U svibnju 2019.g. od 23. do 26. održani su izbori za zastupnike 9. saziva Europskog parlamenta (dalje EP), na kojima su dvije vodeće političke grupacije u EP Europska pučka stranka – „kršćanski demokrati“ (dalje EPP-„KD“) i Progresivni savez socijalista i demokrata (dalje S&D) zabilježili najgore rezultate u povijesti europskih izbora.

U srpnju 2019.g. konstituiran je EP, a iz razloga neprimjerenih boljim demokratskim običajima odustalo se od načela spitzen kandidata u postupku izbora predsjednika Europske komisije (dalje EK), pa su njemačka kancelarica Angela Merkel i EPP-„KD“ nametnuli kao kandidaticu tadašnju njemačku ministricu obrane Ursulu von der Leyen.        

U prethodnim njemačkim vladama ona je bila ministrica rada te i obitelji, kao ministrica obrane pokazala se vrlo nekompetentnom, a naročito je poznata po tome što je 2015.g. osumnjičena da je plagirala doktorsku disertaciju. Sveučilište u Hannoveru provelo je odgovarajući postupak provjere valjanosti disertacije, a zaključak povjerenstva bio je da „disertacija sadrži grješke, ali da se doktorska titula može zadržati“. Tako je jedan od najvećih, najvažnijih, najplemenitijih i najhumanijih političkih, ekonomskih i društvenih projekata u cjelokupnoj povijesti Starog kontinenta; spao na tako niske grane da je za predsjednicu EK predložena kandidatica bez primjerene akademske čestitosti koja nije sposobna znanstveno i etički korektno provesti znanstveno istraživanje, i potom na temelju njega „bez grješaka“ napisati doktorsku disertaciju! Što bi na to rekli da su živi „očevi“ Europske unije Schuman, De Gasperi i Adenauer? I bi li uopće išta mogli reći od zaprepaštenja, poniženja i rezignacije?

U srpnju 2019.g. nakon konstituiranja EP zastupnici su glasovali o izboru predložene kandidatice Ursule von der Leyen za predsjednicu EK. Samo 383 zastupnikâ dali su joj svoje povjerenje i glas tako da je izabrana sa samo 9 glasova više od natpolovične većine ukupne brojke zastupnika odnosno s grotesknih 51,27 posto dobivenih glasova! Tzv. „jezičac na vagi“ odnosno presudna potpora bili su glasovi zastupnika političke grupacije Europski konzervativci i reformisti (ECR) i poglavito zastupnikâ njezine članice poljske stranke Pravo i pravda (PiS), kojoj su nosive sastavnice njezina političkog programa suverenizam, Europska unija kao savez suverenih država, protuimigracijska politika i antiglobalizam! Prema pak njihovom izbornom programu i političkoj agendi, paradoksalno je, ideološki i politički nelogično te proturječno da su Ruža Tomašić i Hrvatski suverenisti; članovi te iste političke grupacije koja se (pomalo oksimoronski) naziva – Europski konzervativci i reformisti (ECR)!?                                                                                                                                                                                                          KADROVIRANJA I GLASOVANJE U EUROPSKOM PARLAMENTU

Nakon uobičajene parlamentarne procedure ispitivanja u odborima političke, društvene i moralne (sic!) čestitosti predloženih kandidata za povjerenike u Europskoj komisiji, uz mnogobrojne dilove, mešetarenja, trgovinu utjecajem, kompromise i usuglašavanja; predsjednica EK i mandatarica Ursula von der Leyen u srijedu 27. studenog 2019.g. iznijela je na odlučivanje u Europskom parlamentu prijedlog personalnog sastava EK. No, za razliku od njezina izbora koji je brojkom dobivenih glasova prošao minijaturno kao da ga je „crtao“ sâm Julije Klović, predloženi sastav EK dobio je potporu i glasove čak 461 zastupnika od 707 koliko ih je ukupno glasovalo ili 65,20 posto. Zastupnici iz Republike Hrvatske (2. padež genitiv nije tu slučajno uporabljen!) glasovali su ovako: koalicijski partneri u Europskom parlamentu (i „dubinski“ u Hrvatskome saboru!) HDZ i SDP glasovali su očekivano „za“. Nezavisni zastupnici Ivan Vilibor Sinčić i Mislav Kolakušić za one koji poznaju političke kuloare glasovali su „situacijski“ i za publiku – protiv (što znači da je to trebalo, da bi mogli glasovati i drukčije!). A Ruža Tomašić i Hrvatski suverenisti (nakon toga logično bi bilo pisati ih s navodnim znakovima – „Hrvatski suverenisti“!) i njihova politička i parlamentarna grupacija Europski konzervativci i reformisti (ECR) te poglavito njezin poljski dio punim su „plućnim kapacitetom“ glasovali – „ZA“! Što nedvojbeno pokazuje da su Ruža Tomašić, Hrvatski suverenisti i Europski konzervativci i reformisti (ECR) koalicijski partner navodnih narodnjaka i kršćanskih demokrata EPP-„KD“, formalno bivših komunista Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D) i ultra-liberala Obnovimo Europe (RE); a to apsolutno potvrđuje i činjenica da su Europski konzervativci i reformisti (ECR) ekvivalentno brojki svojih zastupnika dobili i mjesto jednog povjerenika u Europskoj komisiji i to u resoru poljoprivrede i ruralnog razvitka za koje je i potvrđen njihov predstavnik Witold Jan Waszcykowski. 

Logično, to ujedno znači i da su Ruža Tomašić, Hrvatski suverenisti i Europski konzervativci i reformisti (ECR) koalicijski partneri i Angele Merkel i Emmanuela Macrona, te da izravno i neizravno podupiru njihovu političku agendu antisuverenizma, ustroja Europske unije kao federacije i nadnacionalne države, hegemonije nad manjim državama članicama, masovnog useljavanja i globalizma! Što drugo nego pitati, može li i ako može kako to može biti podudarno i spojivo s ideologijom i političkim programom Ruže Tomašić i Hrvatskih suverenista; kojih su temeljne i udarne sastavnice suverenizam, Europska unija ustrojena kao savez suverenih država, ravnopravnost država i nacija, protuimigracijska politika i antiglobalizam? A Ruža Tomašić i Hrvatski suverenisti dobili su potporu i glasove birača na Europskim izborima upravo za taj i takav izborni program, pa da bi bili politički vjerodostojni i dosljedni te da ne izdaju povjerenje, potporu i glasove birača; samo i jedino taj i takav program odnosno političku agendu smiju i moraju provoditi u Europskom parlamentu!

Sljedeće 2020.g. (a možda i prije?) su izbori za zastupnike u Hrvatskom saboru. Na temelju dosadašnjih izbornih iskustava samo se od sebe nameće pitanje hoće li birači i opet imati pamćenje i samopoštovanje poput čovječjih ribica, pa opet nasjesti na izborno-promidžbeni sirenski zov Ruže-Nacionale koja nakon svih u prethodnom dijelu teksta navedenih činjenica može samo biti a to doista i jest Ruža-Internacionale, ostaje za čekati i vidjeti. No, bez velikog demokratskog i moralnog optimizma glede ishoda odnosno mogućnosti da se ne ponovi izborna prijevara birača i domoljubne javnosti poput one u ovom tekstu opisane na Europskim izborima u svibnju 2019. godine. U surječju s pošalicom koja se prepričava, a glasi: Tko danas ne surađuje s „dubokom državom“? Samo oni koji su – plitki!

 

Erih Lesjak