U Zagrebu sam, stolnom gradu. Nije važno zbog čega, a zapravo ne bi trebalo ni biti važno gdje sam. Međutim, gledajući ovu pustu maglu kroz prozor misao me odnese na događaje u hrvatskom društvu, s obje strane granice, da ne bude zabune. Trenutno je sve nekako u magli. Revnitelji su vjerujem odmah podigli obrve na ono »Zagreb«, a kad sam dodao »stolni« pomislili su da sam nepopravljiv. Takva su nažalost moja iskustva s njima, a i mnogi drugi mi kažu da ni kod njih nije ništa bolje. Da sam to primijenio na Mostar, jednostavno rečeno svašta bi bilo. Pomoći ima tek ako počnemo razmišljati i usudimo se suprotstaviti. Znam, opet ja ukrivo, ali mi se čini da logika tako nalaže.

Uzmimo za primjer sve ovo oko zdravstvenog odgoja što se događa u našemu društvu. Određena zakulisna središta moći nametnuše nam tu temu, dok u pozadini odlučuju o našemu zajedničkom bogatstvu. Trenutna hrvatska vlada nakanila rasprodati sve što imamo, kao da je to njezino. Nekako bih i razumio kad bi netko naš to mogao kupiti, ali takvoga jednostavno nema. Stoljećima su nas držali potlačenima i u ropstvu, ništa nismo zbog toga uspjeli namrijeti i sad smo tu gdje jesmo ili u opasnosti smo ponovno, ako već nismo, upasti u potlačenost. A predsjednik Tuđman i naši bojovnici nakon dugih stoljeća doniješe nam slobodu kroz teške bitke. Možemo li se osvijestiti i shvatiti da je moramo čuvati?

Nisam pesimističan, vjerujem da će se puno toga dobroga dogoditi u vremenu pred nama. Držim se, naime, onoga poznatoga načela da je čaša uvijek napola puna, a ne napola prazna. Mi smo ti koji tumačimo i stvaramo događaje oko sebe.

Ugledni splitski novinar Joško Čelan upitao bi se vrtimo li se u krug ovih dana. Promatrao je našu nedavnu i sadašnju zbilju te sebi i svima nama postavio pitanje kako je moguće da u jednoj državi gdje su gotovo svi vjernici, onih drugih je ispod deset posto, medije drže zapravo ovi drugi. Bilo je tako u komunističko vrijeme, a i sada je. Tko je kriv? Očito mi sami, ali zbog toga ne bismo smjeli dizati ruku na same sebe kao što je izgleda učinio Tomislav Kralj, dugogodišnji ravnatelj tamnice u Remetincu. Optužili su ga da je pod njegovim vodstvom muljano s novcem te je prerano umirovljen. Mediji su to rastezali na sve strane, naravno ne u duhu istine ili u njegovu korist. Nije mu dokazana nikakva krivnja, pa su ga smijenili po zapovjednoj odgovornosti. Rečeno bez rukavica, politika je čistila prostor za svoje kadrove. Nisam čuo da se do danas itko ispričao, ali i da jest što to vrijedi kad jednoga ljudskoga života više nema. Umjesto da stanu i shvate da su prekardašili kukurikavci jašu dalje. Počeli su kažnjavati i po internetu. Vatreni Splićo reče nešto protiv pedera i takvih pa mu odrapiše 5.000 kn kazne. Dobro, možda je bio prežestok u izjašnjavanju, međutim političari kukurikavci takvi su svaki dan pa nikome ništa. Ili da bude očitije. Jesmo li vidjeli što pokušaše uraditi s Blaženom Djevicom Marijom? Predstava o jednom, a oni plakatom o sasvim nečem drugom. Kao, umjetnička sloboda, htjeli su potaknuti javnu raspravu o prihvatljivosti međusobne ljubavi dviju žena... No, usprotiviše se vjernici i plakat morade biti povučen. Pa onda, navodno veliki, redatelj otkaza suradnju kazalištu Gavela. Drugi, opet navodno veliki, ali sada novinar, upita se živimo li u sekularnoj državi ili ne. (Nekada je bio u sjemeništu.) I time nesvjesno otkri istinu. Što bi nam sve radili samo da mogu! Bio bi nam kao u ona vremena kada je harala komunistička vrhuška. Uostalom, nikada je se nisu ni odrekli. Uzalud otkrića o masovnim zločinima, uzalud europska osuda svih totalitarističkih režima, pa tako i komunizma. Samo njihova istina vrijedi i ničija više. Čak je i njihova brojčanost vrjednija od brojčanosti drugih. Po njihovim riječima, nedavno ih se okupi dvjestotinjak, po riječima drugih puno manje, u prosvjedu za obranu sekularnih dostignuća. I bi to rastezano u središnjem dnevniku naše javne kuće HRT. Naslovi su u medijima kričali: Građani podržali zdravstveni odgoj i usprotivili se miješanju Crkve. Zločinac drug Tito rekao bi da su ustale zdrave snage. Zapljeskalo bi i Fabijansko društvo koje propagira Zdravstveni odgoj kao jednu od odrednica Novog svjetskog poretka. Nastalo u Britaniji nije se odreklo nacionalizma i šovinizma, nego pod plaštem srceparajuće brige za ljudski rod nastoji provesti koncept jedne svjetske britanske države. Da se ljudi ne bi dosjetili što je svrha njihova govora, nastoje to dostići ispotiha pa kad se ljudi osvijeste bit će im kasno. No, ne idu stvari uvijek kao po loju.

Ima vjernika koji su itekako zahvalni ovima što ovako javno progovoriše o čemu se točno radi u svemu ovome. Zbog toga je do sada šutljiva većina odjednom počela bivati neugodno glasnija. Komunisti sve ovo zacijelo nisu očekivali. Mislili su da će biti malo galame i idemo dalje. Pa kad kola krenuše nizbrdo, u Jutarnjem u rukavicama zaprijetiše kardinalu Bozaniću. Nisu kažu još sve objavili što imaju. Ova druga strana ne prijeti, iako sam uvjeren da i oni nisu objavili sva svoja saznanja. Na djelu više nije samo hijerarhijska Crkva, sada su tu samosvjesni vjernici. A s njima nije lako. Zapovijeda im eventualno žena ili muž, a ne ustroj koji ipak mora misliti na posljedice na sveopćem  planu. Primijetili smo valjda nasladu u medijima zbog papine želje da se zaustavi ova bitka Crkve u Hrvata i trenutne hrvatske vlade. Iako Papa misli na sasvim nešto drugo, njima se čini da se stvari opet vraćaju na staro. Oni će napadati, a Crkva će šutjeti, jer... Po svemu sudeći tako ne će ići. Rekoh, vjernici i samosvjesni Hrvati su ustali i ne daju se ušutkati. U to me uvjerava čak i šport. Mlada tenisačica Donna Vekić reče da ne dolazi u obzir njezin nastup za Veliku Britaniju, Hrvati su ponosan narod. Istina, prošlo je to u medijima prilično nezapaženo, ali nije i u našim srcima. Isto tako u medijima je prošao nezapažen i slučaj vodećeg svjetskog stručnjaka iz područja radiokemije i geokemije dr. Roberta Gentrya. Došao je do otkrića da su granitne stijene stvorene za nekoliko minuta, a ne za nekoliko  milijuna godina. Time je u potpunosti razbio teoriju evolucije. Međutim, umjesto da mu to opovrgnu ako mogu, oni su ga ostavili bez posla. Nije se šaliti s njihovim istinama. Ali, mora se. Neki preporučuju građanski neposluh. On se može izvesti na mnoštvo načina, ovisno o čemu se radi. Ako je u pitanju neka predstava, film, predavanje... koji ismijavaju naše vjerske slobode ili svetinje, onda im se može doskočiti običnom zviždaljkom. Nakon pet minuta takvoga događaja, netko počne zviždati. Redari ga naravno izvode van. Nakon drugih pet minuta isto čini drugi... i tako dok dotični događaj ne bude onemogućen. I da stvar bude ljepša, sve je to u okviru zakona. Stvari su, dakle, u našim rukama.

Ne znam jesam li išta svime ovim uspio razjasniti i sebi i drugima, ali znam da sam sada probuđeniji. Moram još jedanput zajedno s ostalima zahvaliti onima s druge strane. Njihova upornost potaknula je naše zajedništvo i sada smo tu. Ne bojimo se da će naše svetinje pokleknuti pred njihovima. Ne ćemo biti ratoborni, ta istina je na našoj strani, bit ćemo samo odlučni i uporni. Obranili smo državu oružjem, sada ćemo je obraniti svojom duhovnošću.

Miljenko Stojić