KOLUMNA BENJAMINA TOLIĆA - ZABLUDE TRGA

Benjamin Tolić: Za Bruselj spremni

Za sto dana Europska će unija izabrati novi sastav zastupnika u Europskom parlamentu. Dosad je te izbore diljem Europe odlikovala mala izlaznost birača na birališta. Ove godine – zbog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Unije i zbog dvojbe „savezna država ili savez država“, koja sve jače razdire Uniju – ti bi izbori mogli biti zanimljiviji nego inače. Ali ni u jednoj se državi članici ne očekuje pretjerano zanimanje birača.

Benjamin Tolić: Ogledalo grada

Zagrebački gradonačelnik i predsjednik političke stranke Bandić Milan 365 neke je svoje sugrađane opet sablaznio, a neke oduševio. One koji se „ne bi šteli mešati“ samo je – tko zna koji put – iznenadio. Čime? Rijetko viđenom iskrenošću i dosljednošću.

Benjamin Tolić: Proizvodnja istine

Ljudi obično ljube istinu potajno i ponizno. Ali ima i primjera vrlo samosvjesne, uzvišene ljubavi. Malo, ali ima ih. Zašto ih je malo? Nitko to ne zna. Možda stoga što je uzvišena ljubav okrutna i što katkad traži najvišu žrtvu.

Benjamin Tolić: Grički event

Bio je to zapravo šupalj događaj, tzv. „event“. Ali izvanredan. Uživo nam je prikazao tvorni nasrtaj izvršne vlasti na zakonodavnu! I to – gdje? U Hrvatskomu [državnom] saboru!

Benjamin Tolić: Tiranija prostote

U slučajnu društvu upitah slavitelja političke stabilnosti: – Što je za naciju bolje, loša politička stabilnost ili dobra politička nestabilnost? – To je – odvrati on – prenategnuta glupost! – A njegov mi drug odbrusi: – Vaše je pitanje poteklo iz sumnjiva izvora: iz površna promatranja ili iz slijepe žudnje za promjenom. – Kako nitko nije dvojio da je za naciju bolja dobra politička nestabilnost od loše političke stabilnosti, ostali su prijeporni samo izvori – moje promatranje i moja žudnja.

Benjamin Tolić: Tri vica Tomislava Krasneca

Što je vic? Nekoć je ta riječ bila nepotreban germanizam u standardnomu hrvatskom jeziku. Umjesto „vica“ rabile su se hrvatske riječi: dosjetka, doskočica, šala, pošalica, smješica, pošurica. Nakon Drugoga svjetskog rata književna je teorija tim germanizmom stručno označila kratki pripovjedni oblik s iznenadnim obratom (v. Josip Užarević, „Književni minimalizam“, Zagreb, 2012.). A što bi bio politički vic?

Benjamin Tolić: Umjesto čestitke

Potkraj ove godine pogled mi je bila zaokupila dobrota dobrih ljudi. Oduševljeno sam slušao lijepe vijesti iz domovine i svijeta, pa sam bio naumio u zadnjem tjednu Došašća napisati uznosan članak koji podgrijava nade i u bolju budućnost nacije.

Benjamin Tolić: Krabuljni ples oko Herceg Bosne

Da ne povjeruješ svojim očima i ušima! Hrvati, a s njima i neki nehrvati, duboko se ukopali svatko u svoju misao o nekom tamo Željku Komšiću iz Kiseljaka! Što je tu tako čudno? Sama ta činjenica: predmet ništavan, a misli o predmetu dubokoumne! Ali ne treba se tomu čuditi. Takve nesklapnosti nužno se zbivaju uvijek kada politički vjetrogonje, plešući oko vatre, paze „da se Vlasi ne dosjete“ kakve nevolje potajno žuljaju njihovu pravednost.

Benjamin Tolić: Tuđman opet među nama

Eto, vidiš, govorio mi je nekakav unutarnji glas, budi da su „virni krivovirna pravca“, podigoše mu spomenik. „Najveći i najljepši“, upravo onako kako je obećavao zagrebački gradonačelnik. Dobro, ne voliš gradonačelnika, ali danas, na Dan ljudskih prava, srce bi ti ipak trebalo biti na mjestu, ako ni zbog koga i ni zbog čega, onda zbog Kuzme Kovačića i njegove umjetnine.

Benjamin Tolić: Suverenizam u Hrvata

Gosti u „kafiću“ De Vito na zagrebačkom Črnomercu često bistre politiku. Za susjednim stolom sjede dvojica. Jedan pita drugoga: – Što misliš, koji su Hrvati suvereniji, herceg-bosanski u Bosni i Hercegovini ili mi hrvatski u Europskoj uniji? – Drugi se užima u ramenima, oprezno otpuhuje duhanski dim te mudro, kroz smijeh, odvraća: – Ma gdje mene nađe, prijatelju! Nitko ti to pod kapom nebeskom ne zna, osim dakako Andreja Plenkovića i njegove ministrice vanjskih i europskih poslova Marije Pejčinović Burić.