Nijedno novo općinsko povjerenstvo za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća u proteklomu polugodišnjem razdoblju nije ustrojeno. Vlasti su, kako mjesne, tako i one na najvišim razinama, i nadalje previše tihe čime opravdavaju sumnju puka da se i u Herceg Bosni slijedi odnarođeno ponašanje državnih prvaka u Hrvatskoj. Dio postojećih povjerenstava (i nadalje postoje samo ona u Busovači, Čitluku, Ljubuškom, Neumu, Posušju i u Širokomu Brijegu) nastavlja raditi u granicama svojih mogućnosti, ali dio ni toliko.

U Ljubuškomu je i dalje vrlo aktivno. Naime, u siječnju su na Tomića njivi otkrivene kosti ubijenoga fra Martina Sopte zajedno s još 27 ostataka hrvatskih mučenika. Iz Neuma  najavljuju postavljanje spomen-obilježja na otkrivena grobišta, a u čitlučkomu je Podadrežnju svetom misom i prigodnim polaganjem vijenaca odana počast mučeništvu petorice hrvatskih časnika i dočasnika iz Drugoga svjetskog rata.

Širokobriješko povjerenstvo učinilo je, pak, izvanredan pothvat hrabro rasvijetlivši desetljećima čuvanu tajnu o stvarnim žrtvama koje su ležale podno tzv. kamenog cvijeta, usred te stare hrvatske općine kojoj se nastojalo zatrijeti i ime. Dirnuvši u osinjak, izazvali su val nezadovoljstva kod neistomišljenika, a time je postignuto ono najbitnije, odnosno nadaleko se konačno čulo za priču koje su one mučeničke kosti dugo željele ispričati i konačno počivati u miru Gospodnjemu. Također, izrazito je bitno postignuće što su ove godine općinske vlasti u Širokomu Brijegu 7. veljače, dan kada su komunističke postrojbe mučki ubile dvanaest širokobrijeških franjevaca, proglasile Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk. Taj bi primjer obvezno morale slijediti i druge općine, a u prvomu redu Grad Mostar, napose jer tamo još ima onih koji 14. veljače, dan zločina, dan mučeništva i pokolja, sramotno nazivaju danom oslobođenja.

U Širokomu je Brijegu, nakon pripadajuće procesije, a pod svetom misom 7. veljače, tadanji provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Ivan Sesar kazao da je Katolička crkva na ovim prostorima »jačala kroz stoljeća poglavito mučeničkom krvlju svojih sinova«, a vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić obznanio je da su uvjereni u otkriće još jedne jame, one u Grabovoj Drazi, u kojoj su posmrtni ostatci dvojice ubijenih hercegovačkih franjevaca, onih iz Izbična. Najavio je da će ju pokušati istražiti, jednako kao i jamu s tijelima šezdesetak ubijenih u Biokovu, među kojima je navodno i skupina hercegovačkih franjevaca.

Na žalost, pozitivne reakcije vlastodržaca više su iznimkom no pravilom pa i predsjednik Hrvatskoga intelektualnog zbora u BiH dr. sc. Mile Lasić u prigodi promidžbe knjige Svjedočanstva o stradanjima Hrvata autora fra Mate Tadića i Želimira Crnogorca u Širokomu Brijegu ističe da je trebalo više od 20 godina za objavu te knjige i da činjenica o premalenu broju takovih djela jasno svjedoči o nebrizi državnih institucija za izradbu hrvatskoga žrtvoslova i za odavanje zaslužene počasti umrlima za svoju vjeru i za svoj narod. Istom je prigodom povjesničar dr. sc. Josip Jurčević ocijenio da značajnije istraživačke projekte na tomu području izravno ometaju aktualne vlasti u Hrvatskoj. »Na ozemlju bivše Jugoslavije zasad je zabilježeno više od 1.700 grobišta, nastalih nakon Drugoga svjetskoga rata, od čega ih je u Republici Hrvatskoj 850, a u BiH oko stotinu«, kazao je Jurčević. Na javnoj vukovarskoj tribini nazivlja U potrazi za istinom čulo se da su predstavnici Počasnoga bleiburškog voda i članovi Udruge »Hrvatski križni put« predali predsjedniku Povjerenstva za hrvatski žrtvoslov biskupu Mili Bogoviću sve podatke negdanjega državnog Povjerenstva za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rata, ukinuta 2002. Izviješteno je da je zabilježeno 261.415 žrtava rata i poraća, od toga u Hrvatskoj 153.700, u BiH 99.228 te u Sloveniji 8.487.

Od hrvatskoga žrtvoslova, Bogu na hvalu, ne odustaje i ne kani odustati Crkva u Hrvata, što svjedoče neumorni članovi Povjerenstva Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH za hrvatski martirologij. Inače, u ožujku 2013. biskupi HBK i BK BiH donijeli su zajedničku odluku o tomu da svaka župa, na svojemu području, treba prikupiti točne i cjelovite podatke o katoličkim žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća, navesti pronađena grobišta i potražiti ona koja su još skrivena. Popis tih žrtava bit će objavljen u hrvatskomu žrtvoslovu. Među njima će zbog postupka mučeništva nastojati izdvojiti one koji su umrli mučeničkom smrću. Predsjednik Povjerenstva HBK i BK BiH za hrvatski martirologij mons. Bogović u travnju je, na 37. međunarodnom simpoziju profesora filozofije i teologije, održanu u Sarajevu, predstavio prijedlog Povjerenstva za održavanje znanstvenoga skupa o temi Mučenici i mučenički trag(ovi) u hrvatskoj prošlosti, i to u suorganizaciji s hrvatskim visokim teološkim učilištima.

Tijekom dugih, krvavih stoljeća potlačenosti i života hrvatskoga puka pod tuđinskim, neprijateljskim vladarima i vlastima, hrvatski su nam crkvenjaci, prvaci i oni odabrani među običnim svećenstvom, pronosili i pronijeli svjedočanstvo istine, očuvali nam vjeru i živote, zalog i jamstvo sutrašnjice. Oni pokazuju kako i danas za to imaju snage premda zaista nismo očekivali da ćemo, nakon onih ponosnih 90-ih godina prošloga stoljeća, to od Crkve morati opet tražiti.

Darko Juka / Stopama pobijenih, br. 11, srpanj 2013