Drago Prgomet jedna je od živopisnijih figura na hrvatskoj političkoj sceni. Ne tako davno, među prvima je istaknuo kandidaturu za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice.

Poslije se povukao te se doslovno skrio iza skuta Milana Kujundžića kandidiravši se za zamjenika predsjednika HDZ-a. Na koncu je i izabran na tu dužnost dok je Kujundžić poražen. Lijevi analitičari su tada tvrdili kako se Prgomet pokazao kao izvrstan taktičar, ispravno procijenivši snage i izvlačeći maksimum iz stranačkih izbora. Prgomet se od izbora u HDZ-u nastojao pozicionirati kao svojevrska unutarstranačka oporba što je potpuno legitimno ali za stranku koja se nakon poraza podizala iz pepela i jako štetno. U trenutku kada je njegov saveznik Milan Kujundžić napuštao stranku i dalje je ostao unutar stranke taktizirajući i balansirajući, ustvari čekajući nove unutarstranačke izbore.

HDZ je stranka koja okuplja preko 220 tisuća članova i bilo bi zaista čudno, da ne kažem bolesno, kada bi svi članovi mislili isto. Dolazak Prgometa je pozdravljen kao pomak u unutarstranačkoj demokraciji u kojoj postoji nekoliko frakcija unutar stranke sa različitim mišljenjima, a opet sa istim ciljem. Različite grupacije i frakcije nisu nikakva novost u političkom životu zapadnih demokracija. Prgometovi glasači na unutarstranačkim izborima očekivali su kako će on biti njihov glas u vrhu stranke.

Upravo je taj isti Prgomet prije unutarstranačkih izbora proputovao Hrvatsku uzduž i poprijeko sastajući se sa HDZ-ovim članstvom, općinskim, gradskim i županijskim organizacijama. Na tim sastancima bivši zamjenik predsjednika HDZ-a iznosio je svoje viđenje obnove, ustroja i djelovanja HDZ-a. Takvo lobiranje i iznošenje programa rada rezultiralo je uvjerljivom Prgometovom pobjedom na izborima za zamjenika predsjednika stranke. No, Prgometu to nije bilo dovoljno, umjesto da se kao dio tima uključi u pripreme za europske, lokalne i u konačnici parlamentarne izbore on je nastavio voditi svoju osobnu kampanju koja je imala samo jedan cilj - nove unutarstranačke izbore!

Postao je čest gost i sugovornik režimskih medija. Dobivao je udarne termine na HTV-u i naslovnice novina poput SDP-u bliskog Novog lista. Medijski prostor koji je dobio nije koristio kako bi pomagao stranci u nadolazećim izbornim procesima već kako bi nastavio i nametnuo unutarstranačke podjele. Naravno da je kao takav sugovornik dobio širom otvorena vrata svih režimskih medija u državi. Ustvari, Prgomet je svakim svojim nastupom želio isprovocirati izbacivanje iz stranke, što je nekim svojim istupima i zaslužio. Međutim, u ovom slučaju vrh HDZ-a pokazao se boljim taktičarom odbanjalučkog studenta medicine. Progutali su sve njegove napade i udare te se nisu dali navući i dati mu stigmu žrtve stranačkog progona.

A onda je jednog jutra Drago Prgomet osvanuo u središnjici HDZ-a s pismom za predsjednika stranke.

-Poštovani gospodine predsjedniče, podnosim ostavku na sve stranačke dužnosti i istupam iz članstva Hrvatske demokratske zajednice - stajalo je u Prgometovu pismu.

Ovim činom Drago Prgomet se u potpunosti razotkrio ali i iznevjerio sve one glasače koji su mu dali svoj glas na unutarstranačkim izborima da zastupa njihove interese unutar stranke, da bude njihov glas u vrhu stranke.

Prgomet se međutim nije puno obazirao na činjenicu da je iznevjerio ljude koji su vjerovali u njega. Što je najžalosnije, ubrzo nakon izlaska iz HDZ-a počinje napadati ne vrh stranke, već cjelokupno članstvo i povijest stranke, koja mu je usput rečeno osigurala i unosan saborski mandat od 2003.-2006.

Unatoč svemu tome, Prgomet će olako, u društvu s ostalim vođama Mosta, ustvrditi kako je HDZ jednak SDP-u te kako njegova dojučerašnja stranka preko 20 godina sustavno uništava Hrvatsku. Šireći takve teze potpuno nalik na one o izjednačavanju odgovornosti za ratni sukob 90-ih, kakve godinama šire Teršelička, Pusić ili Savo Štrbac. Prgometu nisu bitne činjenice. Tako mu nije bitno ni što je HDZ predvodio projekt stvaranja hrvatske Države a SDP 1991. glasovao protiv hrvatske neovisnosti. Nisu mu bitni niti ekonomski pokazatelji iz 1989. i 1990. iz kojih se vidi katastrofalna gospodarska slika Hrvatske kao jedne od federalnih jedinica u sastavu bivše SFRJ. Nisu mu bitna niti ratna razaranja i štete u iznosu od nekoliko milijardi dolara koje su izravna posljedica rata i agresije JNA i službenog Beograda na hrvatske prostore. Za sve je to Prgometu u prvom redu odgovorna stranka čiji je do jučer bio dopredsjednik.

Iz svega navedenog da se zaključiti kako je Prgomet prije svega nezahvalna osoba i krivotvoritelj koji uopće ne mari za činjenice. Drugi zaključak koji se sam nameće je kako je Prgomet nevjerodostojna osoba i političar koji i sutra može okrenuti leđa biračima koji mu daju svoj glas. Iz političke povijesti možemo navesti stotine primjera u kojima je politička nedosljednost stajala mnoge političare karijere.

Ostaje vidjeti može li Drago Prgomet još jednom prevariti one koji mu daju svoje povjerenje?

 

Željko Primorac