Damir Pešorda: Opraštanje s osamdesetim uz Johnnya
Ni u Jugoslaviji nije sve bilo loše. Recimo, odlazak na Zapad. Dobro sad, neki će reći, novi val, Prljavci, Azra, Film… Ah, zelene zablude mladosti. Kao što jednoj pjesmi reče tada, a i danas popularni Balašević: Tek u jesen otkriju se boje krošanja/ Sve su slične u leto zelene.Slušam ovih dana album Splet koji je Branimir Johnny Štulić stavio na You Tube, valjda kao novogodišnji poklon preostalim fanovima. Ima tu i novih pjesama, ali je zbog čudno zavijajućeg Štulićeva glasa gotovo nemoguće bilo proniknuti u njihovo značenje, a, iskreno, nisam se previše ni trudio. Uostalom, čemu?
Dva velika Srbina, Novak i Milorad, poskliznuše se ovih dana, na dva različita kraja svijeta, o istu koru od banane. Novak u Melbourneu, Milorad u Banjoj Luci. Pretpostavljam da pratite sagu o Novaku, koji je do prije desetak dana bio poznat ponajviše kao najbolji tenisač svijeta. Nekima se sviđala njegova otkačenost, drugi su je doživljavali kao bahatost, poznavatelji lokalnih običaja čak i kao karakteristični srpski umišljaj veličine. Ali u tenisu je bio najbolji na svijetu. I to je bilo iznad svega.
Dok je međunarodna pozornost bila usmjerena na vojnu napetost između Rusije i Ukrajine, a na istočnim poljskim granicama na migrantsku krizu s redateljskim rukopisom Vladimira Putina – neredi su buknuli u Kazahstanu.