Prepoznatljivi Ogranak Matice hrvatske u Čitluku ponovno nas je obradovao novim naslovom. Riječ je o knjizi kratkih pripovijesti SVJETLOST U BOLI  mostarske liječnice Darje Pavlović Rozić. Osim što se dokazala kroz svoj profesionalni rad dr. Darja Pavlović Rozić, prvenstveno je u odnosu s pacijentima imala čovječnost i empatiju prema njihovim bolima, te je kroz potpunu posvećenost držala ih za ruku i hrabrila, što im je nekad trebalo više nego sami medikamenti.

Ovom knjigom ponovno prostire dušu kako bi riječju zagrlila i osnažila svakog koji boluje od bilo čega, pa to bila i sama radoznalost. Jedno je zasigurno, a to je da će ovu knjigu zavoljeti čitatelji jer u svojoj toploj iskrenoj riječi beskrajno prostire ljubav prema čovjeku punu razumijevanja.

Iz recenzije prof. Orijane Torbašinović, prof. Hrvatske književnosti o knjizi SVJETLOST U BOLI, Darje Pavlović Rozić donosimo: “U prostranstvima nedokučivim između života i smrti smjestila se poetično-dokumentaristička proza tek stasale u pisanju autorice, liječnice, dr. Darje Pavlović Rozić. Proza upućena čovjeku. Prema životu. Poezija i proza života sastale su se u središtu osobnih i profesionalnih sjećanja da bi nam posvjedočile da je „živjeti radost“, usprkos kušnjama, usprkos bolestima, usprkos patnji. Velika, dakle, galerija likova šeta ovom knjigom, motri i bdije, razgovara i šuti, boluje i raduje se, a opisani su tako plastično, tako uvjerljivo, da na kraju svake od priča u kojoj se pojedinačno pojavljuju, poželiš upoznati ih i osobno, promotriti njihov izgled, čuti zvuk njihovih glasova, oćutjeti njihova razmišljanja. Postaješ njihov dobronamjerni poznanik te zagovaratelj i žeđač njihova zdravlja i blistave budućnosti. Odjednom uvidiš da si spontano upleten u tkivo priča kao nevidljiv sudionik koji raspliće stranice života dotad nepoznatih ljudi koji ti odjednom postaju poznati i bliski. Pripovjedački dar, prozni izričaj tako slikovit i jasan, a nadasve brižan i topao, naše spisateljice, ruši barijeru između čitatelja i likova. Neće je izgraditi među njima niti mnogim čitateljima nepoznata medicinska stručna terminologija te precizno navođenje vrijednosti laboratorijskih pretraga svakog od pacijenata dr.Rozić. Pojavljujući se u svakoj priči, nazivi dijagnoza i istaknute vrijednosti nalaza postaju laiku izazov za učenje „novoga gradiva“, a liječnicima - podsjetnik i dijeljenje iskustava. A  mladim liječnicima – uputa, savjet i nasljeđe. Užitak je iščitavati lirske refleksije ove tek iznikle spisateljice, njezine opise tako poetično oslikane. Mudro je proniknuti u dubine njezinih promišljanja o pravilnosti izricanja bolesničkih dijagnoza i korektnosti liječnikova ponašanja prema članovima obitelji pacijenata. Radost je upijati njezine savjete za ostvaraj radosnijeg i kvalitetnijeg suodnosa s drugim ljudima. I svjedočiti njezinoj tako velikoj vjeri, pouzdanju i ljubavi prema Bogu koju ne želi potiskivati i skrivati jer je istinsko cijelo s njezinim cijelim bićem. Iz ljubavi i radi Ljubavi i oprašta poneku nesuvislu, oštru i nerealnu primjedbu što zapeče srce i prisan odnos s pacijentom svojom nepotrebnom grubošću. Citati sv. Augustina, Majke Terezije, pape Franje, Anselma Grüna te nepoznatih autora čine harmoničnu cjelinu s ostatkom narativnog tkiva knjige sjajeći „snažnim svjetlom ljubavi i mira.“ Citirane elektroničke poruke pacijenata dr. Rozić i njihovih bližnjih, kao i njihove tekstualne poruke, dijelovi poslanih joj pisama te članci u mostarskom Dnevnom listu“ i njemačkom „Deutsche Welle“ svjedočanstvo su duboke zahvalnosti, poštovanja, ljubavi svih onih ranjenih, ozdravljenih, oslabljenih, utješenih, rastuženih, nažalost neizliječenih, obodrenih, izliječenih, razveseljenih ljudi prema liječnici kojoj je životni moto samo jedan: „Cilj našeg postojanja je donositi svakog dana svjetlo ovom svijetu i obasjavati njime sve oko sebe.“

Urednica knjige Anita Martinac o knjizi je rekla: “Svaka knjiga ima svoj cilj, iz nekog samo autoru znanog razloga rodi se ideja o temi koja treba dati svoju poruku ili poduku. Tek kada se ona objavi, knjiga oživi, donosi misao, lijepu riječ, dijeli ljubav, odgaja i mijenja čitatelja. Knjiga Svjetlost u boli Darje Pavlović Rozić napravila je iskorak jer osim što utopljava srce, zasigurno educira čitatelja ali je i izvrsna samopomoć. Susret liječnice i pacijenta, odnosno čitatelj u obostranoj ulozi, otkriva empatiju, humanost i srčanost. Za mnoge bolesti našeg društva još uvijek je najbolja terapija čitanje. Darja je prepoznala tu dijagnozu i svojom je riječju dokazala da se umjetnici rađaju u svim profesijama. 

Knjiga SVJETLOST U BOLI već se nestrpljivo iščekivala a predstavljanje knjige planira se s početkom proljeća kada se stvore epidemiološki uvjeti za održavanje programa. Svi nestrpljivi čitatelji knjigu mogu već nabaviti u Logoviti u Splitskoj ulici u Mostaru, a uskoro I u Alfi, Ziralu a nadam se i u ostalim bolje opremljenim knjižarama.

A.M.