Prvostupanjska oslobađajuča presuda Haaškoga tribunala u korist Vojislava Šešelja, rušitelja svih stupova civilizacije na njemu dohvatljivim područjima Hrvatske i BiH, monumentalna je poruka cijelom čovječanstvu: sud za međuarodne ratne sukobe i kršenje ljudskih i nacionalnih prava, napušta pravednost i pravdu, u savezu de facto je sa zločinom i otvara vrata krvoločnosti novih barbara.

Prepustit će svijet ISIS-u budu li imali sudci od toga dobit, a najmanje što traže jest da se njihov lagodan život ne poremeti. Europski narodi, u vremenima ''demokracije i ljudskih te LGBT prava'', svoje osjećaje i razmišljanja imaju pravo...prešutjeti, a neka se buduči naraštaji nose kako mogu s ''novim svijetom konsolidiranog totalitarizma'' koji se takvim presudama gradi.

Za Bošnjake i Hrvate, oslobađanje Šešelja i legaliziranje plana ''velike Srbije'' prava je provokacija tribunala, možda u nadi ne bi li netko slabih živaca krenuo u neku suludu osvetnićku akciju da kazni zločinca i ukaže divljački na ludu presudu. Sa strane Hrvatske i Hrvata ništa od toga se dogoditi ne će, ali ipak su možda egzotični suci koji su izrekli takvu presudu kakovu jesu, ponadali se nekom mogućem ispadu.

Vojislav Šešelj se vjerojatno uskoro vraća na pročelje Srbije kroz Radikalnu stranku (iako i posljednjih godina preko svojih ratnih drugova Tomislava Nikolića, Dačića i Vučića svojom zemljom vlada posredno). Usred Beograda direktor falsifikatorske kuće ''Veritas'', Savo Štrbac, izjavljuje: ''Ovo je fantastično... Ni sam Šešelj da je osobno napisao oslobađajuču presudu, ne bi je bolje i kompletnije napisao. Zaštitio je ne samo sebe nego i cijelu ratnu povijest srpske politike u ratu i na svim frontama.''

Terorističke akcije i politika terora dobile su sada krila, a mora se dobro uzeti u obzir da aktivnosti organiziranog i zaštićenoga terorizma su najava rata, iza kojeg stoje moćni sustavi s vlastitom ideologijom, ciljevima i dugoročnim programom. Taj poredak, apsolutistički i totalitarni u ovom današnjem ratu koji ruši Europu, zadire u ljudsku svijest i životnu filozofiju, a obuhvaća niz ekonomskih interesa agresorske strane.

U Haagu, u Beogradu, ali i usred Zagreba

Među aktivnostima organiziranog terorizma ne ubrajamo samo bombaške atentate i slične napade, nego i potporu retoričke naravi (na primjer, ove haaške i one pupovačke operacije, djelatnosti Mesića, Vesne i Zorana Pusića, Pupovca....), hvalisanje terorista iz sadašnjice ili iz nedavne prošlosti te potporu nasilnom rušenju sustava koji se temelji na dosadašnjim civilizacijskim postignućima. Dakle, rušenje zakona Europe, kršćanstva (pogotovo je vidljivo usmjerenje terorista protiv katoličanstva), te humanističkih tradicija koje iz dubine svih naroda još uvijek vode borbu protiv najezde organiziranog kriminala.

Uplitanjem u sve teološke pojmove, agresor se je posvetio i laboratorijskoj manipulaciji Stvarateljstva s negacijom Boga i njegovih djela po cijenu fizičkog ili barem društvenog uništenja svakoga onoga tko odbija nove dogme, dogme o nepostojanju Boga i o apsolutnoj prednosti prava nekih bankarskih interesa i znanstveno okrutnih metoda nad nacijama, vjeroispovijestima i narodima.

Naravno, danas se najviše govori o ISIS-u, ali na djelu je cijeli krug njegove nenaoružane logistike, intelektualnog terorizma i konfuzijonizma. U ovoj kolumni smo nedavno pisali o tom krugu paraterorista, koji provode svoje operacije također i u Republici Hrvatskoj (Pupovac, Peđa, Pusićevi, Jovanović, Stazić, itd).

Začarani krug terorizma i protukršćanstva

Zaista treba pažnju pružiti onome ili onima koji iza ISIS-a stoje i financiraju njegov skupi i razgranati stroj, s tisućama ljudi i sofisticiranom tehnikom: nepoznati su nam, zagonetni, a trse se da svjetsku javnost navedu na jedan simplificirani islamistički trag kao na jedini trag...makar je to možda samo jedna savršena slijepa ulica.

Mnogi analitičari vjeruju da je zagonetka mnogo složenija, te da ćemo tek za nekoliko godina saznati razloge belgijske i nizozemske ''ležernosti'' pred prvim znakovima džihada, te britanske aktivne uloge u Haagu i u Bosni i Hercegovini, te sistematskog potpirivanju mržnje u turskim logorima i u grčkim logorima gdje se učvršćuje odium ljudi koji su ostali bez domovine prema kontinentalnoj Europi.

Španjolski ekspert Daniel Paz Ocaňa smatra da financijska i diplomatska potpora ISIS-u od Saudijske Arabije i Katara, ''ima samo relativnu težinu. ISIS se je proširio i širi se – tvrdi u svojoj analizi - zbog tajnih dogovora Engleske, Francuske i Turske, čiji vodeći krugovi sačinjavaju ''dominantnu velesilu geofinancijske naravi u našoj polutci svijeta''. Kaže nadalje da su velike žrtve te genocidne zamisli kršćani, Sirijci te Kurdi u Siriji, Turskoj i Iraku. Od tamo bi oni morali nestati, nestati sa svojih povjesnih područja.

Nekoliko velikih bankarskih kuća, koje imenuje kao financijere te ogromne operacije, postigle bi prekrojavanjem zenljopisne karte prostrane monopolističke koncesije. Isti autor navodi da su Rusija svojom ''barbarskom vojnom intervencijom'' i Sjedinjene Američke Države, postale iznenadno važni čimbenici na tom scenariju, pa je ishod cijeloga plana postao neizvjestan. Potreslo ga je oslobađanje Palmire od ISIS-a isto kao i američka najava da će staviti pod kontrolu istočne rubove Europe kako bi Rusima postala jasna oštra granica za njene ambicije.

Koliko su ispravne rasčlambe španjolskog stručnjaka teško je danas ustanoviti. Za sada, nama u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini najvažnije je točno odrediti koji je položaj naših zemalja, te počevši od kratkoročnih mjera pa sve do dalekosežne politike, očistiti diplomatski i politički hod.

Europljani plaćaju strašnu cijenu

Potrebno je vratiti se i na invaziju migranata koju danas trpi Europa.

Jednom će se otkriti i zagonetka iz druge polovice XX. stoljeća kada je na stotine tisuća ne-europljana olako primano u Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju, Italiju, itd. duž mnogo godina, bez ikakovih azilantskih motivacija (što je, dapače, bilo za pohvaliti kao čin humanosti), ali su istovremeno stvarni politički izbjeglice iz Hrvatske, Rusije, Ukrajine, Slovačke, Češke, Mađarske, Albanije, Litve, Rumunjske, itd. uhićivani od 1945. do 1989. po Italiji, Austriji i Francuskoj kako bi im se odbio zahtjev za azilom zbog sporazuma s komunističkim režimima.

Na tisuće ih je izručeno komunističkim zemljama podrijetla, a tamo ih je čekala smrt ili dugogodišnja robija. (Iznimno i kratkoročno, bolji postupak su dobili tijekom 1956/57. samo izbjeglice iz Mađarske, a tijekom 1968. i izbjeglice iz tadašnje Čehoslovačke).

Europljani su izloženi procesu koji bi mogao završiti strašnim posljedicama. Što se migracija i sigurnosti tiče, države Zapadne Europe učinile su do sada sve pogreške koje je moguće počiniti, a sada pod pritiskom svojih naroda, vlaadari gledaju u čudu, i pitaju se kako – svakako ne Božjom pomoći, jer Bog više ne postoji u njihovim zasjedanjima! - rješiti sigurnosnu i ekonomsku krizu koja je nastala.

Teroristička logistika i marksistički "liberali"

Na hrvatskim područjima, izbijaju naznake o tome kako je u vrijeme Milanovića, Lozančića, Lovrića i Ostojića čak postojala tajna veza između migranata terorista i službenih krugova.

Naoružanje, telekomunikacije i sigurne kuće navodno su im bile na raspolaganju, a oružje je navdno slano ISIS-u s fabulom o tome da SAD stoji iza tih transakcija. U Hrvatskome Saboru - od kuda se terorizam oglašava preko izluđene čete lažova, te u Rijeci gdje Obersnel (lik nepoznatog prezimena) igra žikino mentalno kolo s Frljićem i iskaljuje zahodsku kulturu, pa kroz TV i tisak - ideološka avangarda terorizma otvara putove rušiteljima naše države i cijele Europe.

U koju organizaciju spadaju ti agenti smrti? Jer puka pripadnost SDP-u, HNS-u i raznim javnim nevladinim organizacijama jugoslavenstva, nije dovoljan razlog koji bi mogao protumačiti privrženost terorizmu. Vidljiva je također i sprega lokalnih lažnih ''liberala'' na jugoslavenskoj i kripto-komunističkoj pataformi,

sa skandaloznom presudom Vojislavu Šešelju u Haagu. Petnaest godina predsjednikovanja Mesića i Josipovića, te isto toliko godina vlada pod vodstvom Račana, Sanadera, Vlaisavljevičke i Milanovića, odvijale su se u dogovoru s ideološkim i operativnim nositeljima ideje Velike Srbije, ustoličene u Beogradu. Prema tome, obrana hrvatskih nacionalnih interesa i hrvatskih optuženika izigrana je podlo, svjesno i veleizdajnički u samom Zagrebu.

Tko je tko na Markovom trgu?

Znamo da na Pantovčaku predsjednica Republike, Kolinda Grabar Kitarović, danas inteligentno i uporno brani povjesne istine hrvatskog dostojanstva i bori se za nacionalne interese. Njena nazočnost donekle smiruje napetosti i održava povjerenje građana u budućnost.

Nasuprot, velik dio naroda ne zna koga je, u konačnici, na zadnjim izborima izabrao za pozicije na trgu sv. Marka. U Parlamentu, uz mnoga nova lica o kojima se malo znade, utrkuju se i neki stari znanci iz olovnih dana svojih većih i manjih izdaja te novi ljudi koji se klanjaju i Miloradu i Vesni i Peđi.

Komadina nije svoj, nego je Milanovićev dekorativni suigrač. Prema tome, od SDP-a nitko dobronamjeran nema što očekivati, a u HDZ-u se je u studenome 2015. propustila velika izborna pobjeda, pa je najveća hrvatska stranka morala pokloniti povjerenje grupaciji MOST i uz to uzeti pod svoje okrilje, jednog neizabranog premijera. Njemu je zadnjih dana ožujka 2016. morao Tomislav Karamarko poslati javna upozorenja što se tiče usporene dinamike rada Vlade i poradi velike tolerancije prema militantima koji u hrvatskoj Vladi djeluju na rubu istih onih interesa koje zagovara i Vojislav Šešelj.

Nezgodna situacija je to bila i za Tihomira Oreškovića i za Tomislava Karamarka, a još gore prolazi fleksibilna grupacija MOST, gdje neki članovi djeluju u skladu s demokratskim načelima modernih država, a neki drugi su usklađeni s Ivom Josipovićem, sinonimom crvene hipokrizije i tko zna s kim sve ne.

Žurni poslovi za Hrvate

Hrvatski poslovi su danas angažiranje poštenih hrvatskih i stranih odvjetnika koji će sudjelovati u žalbama na sramotne presude izrećene u Haagu u korist Velike Srbije i njenog terorizma odnosno terora, kojeg je ta ideologija provodila na djelovima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te imenovanje odvjetnika koji će pravno zaštiti u Haagu generala Praljka i petoricu drugih optuženika koji su tamo prvostupanjski osuđeni zbog tobožnje agresije na BiH.

Za taj strateški hrvatski posao ne trebaju nam bogati, zvučnoimeni i korumpirani pravnici, nego čestiti odvjetnici sa znanjem, posvećeni haaškim postupcima i obrani istine u okvirima postoječih pravila koja se primjenjuju na međunarodnom sudu.

Isto tako, treba pod hitno demontirati u Hrvatskoj ogroman aparat koji radi za teroriste, pripadali oni izravno ISIS-u ili srodnim protueuropskim i protukršćanskim kompozicijama. Zbog toga, potrebno je Republiku Hrvatsku osloboditi balasta lažnih demokrata i tko zna čijih zastupnika i predstavnika, koji uzurpiraju službene pozicije usprkos iskazane volje naroda.

 

Domagoj Ante Petrić

Share
0