Svih ovih dana očekivao se javni istup Ivice Todorića, još uvijek vlasnika i sada svrgnutog predsjednika Uprave "Agrokora". Nacional, tjednik s dobrim vezama sa starim i novim i novostarim obavještajnim krugovima, kao senzaciju je najavio veliki intervju s njim. Urednik ovoga lista postao je medijski junak dana.

Kad tamo, umjesto razgovora pojavila se tek jedna kratka izjava i umjesto objašnjenja što se to zapravo s "Agrokorom" dogodilo, kako su i zbog čega narasli dugovi koji prelaze vrijednost cjelokupne imovine, ima li ova ponajveća hrvatska kompanija o kojoj ovise mnoge obitelji i poduzeća uopće perspektivu, umjesto razotkrivanja jednog velikog misterija, od namjerodavnije osobe saznali smo kako su "Agrokor" udruženim snagama srušili ruska Sberbanka i dojučerašnji predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov.

Tako je ovaj mladi političar s Neretve postao razornom snagom cijelog društva, postao je rušiteljem koalicije s HDZ-om, Vlade i napokon "Agrokora". Možda je Todorić na ovaj način uzvratio milo za drago Petrovu, koji je za njega tražio kaznenu odgovornost. Moguće da je Todorić odigrao kartu za one od kojih očekuje milost.

Za političku konkurenciju na sljedećim izborima korisna je svaka informacija koja Most stavlja u negativan kontekst. A na nešto širem planu Petrov i njegov Most dobro dođu i kao dežurni krivci za sve što se dogodilo i za sve što će se dogoditi.

Istina, svakodnevno je ova zbunjena javnost izložena udarima nazdravupamet, ali priča o Boži Petrovu i Sberbanki predstavlja udar od deset stupnjeva Mercallijeve ljestvice. Iako ne treba imati iluzije kako u navijačkoj atmosferi koja neprestano vlada političkom scenom neće biti puno onih koji će ovu priču prihvatiti kao vjerodostojnu, ostaje nedokučivo kako bi to jedan političar, pa makar i predsjednik Sabora, s jednom bankom mogao rušiti jednu komaniju i njezina vlasnika i zbog čega bi to činio.

Za temeljitu sumnju bila je dovoljna činjenica da su se Božo Petrov i Mario Henjak, direktor Sberbanke za Hrvatsku (a čim su u pitanju Rusi, ti tradicionalni naši neprijatelji, sve mora odmah biti sumnjivo) našli na kavi razgovarajući o problemima "Agrokora" i njegovih dugova u kojima kao vjerovnik u najvećoj mjeri participira ova ruska banka.

Taj razgovor nije se mogao odnositi na upoznavanje sa stvorenom situacijom i na traženje eventualnih rješenja i slično, ne, on je bio isključivo usmjeren na traženje načina kako naškoditi "Akrokoru" i Todoriću. S bankama su, doduše, razgovarali iPlenkovići drugi dužnosnici, ali samo je Petrov mogao imati rušilačke porive.

Sličan primjer medijske manipulacije u već odmakloj prošlosti stvoren jeokočuvenog sastankaTuđmanaiMiloševića. Ništa se o tom sastanku ne zna, s Miloševićem su sve strane razgovarale, ali samo je Tuđman mogao dijeliti Bosnu.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija