanja svog prijatelja Vrdoljaka taj prihod 2015. godine skočio na nešto manje od četiri milijarde kuna (točnije brojkama: 3.752.368.200 kn)! Eto, “igrom slučaja” procvjetao biznis ovih tvrtki baš za Vrdoljakova ministrovanja. Zato i ne čudi što je Vrdoljak u Osijeku htio izgraditi megalomansku, nepotrebnu i neisplativu plinsku elektranu kojoj bi dobavljač bio, hm, PPD.

Kako već napisah: “Popis Vrdoljakovih afera u ovako kratkom vremenu je impresivan.

Od kokošarskog uzimanja Ledo škrinje (to možeš dobiti samo od ‘Agrokora’), čime se njegova najnovija žena hvalila na ‘Fejsu’, lažiranja vrijednosti stana, zatajivši gotovo 50 kvadrata ‘šupe’, kako je sam rekao, i još pokoju ‘sitnicu’. No, kada se otvorila afera Vrdoljakova stana, kvadrature i ostalih ‘sitnica’, propušteno je reći da postoje sumnje i da je do njega došao na dvojben način: pogovor je da je sredio poslove tvrtki od koje je kupio stan po ‘povlaštenoj cijeni’, što bi, ako je točno, dalo novu dimenziju ovoj aferi. Potom je osnovao firmu na novu ženu sa sjedištem u Aljmašu, distribucija energije, a čega drugoga...”

U Osijeku Vrdoljakov (medijski i ini) sponzor je kralj željeza Željko Biloš, pravomoćno osuđen na 12 godina zbog privrednog kriminala, danas vlasnik Osječke televizije. Biloš je trenutno u procesu u aferi “Poreznica” u kojoj je pala Čavlović Smiljanec, jer su mu, tada ministar, Vrdoljak, Biljana Borzan i savjetnik predsjednice Grabar Kitarović, Mate Radeljić u poreznoj upravi pokušali “srediti” porezni dug. Vrdoljak će biti, gle čuda, ne optužen, nego u funkciji svjedoka. O Vrdoljakovu liku i djelu govore i drugi ljudi iz njegova najužeg kruga.

Jedan od njih je i Damir Handanović zvani Prcko koji je osuđen zbog organiziranja međunarodne prostitucije. Prcko, kao Vrdoljakov čovjek od povjerenja, bio je dio izbornog stožera zadnjih lokalnih izbora u Osijeku kada su Biloš i Vrdoljak na gradonačelničku stolicu instalirali vječitog konvertita Ivicu Vrkića, kojeg je pod Biloševim skutima podržala koalicija u sastavu da ti pamet stane: SDP, HDZ, HNS, Laburisti i Đapićevi ljudi. Ideološka prostitucija po mjeri Handanovića, Biloša i Vrdoljaka.

I to vam je stabilnost?

Sve se više čini da bi Plenković nakon sljedećih, neminovnih, parlamentarnih izbora od Hrvatske mogao napraviti ideološki i svaki drugi protuprirodni blud, “veliku koaliciju” po uzoru na Osijek koja će Hrvatskoj jamčiti “stabilnost”.

Vrdoljak je uistinu živopisan tip koji se, zajedno sa svojom ekipom, jako dobro omastio u politici. A počeo je kao mostovac, u smislu da se na lokalnoj osječkoj političkoj sceni pojavio kao “antisistemski političar”, zahtijevajući da se koncesija za parkiranje od privatne Taslidžićeve tvrtke “Elektromodul” vrati nazad Gradu Osijeku, no čim je došao na vlast, na to je zaboravio i veoma brzo postao “sistemski čovjek”, lijepo se uklopivši u uhodani političko-gospodarski klijentelistički mentalitet u Osijeku protiv kojeg je ustao.

Ako je Plenkoviću (već bio) prihvatljiviji Vrdoljak od Petrova u žudnji za “stabilnom vlasti”, onda se takve “PPD stabilnosti” i Hrvatske “kakvu Plenković želi” treba plašiti.

Ako je Plenković znao barem za dio ovdje iznesenog o Vrdoljaku, a ima još, onda neka Hrvatsku kakvu želi sačuva za sebe.

 

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija