Ekstremizam je politološki izraz kojim se označavaju djela ili ideologije  koje izlaze iz društveno prihvatljivog okvira, bilo iz pragmatičnih, bilo iz moralnih razloga. Sljedbenici tih ideologija ili pokreta se u pravilu sami nikada ne nazivaju ekstremistima, ali su zato skloniji sebe nazivati, radikalima ili borcima za slobodu. Ukratko, to je definicijama ekstremizma koji je sve drugo ali ne i prihvatljiv u modernim građanskim društvima ili društvima koja streme takva biti.

Organiziranje bizarne „kadrovske škole komunizma“ Revolucionarnog komunističkog saveza (RSK) „jugoslavenske sekcije Revolucionarne komunističke internacionale“ okupljene oko ideja revolucije i marksizma, čime se, sudeći prema do sada objavljenim informacijama, kojom se bavi Vilim Matula, bivši član posljednjeg sastava Centralnog komiteta Saveza Komunista Hrvatske, danas istaknuti član pokreta Možemo svakako je klasični primjer definicije ekstremizma.

Ta bizarna škola jugoslavenske sekcije Revolucionarne komunističke internacionale“ zasjedala je konspirativno prošlog tjedna u prostorijama Zajednice Udruga Antifašističkih boraca i Antifašista Zagreba i Zagrebačke županije (ZUAB), u ulici Pavla Hatza br.16., o čemu ne bi ništa doznali da nije bilo hvalisanja na društvenim mrežama.

>>

Dakle, utemeljitelji grupacije Možemo, koja upravlja gradom Zagrebom, otvaraju vrata komunistima i budućim revolucionarima „iz regije“ koju ovi u svojim materijalima nazivaju „nekadašnja Jugoslavija“, a češće samo Jugoslavija - gdje teorijski i u dokumentima svrstavaju i Republiku Hrvatsku, na što je u svojim objavama upozorio istraživački Gordan Malić.

O vizuelnim kulisama dvorane u kojoj su buduči revolucionari zasjedali, a mogu se vidjeti na web profilu RSK, vidljiva su komunistička, revolucionarna, jugoslavenska i palestinska obilježja ali nedostaju simboli Republike Hrvatske i Grada Zagreba, kao domaćina. Naravno vidljivi su i agitopropovski plakati i leci koji pozivaju na komunističku revoluciju, rušenje kapitalističkog poretka, borba protiv zapadnog sustava vrijednosti, povratak lenjinizmu…

-ZUAB se financira iz gradskog proračuna, pa zagrepčani tako i ne znajući financiraju udruge i političke projekte koji žele oživjeti tekovine revolucionarnog, dakle boljševičkog komunizma i socijalističke Jugoslavije, a time i nasilja koje je neizostavan dio „diktature proleterijata“. Budući da se radi o temama koje ne izazivaju oduševljenje kod umjerenih birača, ova je „škola revolucije“ prošla donekle konspirativno. Nekoliko plakata i štandova po gradskim alejama, web stranica i facebook profil, ne osobito praćen, dali su naznake političkog smjera te „četvrte internacionale“, upozorava Malić na svome Facebook profilu.

Također upozorava da su tekstovi prije svega projugoslavenski, proruski i antizapadni.

-U tekstovima autora prozivaju se zapadni imperijalizam koji je doveo do rata u Ukrajini i izraelski fašizam koji i dalje provodi genocid nad Palestincima. Promovira se Hamas kao sve snažnija i sve utjecajnija vojno-politička organizacija s autoritetom na prostoru Palestine bez kojeg niti jedan sporazum ne bi bio pravedan ni moguć. (Iz referata „druga Hamida Alizadeha“). Članovi RSK oduševljeni su „Gen Z“ revolucijama u Aziji, a neki od njih smatraju da je revolucionarni teror u tim državama uz podršku masa trebalo provesti do kraja i bez kompromisa (cit. Ben Curry), upozorava Malić.

Zanimljivo je znakovito da Matulini štićenici sebe smatraju „neprijateljima kapitalističke Hrvatske“ , najavljujući otpor kao i “solidarnost s drugovima i drugaricama u Srbiji”, što ukazuje kako je su događaju u Srbiji “skuhani” u sličnoj proruskoj kuhinji.

-Organizatori skupa i članovi zagrebačkog ogranka RSK o kojima ne znamo puno (više zna Vilim Matula) sebe smatraju „neprijateljima kapitalističke Hrvatske“ , ustaštva i fašizma koji se u njoj ponovo rađaju, (iz „Saopštenja 05. oktobra 2025.“) te najavljuju otpor kao i solidarnost s drugovima i drugaricama u Srbiji koji se nalaze u redovima tzv. blokadera. Smatraju da revoluciju treba provesti u svim krajevima bivše Jugoslavije, osim u Sloveniji gdje pobjeđuje ljevica. Predsjednika Ustavnog suda Franu Staničića, možda bi trebalo upitati nešto o ustavnosti tih poruka i simbola…, navodi Malić.

Analizirajući ove događaje, nameće se zaključak kako u Zagrebu postoji ozbiljan ekstremističko- revolucionarni embrij koji zagovara nasilne metode u promjeni društvenog uređenja Republiike Hrvatske ali i izvoz tih revolucionarnih metoda u susjedne države, što je samo po sebi ozbiljan signal za postupanje nadležnim institucijama, kao i ozbiljna potraga za sigurnosnom dvojbom od kud se u glavni grad Hrvatske uvozi ta restauracija komunizma i bivše države, kao i revolucionarne metode.

 

R.H.