Kažu da su kojim slučajem prve skupine Hercegovaca počeli silaziti s vlaka u Sisku, danas bi Sisak bio hrvatska metropola, a ne Zagreb. Kao i u svakom vicu i ovomu ima istine. Ovih je dana pak jedan drugi grad zamalo postao centar Regiona. Da se nije ispriječila huda sudba. Riječ je, naravno, o Zadru i Đoković-Ivaniševićevu turniru Adria Tour. Sve je lijepo počelo, Đoković i društvo, uvjeravali su nas, rade sjajnu promociju Hrvatske, spašavaju hrvatski turiza m itd. A onda se ispriječila korona.

Dok se svijetom širi pokret Black Lives Matter (BLM),Hrvatskom se širi pokret ''pokaži prosti prst'' (PPP). Za pojavu i širenje tog pokreta kriv je navodno Miroslav Škoro, a nevin nije ni Nino Raspudić. Ta dva za hrvatske prilike iznimno uspješna zabavljača – jedan kao estradni pjevač, drugi kao estradni intelektualac – drznuli su se ući u politiku. I time su prekršili nepisano pravilo da ljudi njihove vrste mogu biti samo ukras na nečijoj listi, a ne nositelji liste, sa nekakvom vlastitom idejom uređenja odnosa u hrvatskom društvu.

Oni koji se dobro sjećaju bivše države, sigurno se sjećaju i izraza Trt Milojka ili Trt Milojko. Mogla se čuti ili pročitati i jedna i druga verzija. Na portalu Vukajlija.com značenje izraza definirano je na sljedeći način: ''Tako se kaže kad se neko potrudi, a nije baš vičan tome sto radi, pa omaši.'' Uglavnom, izraz se odnosi na neki neuspješan pokušaj, i to urnebesno neuspješan.

Herbert Marcuse, jedan od poznatijih pripadnika Frankfurtske škole, u svom je eseju Represivna tolerancija izlaže ideju da je lijeva netolerancija, pa i nasilje, prema desnici, čak i najumjerenijoj, ne samo opravdana, nego i neophodna. Štoviše, ona je zalog stalnog napretka prema istinskom oslobođenju čovjeka, svojevrsnom zemaljskom raju izokrenute i prizemljene eshatologije, koja korijene ima u prosvjetiteljstvu, a grane joj krše vjetrovi novog barbarstva.

Kada su početkom tisućljeća Račanovi i Budišini došli na vlast, jedna od glavnih preokupacija im je bila poništiti sve ono što je pod Tuđmanovim vodstvom tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća postignuto. Osobito su se trudili oko simbola. Tako su Saboru oduzeli atribut 'državni', zapustili Oltar domovine i promijenili datum glavnog državnog blagdana.

Pandemija koronavirusa onemogućila je 65. izdanje Eurosonga koje se trebalo održati u Rotterdamu. Kako bi nadomjestili neodržani spektakl, Europska radiotelevizijska unija i nizozemske televizije NPO, NOS i AVROTROS odlučile su organizirati specijalnu emisiju "Eurovision: Europe Shine a Light", koja se mogla gledati jučer (16. svibnja 2020.) na prvom programu HTV-a u devet sati navečer.

Povlači se korona, primiču se izbori. Odmah življe na domaćoj političkoj sceni. HDZ i SDP izvlače otrcane asove iz rukava, prvi malo hrvatuju, drugi se kao odmeću u partizane. Cijeli taj dramolet trajat će do izbora u sedmomu mjesecu, a onda sve po starom: vladat će HDZ ili SDP sa satelitima, a možda uđu i u koaliciju, no jedno se neće promijeniti: položaj Milorada Pupovca.

Od četrdeset pete do devedesete u bivšoj se državi sivilo svakodnevice obasjavalo svjetlom takozvane bolje budućnosti. U čast toj boljoj budućnosti, tom komunističkom raju, pjevane su pjesme, prinošene žrtve, kalio se čelik, stezao remen, gutala govna… Bolja je budućnost, ali ne ona kakvu je ''avangarda radničke klase'' očekivala, došla upravo onda kada se definitivno istrošila komunistička tlapnja o savršenom društvu.

Rođen sam početkom šezdesetih prošloga stoljeća i osamdesete su moje dvadesete. U jednoj od pjesama amblematskih za moju generaciju Jura Stublić pjeva: Danas sam bacio radio kroz prozor,/ Razbio se u tisuću komada,/ Na programu ništa za mene,/ Samo reklame i dileme. Rijetki su oni mojih godina koji je nisu nikada zapjevušili, a ako takvih ima, oni valjda nikada nisu ni bili mladi.

Teško je u sjeni korone pisati o bilo čemu drugom osim o koroni, do jučer nepojmljivi događaji zbivaju se na dnevnoj bazi, tako da i one razmišljanju nesklone tjeraju na filozofiranje i amaterski profetizam. Ukratko, kontroverze oko korone zasjenile su sve ostalo. Međutim, potrebno je osvrnuti se na neke ljude i nedavne događaje prije nego što potonu u zaborav pod velikom količinom izvanrednih događaja u nadolazećoj eri korone.