Otišao papa u Latinsku Ameriku. Poznata stvar ovih dana. Jedino je još nepoznato, dok ovo pišem, hoće li kušati koku, točnije rečeno uživati njezino lišće. Navodno to pomaže da se privikne na nadmorsku visinu... tra, la, la.

Oni nisu objasnili kakav čovjek postaje nakon toga kušanja, ali jesu oni dobronamjerni. Ljudi nakon koke postaju apatični, šutljivi i nepokretni satima, bez želje za poduzimanjem bilo čega. Postavlja se logično pitanje: Treba li naš papa postati takav, treba li kršćanstvo postati takvo? Dobro, na Zapadu je ono nažalost tu negdje, čast iznimkama. Odavno poznato, ali razmotrimo mrvicu najnoviji primjer zapadnog uživanja koke.

Francuska je stigla do te točke da žele zabraniti križanje na javnim mjestima. Pobunila se udruga francuskih gradonačelnika. Navodno, tako će omogućiti strožu primjenu načela sekularnosti. Dojadili im oni francuski športaši, osobito nogometaši, koji se imaju običaj prekrižiti tijekom natjecanja. O svemu su izvijestili tek neki mediji u našem narodu. Čudno mi to. Kako ne koriste priliku? Kad može Francuska, možemo i mi. Na tom načelu, naime, funkcionira sadašnja jugokomunistička vlast u državi Hrvatskoj. Za »region« i te budalaštine svašta će učiniti, ali za državu Hrvatsku samo ono što moraju. Očito su se napucali antihrvatske koke, još tamo od malih nogu. Očevi im i obitelj išli krivim putevima, pa bi i oni sada. No, vremena, po svemu sudeći, nisu tome prikladna.

Znaju rečeno i dotični pa su, kako mnogi vjeruju, jer policija preočito odugovlači sa svime, nacrtali kukasti križ na Hajdukovu igralištu u Splitu. Puno smo o tome čuli i ne ćemo sada o tome, ali hoćemo o pojavljivanju nacionalsocijalističkih obilježja u Mostaru. Nisam vidio, mediji izvijestiše, njima su ovih dana okićeni neki reklamni panoi u tom gradu. I što bi sada Hrvati trebali uraditi? Priznati da su to učinili ili se pravdati da oni nisu nikakve ustaše? Lukavo, ali i prozirno smišljeno. Hrvati iz Hercegovine, iz Herceg Bosne imaju svoja obilježja baštinjena od svojih predaka i obogaćena onima stvorenima u Domovinskom ratu. Bili smo i ostali bojovnici svoga naroda, bez bilo kakve koke ubačene sa strane. Crtači raznoraznih znakova pratili su nas kroz nesretno jugokomunističko vrijeme i gurali nas u tamnice za mnoge godine ili na gubljenje glava, sada tek mogu obavljati svoj prljavi posao i ništa više. Mi korak po korak idemo prema što većoj demokratizaciji našega društva, čemu će pomoći i lustracija na svim razinama, kako mnogi najavljuju.

I tako, dok određeni guraju papu Franju prema koki, homoseksualizmu i inim stvarima, on pokušava učvrstiti kršćanstvo u cjelini. Trebamo mu i mi pomoći u tome, a ne gubiti vrijeme na raznorazne crtače. Jedno od njegovih najnovijih nastojanja jest osnažiti »ekumenizam krvi«. Sasvim je to novi pojam na teološkom polju. Snage skrivene iza ISIL-a navalile su na kršćanstvo, potpuno svejedno kojega oblika. Raspeti Krist mora biti maknut s javne pozornice. No, mnogi ne slušaju, radije su spremni proliti svoju krv. To nas onda ujedinjuje u zajednicu mučenika. Kako će to biti lijepo kad opet budemo zajedno, počevši s pravoslavnim svijetom!? Političari su tada razdijelili kršćanstvo da bi ga uništili, tako su nastavili i kroz čitavu povijest. Vrijeme je opametiti se i krenuti pravim putem. Može nam i Latinska Amerika u tome biti primjer. Siromašna je, ali se bori za čistoću svoje vjere i svoje ljudsko dostojanstvo. Dobro to zna papa Franjo kao njezin izdanak i pomoću te mudrosti mijenja i naš zapadni svijet. Ne odnosi se to samo na laike, nego i na članove Crkve. Neki od njih pribjegavaju akrobacijama riječi da bi omogućili tzv. suvremenim stremljenjima da se ucijepe u Crkvu. Takvi govore npr. o potrebi eliminiranja antropološke diskriminacije. Jednostavno rečeno, nije važno što smo homoseksualci, masoni, ovakvi i onakvi, ljudi smo. Hm!

Meksiko je zahvatio već neko vrijeme veliki val nasilja. Naizgled nema rješenja. Opet stidljivo neki mediji izvijestiše da je određena skupina svećenika, zajedno s kardinalom, izvršila egzorcizam nad cijelom zemljom. Prepoznali su da zlo postoji i to jasno rekli. Usprotivili su mu se najjačim oružjem, molitvom. Zavedeni u Crkvi umjesto toga uporabili bi mnoštvo riječi. Rasplet je na vidiku. Nemojmo ni mi stajati prekriženih ruku, nego stupimo na pozornicu. Ovaj svijet je naš, kršćanski, ma kako to neki shvatili!

 

Miljenko Stojić

Share
0