Jarne i žarne sunčane zrake korona virus ko krnju privode ognju, ili one ili mjere stožera, kako se izbori bliže, mjere stožera sve su blaže. „Može se uz masku na izbore“ Ne želim biti zajedljiv, pa ne priznati izuzetnu zaslugu struke, pravih ljudi na pravome mjestu. Pokazalo se koje bogatstvo imamo u ljudskome potencijalu, a onda se ko mrak, ne mislim na onu uz ispriku, gospođu Mrak, u sve uvuče politika i sve dobrano zacrni.

Isplivaju pitanja za nama, pitanja pred nama. Strah od jeseni. Jeseni vruće i kipuće. Tolike smo nade polagali u turizam, a turizam kao sva naša gospodarska politika na slabim i tankim nogama, a općenito to je rizična grana koja ovisi o toliko faktora, od čudi prirode do čega sve ne. Sve svoje nade, razvoj i opstanak staviti samo na tu granu, koju zaljulja svaka jača nepogoda, tragikomično je. Poljoprivreda se nametnula i nameće kao grana opstanka. Strateška, obrambena. Kada se u ovakvim izuzetnim situacijama svatko zabavi sobom, zavuče u mišju rupu, u sebe, zatvori granice, zatvori se i Europa, pokaže pravo lice na tragu one narodne : Bog prvo sebi stvori bradu. Onda nam ostane gladnih usta zijevati ko svraka na jugovinu. Ukazivati na (pre)glomazni državni aparat, pune gradske i županijske urede „savjetnika“ viši i niži ovjeritelja državnih i županijskih pečata, koji nam još više kompliciraju život izmišljajući sebi posao. A po našim poljima korov. Trećinom lijepe naše caruje korov. Niću vikend kuće, legalne i ilegalne, po šumama i gorama, po pašnjacima i oranicama.

Moglo bi se i o korovu u prenosnom smislu ali uzeo bih se poljoprivrede. O našim potencijalima i ptice na grani znaju. Ali tu su lobiji, uvozni, koji drma državom, i prijeći, stoji kao brana boljitku i razvoju. Prodaju nam neku stvar pod stvar. Od štandova na tržnicama demotivirajući našega proizvođača sumnjivo niskim cijenama. Damping cijenama - Damping je postupak uništenja konkurencije prodajom proizvoda po cijenama koje ne pokrivaju troškove proizvodnje, a provodi se u cilju stjecanja monopola, duopola ili oligopola.

S bjelosvjetskih lagera uvoze škart-robu, prazne tuđe komore, kada se iste čiste i pripremaju za prijem nove robe a ta se ne može prodavati na njihovome tržištu. Neku od te robe „uvoznici“ dobiju za ništa, samo da je odvezu, i kako tim osionim ozrelitim grupacijama stati u kraj. Puni ko brod ne žale „podmazati“ gdje treba i ruka ruku mije. Selo i seljak propadaju. S takvim namirnicama propadamo zdravstveno i kako sve ne i svi mi ostali. Onda se u novinama, tragom istraživačkoga novinarstva pojavi otkriće koje nas zanebesa koju smo uvezenu bolest konzumirali kroz uvezene namirnice. Zazvone zvona i utihnu. Brže bolje se ušutkaju. Pojede vuk magarca i onda opet „Jovo na novo“. Pa čitamo u novinama: T., je u posjedu dokumenata koji dokazuju da inspektori nisu uspjeli utvrditi tko je proizvođač mesa korištenog u fast foodu Pikito u Virovitici, iako su znali da je meso došlo iz Poljske, preko slovenskog zastupnika koji je uvozio zaraženu govedinu. – Tisuće je takvih primjera. Ako nas korona ne osvijesti, teško da će, čeka nas Jesen. Povratak korone, ako ne kao virusa, ne daj Bože, daleko joj kuća. Onda kao krnje – krivca za sve. Pa i za poljoprivredu, preglomazan državni aparat, gradske ovjeritelje gradskih pečata – tj. raznih „savjetnika“ – zašto ne reći uhljeba. Pa se već rade i natjecanja, izbori najuhljeba godine. Evo nekih pobjednika: Za uhljeba pretprošle godine izabran je Mladen Jozinović, bivši direktor smetlišta u Piškornici koji je sam sebi isplatio milijunske bonuse. Prošle godine, uhljeb godine bio je saborski zastupnik Tomislav Saucha. Trebali bi i mi u našoj županiji pokrenuti takav izbor, bilo bi kandidata.

Nikola Šimić Tonin