Hrvatima ne nedostaje emocija prema državi. Bilo da slave pobjedu, kao 5. kolovoza u Kninu. Bilo da komemoriraju poraz, zločin i bol, kao 18. listopada u Vukovaru i Škabrnji. Uostalom upravo zahvaljujući toj emociji uspjeli su suprotstaviti se zlu i opstati 1991., pobijediti zlo 1995., vratiti se iz progonstva 1995. ili u Podunavlje 1998.

Vukovaru ne treba formalna sućut već stalna briga. Pa i o pitanju gdje su nestali. Ali ne samo o tome. Država u svim segmentima treba pokazati da joj je stalo do Vukovara. Pa i u kulturi. Ako ima novaca za razne, u najmanju ruku redikulozne predstave netalentiranih frljića, onda se treba učiniti sve da se pomognu produkcije koje rade ozbiljne filmove i serije o Gradu heroju. Nije to nikakva floskula, već treba učiniti sve da istina ostane i postane dostupna svima.