Arhiva članaka HRsvijet.net

U intervju Novom listu ministar Željko Jovanović kojem je Ustavni sud srušio već tri odluke, dakle ne poštuje Hrvatsku državu, maltretira hrvatski narod koji ga plaća.


Na pitanje -Pa kako onda tumačite takve odluke Ustavnog suda? Ministar odgovara: „Ustavni sud se svojim odlukama, posebno u zadnjim predmetima, ponaša manje kao čuvar Ustava, a više kao glasnogovornik manjih interesnih skupina, što samo pokazuje da se kod izbora sudaca ubuduće moraju primijeniti najviši kriteriji: stručnost, moralnost, objektivnost, profesionalnost….  U svom radu posebno cijenim izvrsnost, pa ako u nekoj odluci na jednoj strani imate suce koji dovode u pitanje kriterije izbora u znanstvena zvanja, a na drugoj strani profesore i akademike poput Đikića, Jonjića, Lučina, Silobrčića ili Puljka, onda kod mene nema dileme čiji stav smatram vjerodostojnim, stručnijim i pravednijim.“ Očito je da čovjek brka prirodne i društvene znanosti, namjerno ili nenamjerno? Ali postavlja se pitanje onih znanosti koje Hrvatsku čuvaju na mikrorazini, poput nacionalne odrednice?

Ako Zoran Milanović ne vidi da je čovjek koji vodi jedno od važnijih ministarstva pobrkao sve lončiće, onda je uistinu i on slijep ili mu glupost i laž odgovara. Jer čovjek nije glup što je glup nego što ne vidi da je glup, a u svoju glupost uvjerava i širu zajednicu. Solidarizacija u gluposti čini još veću glupost. Pozivati se na legitimitet a kršiti Ustav, to je mogao i može samo netko tko nema nimalo kulture, nimalo ljudskosti, a još manje kritičnosti prema svome radu. Govoriti o stručnosti, pa u čemu je to Jovanović stručan? Koji su mu to znanstveni radovi u struci? Moralnost, pa neka se Jovanović prisjeti kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina pa neka iznese jasno i glasno svoju moralnost iz tih godina? Čiji je bio eksponat u Rijeci? Nije danas nitko lud i tako kratkog pamćenja da bi ga zaslijepio svojom agresivnom retorikom nekakav Jovanović kojeg poznajemo iz osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

>>'Crveni' ministar Jovanović: 'Crni Marko, crne mantije i crne toge' ruše moje reforme

Jovanović i objektivnost? U čemu je taj čovjek objektivan ako mu nekakva njegova nakaradnog i nedemokratskog, ustvari nasilnog uvođenja sadržaja u škole ruši više od 700.000 potpisa za referendum. Neka se upita koliko je on glasova dobio, a koliko iza tih potpisa stoji članova njihovih obitelji. Pa da je obitelj s dvoje djece, neka Jovanović izračuna, naravno ako poznaje matematiku i ne umiješa u nju svoju ideologiju koju je zastupao početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.  Mizerno je o tome govoriti. Tužna je slika Hrvatske u koju su utkane brojne žrtve da na čelu tako važnog ministarstva nema čovjeka koji poštuje hrvatski narod, njegovu tradiciju i krvavu prošlost, koji krši Ustav Republike Hrvatske i to sustavno!!!

Kad se Jovanović ne boji, kako kaže reći istinu : „Ne bojim se reći istinu, a ona  jako boli one koji i sami znaju da su birani bez ikakvih kriterija stručnosti, već samo političkom trgovinom.“ Neka pojasni ministar Jovanović čije je fotografije imao u svom uredu devedesetih kad se ne boji reći istinu?

U odgovoru na pitanje o pravosuđu, kaže: zašto je pravosuđe zadnje poglavlje koje smo u pregovorima s EU zatvorili?, Jovanović vješto izbjegava i prebacuje odgovor na:  »Šeksizacija« sudstva očito se duboko ukorijenila!  Trebat će godine da Šeksovo kadroviranje zamijene kriteriji izvrsnosti!“

A što je to Lex Perković, Jovanoviću? Tu je bolna točka koja je isplivala na površinu, Jovanoviću i ostale njemu slične klike koja to vješto štiti. Treba rasvijetliti sve, tko je bio progonitelj i ubojica Hrvata, tko je bio Miloševićeva ekspozitura  i gdje, tko je činio zločine i zašto?

Kad se Jovanović već poziva n istinu, neka se onda predstavi hrvatskoj javnosti i jasno odgovori na pitanja i napise zbog kojih je prozivan?  Vrijeme je rasvjetljavanja svačije biografije, a ne da netko pod demokratskim pokrivačem  komentira odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske čije odluke padaju iz dana u dan!

Javnost i većina Hrvata i hrvatskih građana, a ne manjina – postavlja izravno pitanje – tko si Ti? Što želiš? Iza koga ili čega se skrivaš?


M. Nikolić, Rijeka