Sadašnja BiH daytonska je tvorevina, podijeljena na dva entiteta (Republiku Srpsku i Federaciju BiH) i Distrikt Brčko, a u oba entiteta hrvatski narod je malobrojniji od srpskog i bošnjačkog pučanstva i ustavno nejednakopravan.

Blizi se skoro dva desetljeća kako hrvatski narod u BiH čezne za svojom ustavnom jednakopravnošću s druga dva konstitutivna naroda u ovoj zemlji. Nada posljednja umire i Hrvati u BiH se još uvijek uzdaju u svoje legitimne političke predstavnike kako će ovi uspjeti izvući svoj narod iz političke agonije koja dugo, predugo već traje.

Bilo je podosta inicijativa na donošenju novog demokratskog Ustava BiH, koji bi izjednačio prava tri konstitutivna naroda i koji bi bio verificiran u drzavnom Parlamentu (za što je potrebna 2/3 potpora), od već zaboravljenog „travanjskog“ paketa, „prudskog sporazuma“, „butmirske inicijative“ do najnovijih inicijativa oko realiziranja presude Suda za ljudska prava iz Strasbourga.

Bilo je puno nadanja i optimizma, ali kada sve zbrojimo i oduzmemo, Hrvati u BiH su, barem u ovom trenutku, dobili jedino razočaranje. Stanje duha kod prosječne hrvatske obitelji koja zivi u BiH je na vrlo niskoj razini.

Ljudi su razočarani i zabrinuti za egzistenciju svojih obitelji. Ali ne samo za egzistenciju, nego i za opstanak na svojim višestoljetnim ognjištima diljem BiH – od Bihaća, teritorija koji danas pripada Republici Srpskoj, distrikta Brčkog, Posavske zupanije, središnje Bosne, sarajevskog, zeničkog i tuzlanskog područja, pa preko Kupresa, Livna i Tomislavgrada do Neuma.

Ponavljam, riječ je o velikom broju prosječnih hrvatskih obitelji u BiH koji se nikako ne mogu niti smiju poistovjećivati s malim brojem tzv. političke elite koja zivi znatno iznad prosjeka.

Čovjek kada malo dublje analizira aktualnu situaciju, te stanje duha i svijesti vidjet će da su nam crkve nikada punije, da se narod moli dragom Bogu, ali da smo, kao nikada do sada, udaljeniji jedni od drugih. Previše je unutarnjih nezadovoljstava, ljubomore, spletkarenja, laznog prijateljstva, koristoljublja, manične utrke za materijalnim, sve manje razumijemo Bozju poruku, sve manje razumijemo i zelimo do sebe vidjeti čovjeka u potrebi.

Hrvatski korpus u BiH je podobro iznutra „načet“, vidljiva je „pukotina i rascjep“ u svim segmentima zivota, njegova budućnost na ovim prostorima „visi o tankoj niti“ i to treba jasno i glasno kazati. Istini se mora pogledati u oči, jer je ovo tragična istina u ovom trenutku, sve drugo su isprazne floskule i „guranje prašine pod tepih“. A i gadljivo je postalo to slušati i gledati.

>>Uoči lokalnih izbora u BiH: Već sada upitna legalnost istih!?

„Dušobriznici“ kojima je toboze stalo do bolje budućnosti i pravednijeg zivljenja hrvatskog naroda s druga dva konstitutivna naroda u BiH u biti jedno pričaju, a u praksi to svojim djelovanjem svakodnevno demantiraju. A svi ćemo se mi po svojim djelima prepoznati!

Ma koliko god Hrvate u BiH danonoćno ohrabrivali kako je ova zemlja po mjeri za njih, kako će oni imati ista prava kao i druga dva naroda, kako će im iz dana u dan biti bolje, praksa to demantira. Ne, neće im biti bolje, osim naravno pojedinacima koje smo već ranije spomenuli!

Svaka dosadašnja dobronamjerna inicijativa koja je pokušala izjednačiti prava Hrvata s druga dva konstitutivna naroda u ovoj zemlji je „izminirana ispod pregovaračkog stola“, nekada od strane bošnjačkih, nekada od strane srpskih političara, počesto od međunarodnih čimbenika, a trebamo se prisjetiti i hrvatskih izdajnika koji počesto nisu mogli „odoljeti mirisu novca“ pa su znali „pogaziti osobna načela i baciti hrvatske interese u stranu“.

Ne treba zanemariti opasnost u vidu inicijative, a oko koje je okupljen veliki broj prethodno navedenih, da se u BiH „zacementira dvoentitetska podjela“ na srpski i bošnjački entitet, da se Hrvate svede na nacionalnu manjinu i tako „za vijeke vijekova“ riješi hrvatsko pitanje u ovoj zemlji.

Koliko god neki ovu inicijativu zvali „suludom“, ona nije „za odbaciti“, vrlo je „ziva“ i na nju treba imati adekvatan odgovor. Opravdano se postavlja pitanje – imamo li odgovor na ovu opasnu ideju? Pravog i adekvatnog, sustavnog i učinkovitog odgovora, na zalost, još uvijek nemamo. Ili se mozda ipak varamo? Prepoznat ćemo se po djelima svojim!

Mišo Relota