Ako se itko ikada zapitao čemu sva sila onih ljudi koji uvijek okružuju predsjednika vlade, odgovor je vrlo jednostavan – to su većinom njegovi savjetnici za pojedina područja – renesansni ljudi odavno ne postoje, a i kad bi postojali, ne bi se bavili politikom.

I nije sramota nešto ne znati, ali zato treba znati pitati one koji znaju. Ipak, pomalo je suludo da se bilo tko, napose predsjednik vlade (i stranke) s nekim savjetuje glede svjetonazorskih pitanja; ako ništa, on mora (!) zauzeti stav zbog kojeg je uopće na tom položaju (zbog kojega su mu ljudi dali glas), odnosno mora zauzeti stav svoje stranke ili naposljetku, svoj vlastiti stav.

Kad se donosila odluka o osnivanju Vijeća za suočavanje s prošlošću ili kako se već zove, nejasno je zašto predsjednik vlade Andrej Plenković nije sam odlučio o tomu; on je ipak iskusan političar i diplomat, gospodin i europejac potkovan tekovinama civiliziranog i demokratskog zapada.

>>

No dobro, možda je smatrao to pitanje previše delikatnim pa je, budući savjestan i skroman, odlučio potražiti savjet upućenijih. I ima li upućenijih ljudi od stručnjaka za “opštenarodnu odbranu” i društvenu samozaštitu, Davora Božinovića, i jugoslavenskog državnog “tužioca” te prikrivenog protutuđmanovca Vladimira Šeksa? Začuđujuće je jedino što je u toj priči Božinović ispao pozitivac, stoga se treba pozabaviti “vječitim” Šeksom.

Šeksov rođendan, znajući ili neznajući, slave svi ljudi na svijetu (rođen je 01. siječnja) i tako 74 godine, pa ne treba ni to isključiti kao razlog njegove (ne)utemeljene samouvjerenosti i neviđenog političkog djelovanja. Ne treba sad posebno secirati sastav Povjerenstva za prošlost, ali, nije bezrazložno Šeks predložio da tom Povjerenstvu predsjeda predsjednika JAZU-a (HAZU je tek formalnost) Zvonko Kusić, prvi susjed i kućni prijatelj Budimira Lončara (!) i Franje Lukovića! Luković i Lončar su vrlo ozbiljni igrači, daleko iznad raznih josipovića, mesića, sanadera pa i Plenkovića i to Šeks jako dobro zna. Pa ipak, kao što reče Churchill: kad ne želiš riješiti problem, osnuj komisiju… Znajući to, možda je ipak nevažno tko njome predsjeda.

Zanimljiva je također i Šeksova izjava u Dujmovićevoj emisiji glede otvaranja komunističkih arhiva na prijedlog MOST-a; Šeks je kazao da to nije mudar potez zbog mnoštva krivotvorina koje su u arhivima KPH i KPJ. Jugoslavija je bila bijedna, nesređena, neuredna smijurija od države i opstojala je skoro pola stoljeća isključivo, ali isključivo zahvaljujući represivnom aparatu, odnosno kontraobavještajnoj službi (KOS) i obavještajnoj službi (UDBA) koje su (ironično) bile jedine učinkovite u toj tvorevini nastaloj na NOB-ovskom revolucionarnom klanju i pljački. Vladala je tolika opća paranoja te strah od “unutarnjih” i “vanjskih” neprijatelja, da su službe bile dobro ustrojene sa strogom i nezaobilaznom vertikalnom hijerarhijom. Kriminala je bilo, ubojstava, mučenja, prisluškivanja, vrbovanja i općenito kršenja ljudskih prava – ali krivotvorenja u radu obavještajnih službi – toga nije bilo.

Treba ostaviti mogućnost da je ipak koja krivotvorina dospjela u KOS-ove spise, odnosno baš u dosje Vladimira Šeksa, ta Šeks je zbog “protudržavne djelatnosti” boravio neko vrijeme u Staroj Gradiški i sigurno su osvetoljubivi Jugoslaveni odlučili Šeksu udariti "kajlu" krivotvorivši da je bio KOS-ov doušnik i špijunčina. Ne postoji apsolutna sigurnost, stoga moramo uzeti u obzir i takvu mogućnost. I to se dade zaobići; pri izradi Zakona o arhivskoj građi, putem kojega će arhivska građa od 40-ih do 90-te postati dostupna cijelom hrvatskom puku i građanstvu, može se jednostavno unijeti zakonska odredba prema kojoj će se sva građa koja se odnosi na Vladimira Šeksa smatrati krivotvorinom. Doduše, malo drukčije sročena, no Šeks je vrstan nomotehničar pa će se već nekako i to unijeti u Zakon.

Nema takve osobe koja to ne bi smatrala opravdanim, dapače, i nužnim, jer, ako je to jedina preprjeka otvaranju arhiva, onda bi takvo zakonsko rješenje bilo sasvim utemeljeno. Tijekom javne se rasprave mogu u javiti i svi oni koji smatraju da su im kosovci i udbaši podvalili umetavši krivotvorine u njihove dosjee, i popis takvih treba objaviti u registru pri nekom ministarstvu. Kad biste došli dvorište Remetinca gdje su okupljeni svi uznici i kazali da svi nevini odu na lijevu stranu, nitko ne bi ostao na desnoj strani…

Hegel je napisao: “Minervina sova započinje svoj let tek u suton.” Naša Sova leti danju i noću, u zoru, podne, suton i ponoć… vazda i svagda.

 

Ivica Sertić