Novootkriveni dokumenti iz tajno-policijskih arhiva govore da je Udba u sklopu planova, najprije za potrebe promjena koje će prouzročiti uvođenje višestranačja, a potom i za raspad komunističke Jugoslavije, još sredinom 1988. godine započela sustavno pregrupiranje svoje suradničke mreže s ciljem što boljeg nadzora budućih događaja i zadržavanja dominacije pripadnika jugo-komunističkom establishmenta u novim društveno-političkim i teritorijalno-državnim okolnostima.

Tako je trebalo, u skladu s neizbježnom nadolazećom emancipacijom hrvatskog naroda u nekom obliku, i kriminalnom miljeu u Hrvatskoj kojim su do tada uglavnom vladali kriminalci srpske i albanske narodnosti povezani s Udbom i KOSom, dati hrvatski štih. Toj svrsi poslužio je, među ostalim, Zlatko Bagarić – pripadnik jugoslavenskog kriminalnoga miljea u Njemačkoj.

Zlatko Bagarić je 1976. godine, za vrijeme služenja vojnog roka u JNA u Banja Luci, zavrbovan od KOS-a i u dogovoru s hrvatskom Udbom upućen ocu Petru koji je kao emigrant živio u Mainzu. Tamo je uskoro uspostavio vrlo prisan kontakt s emigrantom Tomislavom Mičićem, a suradnja među njima posebno je došla do izražaja početkom 1986. godine prilikom suđenja Ljubomiru Magašu Zemuncu, tada glavnim „kumom“ jugo-mafije u Europi, ujedno i predsjednikom ogranka četničke organizacije „Ravna gora“ u Njemačkoj, kojega se pored toga sumnjičilo da nije bio samo suradnik Udbe, nego i njen profesionalni ubojica (Ljuba Zemunac radio za Udbu - http://www.pressonline.rs/sr/vesti/PresMagazin/story/62131/Ljuba+Zemunac+radio+za+Udbu.html).

Naime, Magašu se sudilo u Frankfrtu zbog pokušaja ubojstva suparnika iz kriminalnoga miljea Gorana Vukovića, zvanog Majmun, a Mičić mu je kao svjedok u njegovu korist dao alibi, tako da je ovaj oslobođen optužbe. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, taj isti Vuković je likvidirao Magaša.

(„Ispovest 'majmuna', ubice Ljube Zemunca: Kad ga je pogodio metak, bacio se na mene kao životinja!“ - https://www.kurir.rs/crna-hronika/2839215/ispovest-majmuna-ubice-ljube-zemunca-kad-ga-je-pogodio-metak-bacio-se-na-mene-kao-zivotinja).

Nakon Magaševe pogibije, veći dio njegove kriminalne uloge preuzeo je Željko Ražnjatović Arkan. Manji dio pripao je Zlatku Bagariću, ali je on oženio Magaševu udovicu Martinu te je sinu iz braka s njome dao ime – Ljubo.

Zlatko Bagarić se u jesen 1990. vratio u Hrvatsku gdje su ga dočekali suradnici Josipa Perkovića:

„Doista respektabilno državno pokroviteljstvo Bagarić će uspostaviti zapravo uz pomoć samo dvojice ljudi: Branka Budića i Ivice Kušurina, šefa zagrebačke filijale i čelnika prislušnog odjela MUP-ove tajne službe poznate po kratici SZUP. Postat će, kako su vjerovali, njihov kapitalni suradnik koji kontrolira ostatke srbijanske mafije u Zagrebu i Beogradu. Koliko se moglo doznati, Bagarić je priskrbio videosnimku vjenčanja Željka Ražnatovića Arkana i srbijanske folk-zvijezde Svetlane Veličković Cece koje su, tko zna zbog kojih razloga, SZUP-ovci smatrali važnom obavještajnom činjenicom. U pravilu skloni preuveličavanju vlastitih postignuća, hrvatski špijuni, očito, nisu imali pojma da je Ražnatovićevo vjenčanje bilo tema svih srbijanskih novina i jedne od srbijanskih televizija“.

(„Cajkama gurao pištolj u usta: Pjevaj mamicu ti je***!“ - https://express.24sata.hr/life/cajkama-gurao-pistolj-u-usta-pjevaj-mamicu-ti-je-22088 - express.24sata.hr).

Zlatko Bagarić je u Zagrebu obnovio suradnju s Tomislavom Mičićem koji se u međuvremenu također vratio iz emigracije te povezao i sprijateljio s Josipom Perkovićem. U to je vrijeme jedna od glavnih osoba u zagrebačkom polusvijetu bio je Milan Mića Carić, vlasnik kluba „Tiffany“, inače prijatelj i suradnik Željka Ražnjatovića Arkana. Štoviše, zbog Carićeva prijateljstva s Arkanom te sumnje da i sam radi za Udbu, njegov„Tiffany“ bio je svega nekoliko godina ranije na meti emigrantskih „bombaša“. Bagarić i Carić ubrzo su postali vrlo bliski suradnici. Najprije su noćni klub „Tiffany“ pretvorili u kockarnicu „Jocker“, a potom su se dali i u nekretinski biznis:

„Važući njegovu vrijednost političkog emigranta, našavši usto i srodnu kockarsku dušu, Carić je Bagariću ponudio suvlasništvo i status poslovnog ortaka. Kad su aranžman zapečatili službenim papirima, Carić se pobrinuo da njegov novi partner izgleda dovoljno lukavo, opako i opasno da potencijalni osvajači Jockera ustuknu već pri samom spomenu Bagarićeva imena. Šapnuvši tu i tamo kako se, eto, uortačio s kumom Ljube Magaša Zemunca, Bagarića je jednako efektno kitio atributom šefa hrvatske mafije u Njemačkoj. A onda je sve to začinio masnom laži o 7 milijuna DEM što ih je Bagarić tobože zaradio na ilegalnim kladionicama i kockarskim seansama u Njemačkoj. Kliše velikog gangstera zaokružen je primjerenim okvirom“.

(„Cajkama gurao pištolj u usta: Pjevaj mamicu ti je***!“ - https://express.24sata.hr/life/cajkama-gurao-pistolj-u-usta-pjevaj-mamicu-ti-je-22088 - express.24sata.hr).

Bagarić je likvidiran 15. srpnja 1998., pa je Carić novog zaštitnika i poslovnog partnera pronašao u odvjetniku Anti Nobilu, bivšem zamjeniku Javnog tužitelja u Zagrebu i rezervnom dužnosniku Službe državne sigurnosti. I, naravno, bliskom suradniku i prijatelju Josipa Perkovića.

Josip Perković je povezao i udružio Antu Nobila i Tomislava Mičića još u vrijeme suđenja Krunoslavu Pratesu u Münchenu – Mičić je bio teklić između dvojca Perković-Nobilo i Pratesova odvjetnika Helmuta Rosenbrocka. A kad je Perković završio u njemačkom zatvoru, Nobilo je preuzeo njegovu obranu dok je Mičić dobio ulogu potrčkarala koje je prikupljalo informacije koje bi mogle pomoći Perkoviću ili kompromitirati svjedoke protiv njega. Poznato je s kakvim su uspjehom završili – Perković je osuđen na doživotnu robiju. Vjerujmo da bolje neće završiti ni ostaci kriminalne hobotnice koja se bila okupila oko njega u Hrvatskoj.

 

Bože Vukušić / Facebook

Share
0