Zašto je slučaj redatelja Dalibora Matanića obavijen velom tajnovitosti?
Javno priznanje seksualnog zlostavljanja niza žena isključivo u „regijonu“ cijenjenog redatelja Dalibora Matanića simptom je ozbiljne i duboke moralno-političke korupcije koja je počela izazivati ozbiljne, doslovno po život opasne posljedice.
Određen je dio internetskih portala objavio vijest da je nekadašnja autorica portala Index.hr, suautorica stranačkog programa Možemo i kći rektorice Sveučilišta u Rijeci – Hana Samaržija – opisala intimni susret s Daliborom Matanićem čije ime proteklih dana puni medijske stupce zbog seksualnog uznemiravanja glumica i suradnica, prenio je Narod.hr
Hana Samaržija (19. 7. 1997.) je politička i socijalna epistemologinja, esejistica, kolumnistica i prevoditeljica iz Rijeke. Objavila je više od petnaest znanstvenih radova i recenzija knjiga iz epistemologije, političke filozofije, socijalne epistemologije i političke epistemologije u nacionalnim i internacionalnim znanstvenim časopisima, navodi se na frakturi.hr.Samaržija piše doktorsku disertaciju iz epistemologije demokracije na Sveučilištu u Warwicku u Velikoj Britaniji. Srednja.hr navodi da se radi o najmlađoj urednici Routledge zbirke u povijesti. Gloria navodi da je „ne zanimaju isprazne rasprave o biti i bitku, nego moderna filozofija koja rješava probleme iz stvarnog života.“
Sama po sebi, vijest nije bila toliko zanimljiva, čak ni nakon što je autorica obrisala, ispostavit će se, itekako spornu objavu. Zanimljivo je da je niz portala tu istu vijest nakon objave obrisao, odnosno onemogućio, koliko je već moguće nešto pušteno na Internet obuzdati ili ograničiti. Iako nakon „googlanja“ pojmova tipa „Hana Samaržija+Matanić“ pretraživač nudi poveznice s narečenih portala, te poveznice vode u „grešku 404“ iliti narodski kazano nigdje. Radi se o relativno čitanim portalima poput: Fiuman.hr, Rijekadanas.com, Maxportal.hr dok primjerice odabirom poveznice na ponuđenu temu Direktno.hr nakon prvobitne „greške 404“ odmah preusmjerava na svoju početnu stranicu.
Njezina je obrisana objava sačuvana i na ovoj poveznici, a razlog zašto se predmetnu objavu i vijest više ne može naći na tim portalima jest da je Hana Samaržija, nakon što je njezina objava poprimila medijsku pažnju, 09. travnja u jutarnjim satima pokušala samoubojstvo skokom s četvrtoga kata, pritisnuta napadima svojih političkih (ne)istomišljenika povodom podrške Daliboru Mataniću. U lošem je stanju te je upitno hoće li više moći hodati. Za noge je kraća, a zlobnici bi dodali da su u laži zaista – kratke noge.
Očekivano, kad javno objaviš da si za 200 eura posjetio muškarca u hotelskoj sobi u Opatiji te mu dopustio da ti liže lice jer drugo nije mogao zbog nadrogiranosti, i takvu osobu javno braniš zbog njezina postupanja prema drugim ženama, pritisak mora biti velik:
„…Poslao mi je emoji sunca i mistično protumačio da je to simbol za seks, povjerio mi da je u Opatiji, u hotelu Četiri opatijska cvijeta, otkrio mi broj sobe i poslao mi dvjesto eura za trošak taksija.
Taksi do Opatije i natrag tad je stajao sto kuna. Bilo mi je toliko smiješno da sam otišla.
Kad sam stigla, Matanić je bio toliko našmrkan da mi je polizao šminku s lica i bio seksualno impotentan. Satima smo ležali na krevetu i razgovarali o filmovima. Doimao se istinski entuzijastičnim oko svojih projekata. Bio je fin. Ni jednim me potezom nije ponizio ni u pitanje doveo moje dostojanstvo. Nije bilo iskorištavanja razlike u godinama ni neprimjerenog dodirivanja…“
Pritisak mora biti tim veći kad to napiše ne bivša indexova komentatorica ili netko tko je radio na stranačkom programu stranke Možemo, nego ni manje ni više nego kći rektorice riječkoga Sveučilišta, Snježane Prijić-Samaržija, dakle kći rektora prizna urbi et orbi da se prostituira. Zanimljivo je da je u prvobitnoj objavi o Mataniću Samaržija napisala iznos od 100 eura, što joj se očito činilo prenisko s obzirom na inflaciju, rast cijena energenata itd., pa je udvostručila kako ne bi ispala (pre)jeftina.
Opće je znanje, u mjeri koliko je već moguće reći da je iskustvo s prostitutkom opće znanje, da one ljubljenje naplaćuju dodatno; „standardne“ cijene obuhvaćaju „samo“ ejakulaciju, sve povrh toga smatra se posebnom uslugom, višestruko skupljom. Je li „politička i socijalna epistemologinja, esejistica i kolumnistica“ zaista toliko jeftinija u odnosu na konkurenciju ili je „artikl na akciji“ rezerviran samo za slavne redatelje, borce za prava žena i liberale, pitanje je koje muči svodnike diljem Hrvatske, pa čak i šire.
II.
Neka svatko radi što ga je volja sukladno američkoj maksimi: „live and let live“, no činjenica jest da si takvu vrst slobode ipak ne može priuštiti kći jednoga rektora sveučilišta, a manje još rektor sveučilišta, odnosno čelna osoba institucije kojoj Ustav jamči autonomiju. Komunisti nikad nisu shvatili da je osobna sloboda pojedinca proporcionalno manja što je viši društveni položaj na kojem se taj pojedinac nalazi. Inače dolazi do moralnoga rasapa i dekadencije, odnosno pada civilizacija, jer, ako se društvene vrijednosti ne obdržavaju na vrhu, zašto bi se poštivale na dnu? Riba smrdi od glave, i za to znati ne treba biti doktor filozofijskih pa niti „epistemioloških“ znanosti.
Sljedeća su pitanja logičke naravi ili „zdravoseljačkog“ poimanja svijeta te glase: kako je ustrojena autonomna visokoškolska ustanova kojoj je na čelu majka čija kći za sto (ili dvjesto) eura provodi noć u hotelu s nepoznatim muškarcem, i to obznani s ciljem obrane istog tog muškarca koji je javno priznao kazneno djelo spolnog uznemiravanja više žena? Kakve se vrijednosti usađuju mladeži na kojoj ostaje svijet? Kakve su to horizontalne veze, odnosi odanosti ili interesi koji naginju nekoga da djeluje protivno osnovne pameti ili „bazične inteligencije“?
Ako je Snježana Prijić-Samaržija vlastitoj kćeri usadila ove i ovakve vrijednosti, odnosno ako nije uspjela usaditi neke osnovne, u ovom društvu općeprihvaćene vrijednosti, dakle ako nije ispunila „pedagošku normu“ na razini vlastita doma, kako će ispuniti „pedagošku normu“ na razini sveučilišta? Školstvo nije samo prenošenje znanja i vještina, nego i, dugoročno važnijih, vrijednosti. Visoko školstvo prenosi, ili bi trebalo prenositi, najviša znanja, najviše vještine i – najviše vrijednosti.
Kad mlada, formalno visokoobrazovana žena, pripadnica društvene akademske elite dopusti nekom nadrogiranom tipu da joj za stotinu (ili dvije) eura liže lice jer drugo jednostavno ne može – kopernikanski je moralni obrat vrijednosti, analogan kopernikanskom spoznajnom obratu u filozofiji subjektivnoga idealizma Immanuela Kanta, da se upustimo u epistemiološke filozofijske vode. I dokaz da nešto ozbiljno ne valja sa Sveučilištem u Rijeci.
III.
Saniranje štete rektorice riječkoga Sveučilišta pokušano je putem velikog intervjua sa Snježanom Prijić-Samaržija u Novome listu dva dana nakon kćerinog tragičnog postupka. U istom su, kako se već radi, najavljena čuda i čudesa, blagostanje samo što nije za „europsko i nacionalno središte plave ekonomije“, što god to bilo, s ciljem da se time doskoči šteti koja će proizaći izađe li u javnost kćerino ponašanje.
Činjenica da usprkos obiteljskoj tragediji rektorica riječkog Sveučilišta preventivno „pegla“ medijski imidž, posvemašnji je dokaz potpuno poremećenog moralnog kompasa te donekle i objašnjava suludo ponašanje svoje kćeri.
Da stvar bude gora, netko je za sve te navike i način ponašanja znao, jer, ne radi se o izoliranom incidentu.
Novoimenovana američka veleposlanica pri RH Nathalie Rayes se početkom veljače ove godine povodom posjete brodogradilištu „Viktor Lenac“ susrela s čelnim ljudima Primorsko-goranske županije i grada Rijeke. Nije se susrela s čelnikom sveučilišta, odnosno s rektoricom Snježanom Prijić-Samaržija, iako su na bliskim svjetonazorskim položajima.
Susrela se s čelnim ljudima Sveučilišta u Dubrovniku pri posjetu istom gradu. Susrela se s čelnim ljudima Sveučilišta u Splitu pri posjetu istom gradu. Zašto se nije susrela s čelnim ljudima Sveučilišta u Rijeci? Zato što je znala za aktivnosti i ponašanje Hane Samaržija. Izbjegla je susret s rektorom riječkoga Sveučilišta jer joj takva poznanstva zaista nisu potrebna. Nitko u Sjedinjenim Državama nije politički preživio #Me too pokret, kad se pokazalo da su optužbe zaista utemeljene. Zašto očekivati da će se američki veleposlanik kompromitirati tako što će se asocirati s osobama koje izravno i neizravno podržavaju seksualnoga prijestupnika i čija se djeca za sto (ili dvjesto) eura podaju drugima?
Dakle, američka veleposlanica je znala. Samo hrvatski veleposlanici nisu upućeni, no drugi jesu i znaju s kim se i zašto (ne) sastaju.
Time je nastala ne samo reputacijska šteta riječkom Sveučilištu, nego i državi kao takvoj, a najviše su zakinuti studenti, koji zbog ponašanja svoga čelnika nisu u istom položaju kao i studenti drugih gradova RH.
Ovakav skandal jest čisti razlog za ostavku rektorice riječkoga Sveučilišta. Snježani Prijić-Samaržija bi bilo bolje da se posveti vlastitoj kćeri i pokuša sanirati štetu koju je počinila svojim odgojno-obrazovnim metodama; ta ipak je Hana Samaržija 1997. godište; pokušala je sebe kazniti skokom s četvrtoga kata, dakle ipak u sebi ima nešto na čemu se može raditi i graditi.
Vrijeme je da se takve ljude odstrani iz javnoga živa i makne s vodećih društvenih položaja. Jedna politička partija je predugo krojila kartu na tom Sveučilištu, koje, osim što nema nikakvih rezultata (1.501 mjesto prema QSWUR), proizvodi ovakve ljude s nakaradno-morbidnim vrijednostima te ih postavlja na čelna mjesta i tako ih čini trenutnom, ali i budućom društvenom elitom, što je nedopustivo.
Ovo je tek jedan krak i posljedica javnoga priznanja Dalibora Matanića. Tko zna u kojem će sve to smjeru odvesti i tko će sve izgubiti političku glavu zbog obrane i podupiranja seksualnoga prijestupnika i nadrogiranoga zlostavljača žena? A takvih je puno, od šefa države do rektora sveučilišta i njihovih kćeri.