Jedna od prednosti našega vremena jest dostupnost nove tehnologije, a to će reći novih uređaja, tehnike, programa, aplikacija i slično. S obzirom da je odnedavno popularizirana uporaba umjetne inteligencije, odnosno AI-a sustava, dakle interaktivnih baza podataka, pozabavili smo se njome na jedan zanimljiv način.

Priupitali smo je kakva je osoba, naravno prema suvremenim dostignućima psihologije koja, ophodeći se s drugim ljudima u javnosti, koristi sljedeće i njima slične izraze: „zadnja kriminalna vucibatina“, „patološki nelojalan tip“, „kupleraj“, „politički otpad“, „bezobrazluk“, „pljuvanje u lice“, „baraba“, „bitanga“, „prijesna, seljačka laž“, „bezobrazno laže“, „sadističko manipuliranje ljudima“, „gojenac“, „princ balkonski“, „probisvijet“, „politička kabala“, „gojenci i poganci“, „nasilni muzgavac“, „običan prijesni i kompulzivni lažov“, „nemoralni tip“, „šaner i krivolovac“, „pokisli prnjavac“, „ugurava se kao kvočka u protokol“, „baksuz“, „stranačka štetočina“ i „korumpirani ludonja“…

Odgovor umjetne inteligencije (AI) bio je sljedeći: uporaba uvredljivih izraza i etiketa prema drugima može ukazivati na različite psihološke čimbenike, a važno je napomenuti kako ne postoji jedinstveni profil koji bi obuhvatio sve ljude koji se tako ponašaju. Međutim, neki od mogućih psiholoških čimbenika mogu uključivati sljedeće osobnosti: agresivnost i neprijateljstvo, crno-bijelo razmišljanje, nisko samopoštovanje, nedostatak empatije, predrasude i nestrpljivost, potreba za dominacijom i kontrolom, nedostatak kritičkog razmišljanja, nedostatak emocionalne inteligencije, niska tolerancija za različitosti i pomanjkanje komunikacijskih vještina.

Kad se ne bi radilo o odgovoru umjetne inteligencije, rekli bismo: „Sjedi, 5!“ Svi su navedeni elementi zdravorazumski, što znači da bi do ovakvog zaključka, naravno ne istom terminologijom, došao prosječan čovjek. Radi se o općenitim razmatranjima, a ne o dijagnozi, no umjetna inteligencija je išla i korak dalje te dala savjet kako se ponašati. Kaže tako AI: ako naiđete na osobu koja se tako ponaša, najbolje je ignorirati njene provokacije, izbjegavati je i fokusirati se na konstruktivnu komunikaciju.

Dalje veli: ako ste izloženi ovom ponašanju, preporučljivo je postaviti zdrave granice i izbjegavati angažiranje u raspravama koje su uvredljive ili neproduktivne. Ako vas ovo ponašanje brine kod sebe ili kod nekoga koga znate, preporučljivo je potražiti profesionalnu pomoć od licenciranog psihologa ili terapeuta.

II.        Sukladno navedenom, poslušali smo savjet umjetne inteligencije te konzultirali zdravstvenog stručnjaka (psihologa) navodeći pritom samo podatke koje smo dali umjetnoj inteligenciji, odnosno ne otkrivajući identitet bolesnika/pacijenta. Psiholog nam je, naravno, uz određene ograde jer nije razgovarao s pacijentom, dao svojevrsnu dijagnozu te naveo da dotični najvjerojatnije pati od:

Narcisoidnog-disocijalnog poremećaja osobnosti – psihopatskog poremećaja ljudi koji sebe vide kao centar svemira. Jedna od karakteristika poremećaja je zaljubljeno slušanje samoga sebe, a pogotovo uživanje u efektu netom proizvedenog skandaloznog ponašanja (poput neke male djece). Obilježje javnih nastupa takvih osoba je logoreja t.j. neprekidno govorenje uz stalno isticanje osobne važnosti. Naličje narcisoida je strah od osobne beznačajnosti i ignoriranja okoline, oni moraju imati osjećaj stalne važnosti (bitnosti, značajnosti) bez obzira u kojem se okruženju nalazi (obitelj, prijatelji, suprotni spol, menadžerska, politička ili bilo koja druga okolina).

Predmetni poremećaj osobnosti, tvrdi psiholog, posljedica je:

1) Potpunog nedostatka empatije – bitne karakteristike narcisoida jer mu, po vlastitu mišljenju, empatija umanjuje ego, čineći ga manje važnim u njegovim očima, što mu je i jedino važno. Tzv. macho-fajterska pozicija prema okolini prikriva unutarnji kukavičluk i strah od ignoriranja okoline (bez obzira kojeg stupnja), jer narcisoid kreće od pretpostavke da su svi slični – njemu – a s obzirom da posjeduje određenu razinu samosvijesti, misli da zna kako sam sebe poraziti.

2) Neobuzdane želje za vrijeđanjem – ista se provodi po maksimi: nikada ne ću napasti nečiji koncept ili mišljenje, već uvijek nečiju tuđu osobnost, spuštajući se na jeftino i uvredljivo dobacivanje. Ilustracije radi: moj protivnik ne zna engleski jezik, dok ga ja kao što vidite odlično znam, i na tomu ću ustrajavati. Narcisoid uvijek vrijeđa na temelju subjektivnoga elementa, dakle nečega što je isključivo svojstveno osobi koju napada i na koju osobinu napadnuti zapravo ne može utjecati niti ju je ikada odabrao (spol, obitelj, porijeklo, fenotipska obilježja, „uho“ za jezik itd.).

3) Izgradnje kulta ličnosti – iz uvida u do sada viđeno, pokazano i učinjeno, nedvojbeno je jasno da je pacijent postojao kao „glavni glumac“ dok su svi ostali bili „statisti“ (čak nisu postojali ni „sporedni glumci“). Svi su se morali diviti „velikom vođi“ koji je ne samo „šarmantan i fizički privlačan“, nego uvijek čini i kaže baš ono što treba i čemu se nema što oduzeti ili dodati. Razlika između narcisoida i stvarnog vođe jest to što narcisoid uvijek i svugdje glumi „vođu“, a on to zapravo nije. Narcisoid glumi funkciju na koju je izabran (ležerni imidž, kožne jakne, otkopčani gumb, odijelo bez kravate, „bondovski imidž“…).
Želi li netko slikovni sažetak narcisoida, neka pogleda Caravaggiovu sliku „Narcis“ s konca 16. stoljeća.

Psihologa smo ovdje pitali bi li se „puransko-paunovsko“ držanje pri ulasku na sastanak visokog ranga, zagledavanje u zrcala i slavodobitno smješkanje moglo smatrati karakteristikom narcisoidnog-disocijalnog poremećaja osobnosti, što je isti potvrdio. Odnos prema okolini takve osobnosti, tvrdi psiholog dalje, svodi se na dva elementa: a) iznošenje neupitnog autoritarnog „stava“; b) neobuzdano primitivno izrugivanje i podsmjehivanje svega drugog i drukčijeg, idući pri tome nasilno na sugovornika ili oponenta.

III.       Naposljetku, upitali smo psihologa kako se nositi s takovom osobom, odnosno kako se postaviti pri ophođenju s njom. On nam je istaknuo da se nikada i ni u kojem slučaju ne smije spuštati na osobnu razinu (isključivanje bilo kakvog „dvoboja“ jer je „dvoboj“, odnosno sukob upravo ono što hrani narcisoida), već uvijek treba nastojati zadržati profesionalnu distancu, koliko je moguće.

Na upit kako bi se trebalo postaviti protiv takve osobe koja se bavi javnom, političkom djelatnošću, psiholog je odgovorio:

- Isticanje team liderstva (poželjno je uvijek pojavljivati i fotografirati okružen svojim najkvalitetnijim i najkompetentnijim suradnicima uz obveznu nazočnost i značajne ženske kvote); narcisoid počiva na počelu „me, myself and I“ tj. „ja, ja i samo ja“ te mu stoga treba suprotstaviti zajednicu i zajedništvo, a napose suprotan spol jer narcisoid posebno uživa u napadanju suprotnoga spola, budući mu napad na različito (od sebe) daje poseban osjećaj moći.

- Oponent narcisoida mora u javnosti ostavljati dojam potpune suprotnosti dotičnog: smireni i odmjereni vođa tima koji je u svakom trenutku voljan i spreman saslušati mišljenja i analize svojih suradnika, na temelju kojih donosi konačnu odluku. Pokazati da je obiteljski čovjek privržen obitelji i tradicionalnim vrijednostima, pokazati empatiju prema svim segmentima društva (radnici, seljaci, žene, umirovljenici, invalidi, stari i mladi, potrebiti…), imati strpljenja prema svima, odnosno poštivati svaku vrstu zajednice. Na disonancu treba odgovarati konsonancom, na kaos harmonijom.

- Potpuno ignoriranje, ako je moguće. Narcisoidov gore spomenuti strah od nebitnosti njegov je pokretač i svrha: osjećaj nevažnosti i beznačajnosti koji se u narcisoida stvara nakon što ga se ignorira nagoni ga i tjera na mahnitanje, što znači krive prosudbe i odluke uvjetovane brzopletošću, odnosno sljepilom zbog pretrpljenog udarca u ego. Kao što određeni snažni (fizički) udarci u čovjekovo tijelo, napose glavu, uzrokuju privremeno sljepilo ili, kako se kaže, da takav „vidi zvijezde“ na nekoliko sekundi, isto je s udarcem na narcisoidov ego. On se osvećuje, no plamti od bijesa. Na Zapadu je znano da je osveta jelo najbolje hladno posluženo. Ruska narodna kaže da je osveta jelo koje je najukusnije vrelo.

Narcisoid računa na nesigurnost i nespremnost svoga protivnika, na vlastitu nadmoć, bilo verbalnu, retoričku, intelektualnu i sl., kao i na slabo pamćenje onih kojima se obraća zbog čega si može dopustiti proturječja, a naposljetku i laži. Neodgovaranje na jednostavna pitanja i skakanje s teme na temu tipične su taktike narcisoida.

Izuzetna je opasnost za sve i svakoga odgovornost vođenja države i ekonomije (pogotovo upravljanje vojskom, policijom i represivnim aparatom) povjeriti osobi prethodno opisanog psihološkog profila.

IV.       Najzad, eksperimenta radi, upitan kakav je psihološki profil predsjednika RH, Zorana Milanovića, na temelju javno dostupnih informacija i nastupa AI je odgovorio da odlazeći predsjednik posjeduje sljedeće osobine: dominantan i autoritativan, samouvjeren i hrabar, ekstrovertiran i karizmatičan, pragmatičan i fokusiran na rezultate te emocionalan i impulzivan.

Nadalje AI tvrdi da Milanovića motiviraju: ogromna želja za moći i utjecajem, posvećenost nacionalnim interesima, borba protiv nepravde, potreba za priznanjem i poštovanjem, nesklonost kompromisu,impulzivnost i nepromišljenost, osjetljivost na kritike te nedostatak empatije.

Naravno, pritom je istaknuta ograda kako se radi samo o općem profilu zasnovanom na javno dostupnim informacijama te da je za potpunu i objektivnu procjenu psihološkog profila Zorana Milanovića potrebna detaljna analiza od strane stručnjaka.

Opet postupajući po preporuci, konzultirali smo psihologa radi psihološkog profila Zorana Milanovića. Isti je odgovorio da nije u mogućnosti pomoći te da nam je za Milanovićev slučaj potrebna pomoć psihijatra, a ne psihologa.

Share
0