Višnja Starešina: Praljak nije mogao prihvatiti činjenicu da je on okupator, a Abu Hamza, Abu Maali ili Ali Hamad osloboditelji

Nema jasnije ocjene Haaškog suda od onog što je učinio Slobodan Praljak, ispivši bočicu otrova, nakon što mu je sudac pročitao presudu. I nitko to nije mogao učiniti onako kako je to učinio Slobodan Praljak: pomno planirano, do u detalja promišljeno, ljudski hrabro, moralno dosljedno, odbijajući živjeti s presudom ratnog zločinca za koju je znao da je nepravedna. I za koju svi koji žele znati, znaju da je ruglo od presude i od primjene međunarodnog kaznenog prava.

Željko Majić: Hrvatski Sokrat, a ne Göring

Svakomu tko se laća pera i otvara knjigu da pročita koje suvislo slovo poznata je sudbina Sokrata, Platonova učitelja, koji je živio prije skoro dvije i pol tisuće godina (Atena, 469.-399. prije Krista). Velik filozof, etičar, a u mladosti i hrabar atenski ratnik, cijeli je svoj život posvetio pitanju razludžbe dobra i zla. Optužen da kvari mladež, osuđen je na smrt. Dok je čekao izvršenje presude, iako su mu neki predlagali bijeg, on je sam sebi presudio; uzeo je smrtonosan otrov.

Višnja Starešina: Odgovornost u Srebrenici, kao i u Vukovaru, preusmjerena lokalnim vlastima

Mozak stroja za likvidaciju, koji je u Srebrenici bio Zdravko Tolimir, u Vukovaru je bio njegov bivši šef i šef KOS-a, general Aleksandar Vasiljević, koji je i bio u Vukovaru (u štabu u Negoslavcima) u noći kada su "razvrstavali" ljude na život ili smrt. Drugo je pitanje zašto se u Hrvatskoj gotovo ništa ne zna o Tolimirovu i Bearinu predratnom i ratnom putu i djelima. Naime, prije rata su Zdravko Tolimir i Ljubiša Beara bili visoki oficiri KOS-a u sjedištu vojno-pomorske oblasti JNA u Splitu. Po svojoj poziciji i naređenjima svoga šefa A. Vasiljevića, u to im je doba zadatak bio izgraditi što pouzdaniju suradničku mrežu u svim državnim i društvenim strukturama za razdoblje raspada Jugoslavije i nakon njega.