Pričali su mi neki Imoćani, davno, osamdesetih, o jednom njihovom koji se objesio. Ostavio je, pričali su, poruku: Ljudi, višajte se dok ima grana! Sad legenda ili istina, ne znam, ali oproštajni savjet odlazećeg ostajućima vrijedi razmotriti.

Oxfordski rječnik proglasio je izraz post-truth (postčinjenično) za međunarodnu riječ 2016. Pridjev 'postčinjeničan', odnosno 'postčinjenično' u srednjem rodu, tu je definiran kao "onaj koji se odnosi na ili obilježava okolnosti u kojima objektivne činjenice manje utječu na oblikovanju javnog mišljenja od apeliranja na emocije i osobna uvjerenja".

Prije desetak godina zbog tekstića Što je nama Momo Kapor? vodio sam kraću polupolemiku s Igorom Mandićem, koji se upeo braniti tada već pokojnog Momu Kapora. Kojega ja, istini za volju, nisam ni napadao nego sam tek konstatirao da se potkraj života odao četnikovanju te da za Hrvatsku nije pretjerano važan pisac.

Svojedobno je, izluđen uspjehom hrvatske nogometne vrste na svjetskom prvenstvu u Rusiji i općenarodnim oduševljenjem zbog tih uspjeha, Viktor Ivančić bolno uzviknuo: ''Karajte me karirano!''. Slutnja nekog novog ''kariranog karanja'' Viktora i njemu slične dotaknula je i ovih dana nakon pobjede Hrvatske nad Škotskom.

Za travestiju je karakteristična svojevrsna preruha, uzvišeno presvlači u proste haljine, a banalno u svečane. Izvorno je svojstvena književnosti, međutim travestijama ne oskudijevaju ni brojna druga područja. Primjerice – novinarstvo. Jednoj takvoj travestiji svjedočimo i ovih dana u pulskom dnevniku Glas Istre.

U posljednje vrijeme na posao uglavnom idem pješice. Nije daleko, a kažu da je zdravo, osobito za nekoga sa zdravstvenim kartonom poput moga. Nemam baš dobro oko za detalje u prostoru kroz koji prolazim, ali nisam mogao ne primijetiti da su posljednjih dana obnovljene biciklističke staze. Barem u onom dijelu grada kojim ja prolazim.

Otkako se Milanović uspeo na Pantovčak kao da je zapao još dublje u zbrkano stanje uma, iznimno plodno tlo za nastanak takozvanih zoranizama. Na Milanovićevu verbalnu neuračunljivost već smo navikli, štoviše mnogima je ona i simpatična, i to ne samo onima s ljevice. Osobito nakon što je opleo po Puhovskom i Pupovcu.

Kada ovo budete čitali, izbori će već biti završeni i znat će se tko je gradonačelnik Zagreba, Splita, Rijeke i tako dalje. Na temelju rezultata izbora znat ćemo više i o tomu kakve nas ideološke bitke čekaju u budućnosti.

Primjer prvi, svima dobro poznat: osvojenim Vukovarom prolazi srpska vojska i pjeva, kako tvrde strani dopisnici, domoljubne pjesme. Tipična forma za ove prostore, distih epskih deseteraca: Slobodane, šalji nam salate/Bit će mesa, klat ćemo Hrvate. O klanju koje je uslijedilo nakon toga bilo je dosta rečeno, međutim morbidnost tog distiha kojim je klanje najavljeno nije bila predmetom nekih podrobnijih analiza.

Htjeli mi to priznati ili ne, svjedočimo kontinuiranom usponu totalitarizma i jednoumlja. Usponu koji je u posljednjih nešto više od godinu ubrzan aktualnom pandemijom i popratnim cirkusom oko nje. Taj puzeći totalitarizam nije bez komičnih događaja, izjava i relacija punih nenamjernog humora. Često na rubu groteske.