Da se kladimo tko je čovjek koji najnestrpljivije čeka da ova izborna agonija završi, mnogi bi tipovali na Peđu Grbina. I ne bi pogriješili.

Jer, nominalni predsjednik SDP-a i prvi pratitelj idejnog tvorca bulumente pod nazivom 'Rijeke pravde', vjerojatno nije očekivao da će njegova izborna godina ovako izgledati.

Od predsjednika (još uvijek) najjače oporbene stranke, pretendenta na premijersku dužnost i nasmijanog diva iz zemlje Istre (Veli Jože), brzo se pretvorio u lutka na koncu velikog maga Zorana Zoke Milanovića.

I nije to slučajno.

Zoran Milanović vrlo dobro je znao u što se upušta, koje su posljedice, i tko će biti, da prostite j... stranka.

Ali 'dobrodušni' div iz Istre to nije vidio.

Ili nije shvatio, što je još gore.

Prvo zato što je previsok, pa se većina stvari odvija ispod njegova horizonta.

Drugo zato što je (bar politički) glup.

Nezabilježeno je, naime, da predsjednika stranke (oporbene) ne zanima premijerska dužnost.

Njegova je prirodna namjena da se bori za to mjesto.

Prvi među prvima.

Čelnik najjače oporbene stranke.

Vođa opozicije.

Istina, u neka bolja vremena, točnije prije nešto više od mjesec dana, Peđa je sramežljivo najavljivao kako ne bi, eto, bio baš 'najgori premijer' u novijoj hrvatskoj povijesti.

Ambiciozno, nema što.

Da bi ga, na majku zemljicu, spustio neokrunjeni kralj oporbe, Zoran Zoka Milanović.

A pad s te visine (210 cm), težak je i grub.

I boli.

I, kao da to nije bilo dovoljno, sad je Zoka Milanović otkrio i tko bi mu bili ministri u Vladi, kad bi je (ne daj Bože), on sastavljao.

I opet nitko ništa ne pita velikog Peđu.

Ne samo da ga ne pita, već su imena potencijalnih ministara sama po sebi povratak u 'neslavnu prošlost'.

Sve su to Milanovićevi kadrovi iz prvoga mandata.

Naravno, uz neke iznimke.

Tu je Robert Hranj, detronizirani načelnik Glavnoga stožera Hrvatske vojske.

Čovjek koji je, bez da je pisnuo, pristao biti Milanovićev pobočnik, dakle nešto što ne postoji od nekadašnjeg Tuđmanova kabineta.

I tako je Hranj, umjesto da brine o potrebama Oružanih snaga, pratio Milanovića na svako, ali baš svako polaganje vijenaca, zakuske u Slovenskoj 9 i rijetka putovanja, kao neki potrčko.

Ili što bi rekao Milanović, pomeranac.

I tako ode Hranjeva dojmljiva vojna karijera u tri ...

Jer, ako bi postao ministar obrane, samo bi nastavio Milanoviću oblizivati ono na čemu sjedi, a što je nepristojno imenovati.

Ali hej! Pa Milanović spominje i Marijana Marekovića, kao potencijalnog ministra branitelja.

Čovjeka kojeg većina branitelja ne želi ni vidjeti.

Koji je karijeru uglavnom zasnovao na 'rektalnom alpinizmu', da bi je naplatio mjestom savjetnika u Uredu Predsjednika.

Ma dajte, molim vas!

No, sad kad znamo i kostur možebitne (ne daj Bože) Milanovićeve 'druge Vlade' u 'trećoj Republici', opet dolazimo do 'masivnog' Peđe.

Pa gdje je tu on?

Opet?

Milanović nema o tome što (dobro) reći.

A Peđa ko Peđa... Mašta kako će upravo ON, zajedno sa 'rabijatnim' Zokom sastavljati Vladu.

How yes no!?

Nadalje, priča i kako će biti predsjednik Hrvatskoga sabora.

Bože mili, čuda velikoga...

Bilo kako bilo, Predrag Peđa Grbin je gotova priča.

U svakom izbornom scenariju.

Ako pobijedi, što neće, Milanović ga ne vidi nigdje blizu sebe

Jer to je ispod njegove razine.

Iako je viši od njega nekih 20-ak centimetara.

Ako pak izgubi, što hoće, smaknut će ga sami njegovi pretorijanci.

Neće, čak ostati upamćen ni kao još jedan predsjednik SDP-a koji je izgubio izbornu utakmicu od HDZ-a.

Čak ni to.

Čak je u tome bio bolji, sada već legendarni gubitnik, Davor Bernardić.

Možda će ostati upamćen kao najviši zastupnik.

Kao čovjek koji je lažirao prebivalište zbog nekoliko stotina eura naknade za odvojeni život.

Kao čovjek, čija je životna družica 'kupila' lažnu diplomu na Sveučilištu u Kragujevcu.

Ej, Kragujevcu!?

Ma, uostalom, koga briga...

Za nadati se tek da će druga cijev tunela Učka biti dovoljno visoka da se Peđa, u svom konačnom povratku u zemlju Istru ne mora saginjati.

 

Share
0