Zoran Milanović je u više prigoda ponovio medijima da prijava o mecima u Turudićevom vozilu nije istinita. Događaj je opisao riječima „inscenirani incident“, „krivca nema“, „lažu vas“ a uz to je dodao neobičnu karakterizaciju događaja da je to „tako zabavno“. U jednom razgovoru za televiziju rekao je da je „to dogovoreno“, i da je nemoguće da netko ne bi vidio da su mu „dva zrna iz revolvera ušla u auto“.

Kada netko iznosi takve tvrdnje o glavnom državnom odvjetniku, trebao bi imati vrlo ozbiljne i čvrste dokaze. S ciljem provjere Milanovićevih navoda, savjetovali smo se s nekoliko iskusnih kriminalista i stručnjaka za balistiku. Prema onome što smo doznali, Milanović nije iznio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje neobične tvrdnje, s druge strane njegove izjave sadržavaju toliko netočnosti da možemo opravdano zaključiti da je on taj koji obmanjuje javnost u maniri pravog udbaškog nalogodavca.

>>

Kriminalistički stručnjaci nam kažu da veličina i oblik ulazne rupe metka ovisi o više faktora kao što su udaljenost, kut pucanja, vrsta metka, karakteristike površine vozila, oblik zrna i drugi. Vezano za mogućnosti probijanja dijelova vozila, stručnjaci su naglasili da je streljivo kalibra 7,65 mm namijenjeno manjim pištoljima, odnosno radi se o maloj čahuri koja nema prostora za veliku količinu baruta tako da je punjenje slabije i radi toga je snaga projektila mala. Naravno da su takvi projektili opasni ako izravno pogode neku osobu, ali nije nikakva neobičnost da takvi meci ne mogu probiti dijelove vozila. Takvih primjera u kriminalističkoj praksi ima jako puno, te nas jedan od sugovornika upućuje na sljedeći slučaj iz sudske prakse: "jedan projektil oštetio naplatak s prednje desne strane, a drugi projektil se zadržao u prednjim desnim vratima i nije ušao u kabinu" (VSRH, I Kž 782/02, 17. svibnja 2005.). Na donjoj fotografiji možete vidjeti da je kalibar 7,65 mm drugi najmanji po promjeru ulazne rupe.

NE PROBIJA SVAKO STRELJIVO DEBLJE DIJELOVE VOZILA

Dvostruki lim na vratima ili na ojačanim dijelovima vozila može probiti samo streljivo jačeg punjenja, dok slabija pištoljska streljiva kao što je 7,65 mm nemaju uvijek takav učinak. To je razlog radi kojeg su američki policajci napustili slabija revolverska streljiva u korist najraširenijeg europskog metka u kalibru 9 mm. Promjene su započele nakon više tragičnih slučajeva unakrsnih pucnjava u kojima su strane bande koristile europske pištolje, a američka policija je bila opremljena revolverima čiji meci nisu mogli probijati lim vozila. Iz Milanovićevog ismijavanja činjenice da zrno nije probilo sve stijenke vozila, ustvari je očito samo to da on uopće nije upoznat sa temom o kojoj priča. Od nekog tko predstavlja instituciju predsjednika ne bi se očekivalo da rezolutno daje izjave bez elementarnih znanja o čemu raspravlja. Ako Milanović to ne zna, trebao se prije javnih nastupa raspitati. Neobične su izjave davali i njegovi „stručnjaci“ bivši šef policije Ranko Ostojić i sudski vještak Rade Stojadinović. Njihove izjave ne mogu biti slučajno neistinite. Stojadinović je uspio zaključiti da počinitelj nije namjerno pucao i da auto nije bio u kretanju. To je potpuno neutemeljeno nagađanje za koje nema nikakvih činjenica. Možda je trebao spomenuti koji kalibar oružja je bio u službenom naoružanju agenata UDB-e?

Vezano za Milanovićevu izjavu da se radi o revolveru, također je potrebno dodatno pojašnjenje jer on očito ne razlikuje revolver od pištolja. Najjednostavnije rečeno, revolver ima okretni bubanj u kojem je streljivo, a pištolju je spremnik streljiva u dršci. Revolver ima slabiju snagu jer dio pritiska izlazi na spoju bubnja i cijevi. Pištolje kalibra 7,65 mm proizvodi niz velikih europskih proizvođača oružja i dugo vremena bili su službeni pištolji u obavještajnim službama jer tamo nema puno pucanja i treba im elegantni lagani pištolj (Beretta, Heckler Koch, Sig Sauer itd.). S druge strane, revolveri u ovom kalibru iznimna su rijetkost u Europi i nije poznato da su ikad korišteni kao službeno naoružanje (to je američki kalibar 0.32). Prve analize tragova na Turudićevom vozilu pokazale su da se radi o pištoljskom streljivu, te je potpuno nejasno zašto je Milanović u razgovoru za N1 rekao da se radi o revolveru. Na zrnu ispaljenom iz revolvera nastaju posebni tragovi prilikom prelaska iz bubnja u cijev, ali takvih tragova nema na zrnima ispaljenima iz pištolja i po tome ih je vrlo jednostavno razlikovati.

Sljedeća činjenica koja je također nepoznata Milanoviću jest da se streljivo za dugo oružje i streljivo za kratko oružje jako razlikuju po barutnom punjenju neovisno jesu li za sličan kalibar (sličan promjer projektila). Količina barutnog punjenja i masa projektila kod pištoljskog streljiva je puno manja (zrno kalibra 7,65 mm je mase 4 g; u čahuru dužine 17 mm stane 60 g baruta) za razliku od metaka za automatske puške koje u sličnom kalibru 7,62 mm imaju puno snažnije punjenje (AK 47 ima zrno mase 11,7 g; čahura je dužine 54 mm; sadrži 181 g baruta). Dakle ne bi bilo ispravno iz promjera zrna tumačiti da je pištoljski metak trebao imati probojnost kao da je projektil sličnog promjera ispaljen iz kalašnjikova. Količina baruta u streljivu kalašnjikova je triput veća i projektil je puno teži.

UTVRĐIVANJE ULAZNOG TRAGA METKA

Ulazne rupe od vatrenog oružja nije jednostavno razlikovati od rupa drugih mehaničkih tragova te se u kriminalističkoj praksi koriste forenzičke metode za nedvojbenu provjeru. Za identificiranje ulaznih rupa može se koristiti prijenosni spektrograf (XRF). To je uređaj koji skeniranjem čestica na rubovima (olovo, barij) može utvrditi je li prošlo zrno iz vatrenog oružja (niže na fotografiji).

Neobično je kada bivši šef policije Ranko Ostojić tvrdi da se jednostavno može odrediti je li neka rupa nastala od projektila iz vatrenog oružja. Nije napisao kako bi on preporučio brzo napraviti tu provjeru, da li bi prstima pipkao po tragovima ili bi njušio barut? Možda je on tako siguran u rupu od metka jer mu je poznato tko je pucao? Da je pogledao bilo koji američki udžbenik kriminalistike, vidio bi da su cijela poglavlja posvećena prepoznavanju rupa od metaka s obzirom da se radi o kompleksnom kriminalističkom pitanju.

Na vozilu tamne boje, prašnjave površine ili površine prekrivene tragovima kukaca, takav trag nije jednostavno uočiti osim kada bi vozač detaljno pregledavao svaki centimetar svojeg vozila. Niže su fotografije rupa jednog sličnog kalibra na plastičnim odbojnicima vozila. Vlasnik uopće nije uočio rupe već je otišao u servis gdje su mu utvrdili oštećenje od vatrenog oružja. Drugi trag je s policijskog vozila. Slične rupe su još slabije vidljive na vozilima tamnije boje kakvo je Turudićevo. Promjer takve rupe je veličine traga manjeg leptira ili muhe na odbojniku.

Ulazna rupa metaka manjeg kalibra inače je teže uočljiva i u drugim situacijama. Jedan od poznatijih hrvatskih slučajeva je ulazna rana koja nije bila vidljiva ispod kožnih nabora žrtve te čak niti obducenti nisu uočili da je to rana od vatrenog oružja. Jedan od poznatijih europskih slučajeva je talijanski primjer u kojem se starica srušila i odvezena je u bolnicu ali niti jedan od liječnika nije uočio ulaznu ranu od metka na glavi (Lancia&Gualtieri, 2018). Ubrzo je preminula i slučajno je rendgenom otkriven projektil što je dovelo do promjene stručnih procedura na obdukciji. Zrno je bilo ispaljeno nehotice iz susjedstva i slučajno je pogodilo staricu. Velika američka znanstvena analiza utvrdila je 258 slučajeva pogodaka vatrenim oružjem u SAD za koje oštećeni uopće nisu bili svjesni nastanka ozljede ili oštećenja, i to samo u jednoj godini (Wintemute, 2011).

Dakle, u kriminalistici se često javljaju situacije nejasnih tragova metaka. Kriminalisti su nam spomenuli jedan nedavni slučaj hvatanja dilera u BMW X5 sive boje, u kojem je prevozio veću količinu droge. Vozilo je tijekom očevida fotografirano. Na haubi vozila bio je izmet manje ptice poput vrapca. Odvjetnik je kasnije tvrdio da je navedeni trag ustvari bio trag metka kojeg je policija ispalila na počinitelja. Vještačenja navedene snimke trajale su mjesecima s obzirom da vozilo više nije bilo dostupno. Vjerojatno su trebali pozvati Milanovića i njegovog pomoćnika Ostojića koji bi vrlo brzo utvrdili kakav je trag na haubi a uz to i kakva je droga.

UZLAZNA PUTANJA METKA

Narednu okolnost čiju važnost je potrebno razjasniti jest visina traga na vozilu i tumačenje smjera pucanja. Nevjerojatan je zaključak Milanovićevog detektiva Stojadinovića da se po visini traga može zaključiti koja je bila namjera počinitelja. U kriminalističkoj praksi nije rijetkost da počinitelj koji na brzinu opaljuje iz pištolja drži oružje u visini struka, ali tada je putanja metka uzlazna. Vrlo sličan Turudićevom slučaju je primjer pucanja na vozilo koje se udaljavalo, pri čemu se metak zaustavio u vratima vozila.

Vrhovni sud je u tom predmetu utvrdio da su "usta cijevi iz koje je ispaljen projektil koji se zaustavio u petim vratima automobila oštećenika bila usmjerena upravo u pravcu glave vozača" jer se radi o "blago uzlaznoj putanji ispaljenog projektila ne dovodi u pitanje ispravnost zaključivanja suda odnosno putanju označava kao karakterističnu za držanje oružja u ruci kod tzv. normalnog pucanja" (VSRH, I Kž 48/06, 8. siječnja 2008.). Takvih slučajeva postoji puno, na primjer kao u slučaju u kojem je "optuženik ispalio jedan projektil, koji je doveo do oštećenja na dva parkirana vozila, a sama oštećenja nalaze se u visini gornjeg dijela bočnog stakla na vratima, što je vidljivo i iz fotodokumentacije.

Također, i sam balistički vještak istakao je da je ovaj projektil ispaljen u visini ljudskog tijela, jasno je da je postojala konkretna opasnost da od ispaljenog projektila bude pogođen" (VSRH, I Kž 149/03, 27. svibnja 2004.). Dakle ključan je smjer u kojem je hitac ispaljen, a ne visina traga.

ZAKLJUČAK

Da bi netko osporavao prijavu glavnog državnog odvjetnika, trebao bi imati vrlo čvrste dokaze, a iz prethodno prikazanog slijedi da Milanović nije upoznat niti s osnovnim stručnim znanjima o balistici niti je iznio argumente za svoje teze. Njegovi sljedbenici u medijima pričaju očite neistine, što upućuje na to da je Milanović organizirao cijelu mrežu za napade na službenu verziju o pucanju na vozilo glavnog državnog odvjetnika.

Iznenađuje lakoća kojom Milanović priča potpune besmislice i iznosi ih na takav kategoričan i samouvjeren način da bi naivni pomislili da se radi o nesporno utvrđenim činjenicama. Toliko brani počinitelje napada na Turudića da se doista moramo zapitati je li on osobno upleten? Posljednji put kad je tako energično nekog branio, radilo se o udbaškim nalogodavcima ubojstva koje je također minorizirao svojim postupcima.

Možda on jako dobro zna tko su počinitelji? Možda je on odradio ciljanje, a potezanje okidača prepustio svojim odanim udbašima? Što mislite, što su mu savjetovali njegovi savjetnici koji su se usavršavali na aktivnostima Perkovića i Mustača? Toliko je frustriran svojim neuspješnim početkom kampanje da već pokazuje prave diktatorske karakteristike radi čega nam se postavlja pitanje bi li takva poremećena osoba sa svojim SDP-om pokušala nasilno preuzeti vlast?

U sljedećem nastavku ovog teksta pisat ćemo o tome koji pištolj je bio u službenom naoružanju agenata UDB-e i radi li upravo o kalibru kojim je gađan Turudićev auto?

Share
0