Malo gdje se toliko govori protiv korupcije i nasilja nad ženama kao u Hrvatskoj. Međutim, u praksi ne nailaze svi prijestupi iste naravi na istu osudu. Nije isto kada ženu mlati zaostali desničar ili napredni ljevičar, recimo. Lijevi šamar manje boli, zapravo uopće ne boli i može ga se podvesti pod malo čvršće milovanje.

Nakon više od pola godine DORH je odbacio prijavu Tonćike Anastazije Lalovac, koju je ona podnijela protiv svoga supruga Borisa Lalovca za obiteljsko nasilje. Cijela Hrvatska slušala je tonski snimak mučne rasprave dvoje supružnika te vidjela snimke masnica za koje gospođa Lalovac tvrdi da su posljedice nastavka te rasprave drugim sredstvima. Međutim, u DORH-u to ne drže dostatnim ni za podizanje optužnice.

   Slučaj Tomislava Sauche govori kako nasljednici Komunističke partije Hrvatske ne priznaju ni takav, očito im naklonjeni DORH, nego samo sud Partije. A on kaže: štetne pojave treba načelno osuditi, ali druga se mora spasiti. Tako su pripadnici SDP-a na sjednici saborskog Mandatno-imunitetnog odbora glasovali protiv skidanja imuniteta svom drugu Tomislavu Sauchi. Otvarajući time potencijalno vrlo opasnu praksu: ako se o takvim stvarima bude glasovalo po stranačkom ključu, onda se pripadnicima saborske većine uopće neće moći suditi. Destrukcija institucija koje su s mukom stvarane krajem prošlog tisućljeća tako se nastavlja od početka ovog tisućljeća do danas.

  Uz proces Tomislavu Sauche veže se još jedan apsurd. Sudski vještak za grafologiju Marijan Krajina, kojega je angažirala Sauchina obrana, ustvrdio je  kako Saucha ''vrlo vjerojatno - gotovo sigurno'' nije  potpisao sporne putne naloge, to jest da su potpisi gotovo sigurno krivotvoreni. Dijametralno suprotan bio je nalaz MUP-ova grafologa, zbog čega je, uostalom, Saucha i bio uhićen. Poslije ovakvih slučajeva kako uopće uzimati ozbiljno u obzir nalaze hrvatskih vještaka za grafologiju!?

   Kako imati povjerenja u naše sudstvo kada ono funkcionira po unaprijed predvidljivom obrascu? I najvećim laicima je jasno kada nešto neće biti procesuirano, a kada pak hoće! Sve to piše u novinama. Kada krene kampanja da se nekoga osudi, tada taj ima malo izgleda da se izvuče bez obzira na to je li što kriv ili nije. Isto tako: kada Jutarnji i Večernji složno krenu čistiti od grijeha nečiji lik i djelo, to je znak da bi se mogao izvući bez obzira na to što je učinio. Čini se da bi se Saucha mogao izvući ili barem proći s minimalnom kaznom. Nekim radom za opće dobro, recimo. Međutim, on kao pojedinac i nije toliko važan, važno je tko je taj, odnosno tko su ti koji odlučuju kada će mediji i pravosuđe složno krenuti u akciju, a kada će još složnije zažmiriti. Ta moć, čini se, ne stanuje u vidljivim institucijama nego negdje drugdje.

   Negdje gdje lijeva i desna pljuska još uvijek ne bole isto niti su lijevi i desni lopovluk podložni jednakoj osudi.

 

Damir Pešorda