Znao sam da sam zli duh. Naime na proslavi godišnjice Zavoda za primijenjenu matematiku FER-a 11.10.2011. o tome je govorio profesor dr. sc. Neven Elezovć:

U posljednjih nekoliko godina nastavnici na Zavodu morali su se prilagoditi zadanim uvjetima. Da bismo osigurali koliko toliko normalno odvijanje nastavnog procesa, morali smo i znanstvani rad organizirati tako da možemo privući znanstvene novake. Na Zavodu su formirane istraživačke cjeline unutar tri područja.

Prvo područje spada u konačnu matematiku, a može se prepoznati po ključnim rječima: teorija grupa, kombinatorika, blokovni nacrti, konačne geometrije. Začetnik istraživanja u tom području je prof. V. Ćepulić, njegov sljednik prof. M. Pavčević, suradnici su bili prof. Marangunić, a danas znanstveni novaci Marijana Greblički, Anamari Nakić, Kristijan Tabak. Dobri duh koji je pomogao kad je ustrebalo je prof. Zvonimir Janko. O tome se više može pročitati u izvrsnom prilogu prof Ćepulića prigodom proslave 75. rođendana prof. Janka pred dvije godine.

Drugi projekt spada u područje matematičke analize, program Matematičke nejednakosti i primjene, voditelj sam ja, suradnici I. Brnetić, M. Krnić i A. Aglić-Aljinović, novak Tomislav Burić a zli duh koji nikome ne da mira i tjera sve naprijed nalazi se ovdje među nama, akad. J. Pečarić. Više od polovine matematike na tehničkim fakultetima u Hrvatskoj opstoji samo zato što se taj zli duh probudio. To pokazuje da jedan pojedinac može napraviti više nego čitava  organizirana ili neorganizirana institucija.

Iznimno sam ponosan što imam čast surađivati s prof. Pečarićem. Sjećam se dobro trenutka pred dvanaest godina, nakon jedne sjednice matičnog povjerenstva, kad sam mu predložio tad utopističku ideju o pokretanju prvog specijaliziranog časopisa iz matematike u Hrvatskoj, danas svjetski poznatu i priznatu MIU. Vjerovao sam da prof. Pečarić ima ugled koji je prepoznat u svijetu i da će moći organizirati kvalitetno uredništvo. Ali nisam mogao niti sanjati da će se u njemu naći više od pola živućih matematički najproduktivnijih autora u cjelokupnoj povijesti matematike. I svi su oni priznali Zagreb kao svjetski centar istraživanja u ovom području matematike.

Iznimno sam zahvalan našem sjajnom publicisti Zvonimiru Hodaku što me je upozorio kako nisam samo zli duh već sam i zli desničar. Naime u tekstu Crno-bijela priča o dobrim ljevičarima i zlim desničarima (Dnevno.hr 8. srpnja 2013.) na svoj prepoznatljiv duhoviti način Hodak piše o takvim ljevičarima i desničarima i u HAZU:

Svi se divimo Vlatku Silobrčiću, lijevom krilu HAZU-a. ON je ne tako davno bio organizirao gostovanje našeg bivšeg predsjednika Stipe Mesića u HAZU kako bi akademicima objasnio gospodarske prilike u Lijepoj našoj. Akademici koji su se odazvali toj lijepoj i drugarskoj priredbi, otišli su tronuti do suza iako nisu shvatili poruke gospodarskog gurua. Vlatko je navodno pokušao organizirati Stipi i predavanje o ekonometriji u matematičkom razredu HAZU-a. Pobunio se navodno odmah akademik Josip Pečarić. Mada jedan od poznatih matematičara, član mnogih stranih akademija i matematičkih institucija, Pečarić uživa loš ugled među uvijek pametnim ljevičarima. On je naime desno orijentiran! Zamislite kako je to uopće moguće da matematičar, i k tome još i akademik, bude desno orijentiran? Tu tešku teoretsku zavrzlamu drugovi iz HAZU-a morati će jednog dana presjeći! Čitam kako je akademik Silobrčić ovih dana okupio 32 napredna znanstvenika koji su dali punu podršku ministru Jovanoviću i njegovom neprihvaćenom Pravilniku o napredovanjima u znanstvena zvanja. Hvala Bogu, Vlatko je uspio skupiti tako respektabilan broj znanstvenika kako bi ipak razbio sliku u javnosti da su svi u Hrvatskoj protiv Ministrovog Pravilnika-ZA Ministra su čak i BBB koji s njim žele riješiti akademski problem zvan Zdravko Mamić.

Doista je istinita priča o tome kako je Mesiću organizirano takvo predavanje u HAZU-u. Mnogi vjerojatno misle kako zbog toga moja akademija i zaslužuje ovakvu porugu. Međutim, čini mi se da se to može i opravdati. Naime, poznato je koliko je ogroman Mesićev kompleks Otac hrvatske države akademik Franjo Tuđman. Pa zar nije lijepo vidjeti kako je najviša znanstvena ustanova u Hrvata, čiji je redoviti član bio uzrok tog strašnog Mesićeva kompleksa, na taj način pomagala liječenju Mesićeva kompleksa. Ipak se radilo o bivšem predsjedniku (tek toliko da i ostali s kompleksom „Franjo Tuđman“ ne navale na takovo liječenje u HAZU), zar ne?

U tom lječenju strašnog Mesićeva kompleksa Akademija se iskazala još u vremenu dok je bio predsjednik. Naime, poznato je kako je Franjo Tuđman bio povjesničar. Zato je prvo terapijsko predavanje, a u svrhu terapijeu lječenja Mesićeva kompleksa, Akademija organizirala još dok je bio predsjednik. Naravno iz povijesti.

I tada se akademik Silobrčić kao pametni ljevičar iskazao u potpori Akademijinog lječenja, dok sam ja bio doista zli desničar koji se protivio tomu. Tako su u «Globusu» od 5. siječnja 2007. objavljeni paralelni razgovori s nas dvojicom. (Cijeli razgovor samnom – u Globusu su ga skratili - je objavljen u mojoj knjizi Za hrvatske vrednote.) Tema „dvoboja“ bila su dva pisma koje sam ja inicirao. Jedno je poziv nas šest akademika da kolege bojkotiraju Mesićevo predavanje, a koje Uprava nije uopće proslijedila svim akademicima. Drugo je Apel 19 akademike i 3 biskupa za spašavanje života Branimiru Glavašu kada je štrajkao glađu jer mu nisu htjeli omogučiti obranu sa slobode. Doista se stidim što sam u tom prvom pismu pretpostavio ulogu HAZU kao najveće znanstvene ustanove toj humanitarnoj ulozi same Akademije u rješavanju tako veligog problema iskompleksiranog Mesića. Netko može biti zloban pa pomisliti kako je važniji Glavašev život, od Mesićeva kompleksa. Ali to nije točno. Mnogo je strašnije živjeti u stravičnim užasima koji u Mesićev život unosi kompleks Franje Tuđmana, zar ne?

Ono što me može opravdati u tom nerazumjevanju značaja tako lijepih gesta naše akademije je to što su i u samoj Akademiji bili stalno u dvojbi oko te pomoći. Izgleda mi kako je izabrana taktika o pomoći na svaki drugi zahtjev. Prije ovog predavanja iz povjesti (na kome je jadnik imao 18 materijalnih pogrješaka, kako mi je kasnije rekao jedan od povjesničara iz Akademije koji mu je i organizirao tu terapiju u HAZU) bio je slučaj kada se željelo isključiti akademika Ivana Aralicu iz HAZU zbog knjige Ambra. Poznato je kako se Aralica izrugao tadašnjem predsjedniku i zagorčao mu život. Tada je 6 akademika napisalo pismo protiv Aralice, koji očito nije poštivao ulogu Akademije u liječenju velikog Mesićeva kompleksa, među kojima je – naravno – bio i Silobrčić. Uprava nije to pismo dala na izjašnjavanje i tako stala iza njega, već ga je samo poslala svim akademicima kao pismo kolega ostalim kolegama. Ja sam i tada odgovorio, doista kao zli desničar, rugajući se kolegama koji su pismo napisali. Da stvar bude još gora doznao sam da je ono poslužilo ostalim kolegama u Akademiji da njih šest bude mjesecima podrugljiva tema u hodnicima HAZU. Da, dista sam zli desničr, zar ne?

Kako sam u oba slučaja ja bio eksponirani zli desničar Mesić se, vjerovali ili ne, počeo baviti matematikom. Izgleda da su, za razliku od nas, to znali u Srbiji. Tako mu se obratio jedan doktor matematičkih znanosti zbog toga što mu nisam objavio znanstveni rad u časopisu čiji sam osnivač i glavni urednik (a spomenuo ga je profesor Elezović u svom izlaganju), a u to vrijeme je bio jedini časopis s impact faktorom na ovim prosorima. Mesić je vjerojatno dobro proučio članak srpskog znanstvenika, stao na njegovu stranu i preko svog savjetnika izvršio pritisak na izdavačku kuću. Kada se pokazalo da izdavačka kuća više drži do mišljenja svog glavnog urednika, Mesićev savjetnik je zapucao u HAZU. Bilo je doista logično da vjeruju da će ih HAZU, kada su mu već ukazali veliku čast kao povjesničaru, to isto uraditi i u matematici. Na žalost nije im bilo moguće izaći mu u susret. Naime, oni nisu izdavači tog časopisa pa nisu mogli intervenirati, bez obzira što je logično da jedan predsjednik države jest bolji matematičar od nekog matematičara iz HAZU.

(Hodak je zapravo na doista duhovit način, govoreći o Mesićevu predavanju o ekonometriji u matematičkom razredu HAZU-a, opisao taj dio Mesećeve matematičke genijalnosti. A kao što vidimo, u svakoj dobroj šali ima puno istine.)

Zar nije bilo onda prirodno što su u HAZU prihvatili organizaciju Mesićeva predavanja iz slijedeće znanosti koja se našla u krugu njegovih zanimanja – ekonomiji. Akademija, svjesna da je redoviti član Ivan Aralica znatno doprinjeo naglom pogoršanju Mesićeva kompleksa - Franjo Tuđman – organizirala mu je to posljednje predavanje o kome i piše Hodak.

Dakle, iako je Tuđman bio redoviti član HAZU, ipak je Mesić mnogo veći jer se iskazao u najmanje tri znanosti: povjesti, matematici i ekonomiji!

Čak je, vjerovali ili ne, i u samoj povjesti mnogo bolji o Tuđmana. Znamo da je po Goldsteinima Tuđman najveći revizionist hrvatske povijesti, a takvima je prije mjesto u zatvoru a ne u Akademiji, zar ne?

S druge strane, Mesić je jako pomagao u razvoju prof. dr. sc. Iva Goldsteina kao povjesničara. Često mu je bio glavni promotor knjiga koje je tiskala izdavačka kuća tate dr. Iva. Znamo da je jednoj zajedničkoj knjizi oca i sina Goldstein (Jasenovac i Bleiburg nisu isto), u Saboru odano najveće priznanje ikada zabilježeno u povijesti. Naime poslije pisma brata i strica Goldsteinovih Danijela Ivina Sabor je ukinuo pokroviteljstvo nad proslavom na Bleiburgu. Očito je, dakle, za hrvatsku povijest Mesić mnogo značajniji od revizioniste Tuđmana.

Zato je prirodno HAZU-u morao odlučiti, kada već dobri ljevičari iz formalnih razloga nisu mogli kandidirati samog Mesića, o izboru Mesićeva kandidata prof. dr. sc. Iva Goldsteina. Tim prije što znamo kako ga cijene oni povjesničari koji pripadaju hrvatskoj paradigmi hrvatske povijesti. Jedan od njih mi je tom prilikom napisao:

„Prijatelju, jest da je tužno i ružno ali priznajem nisam se već danima tako zdušno nasmijao. Izvrstan i drag jesi, no ti si vraški duhovit. Braniti prvu crtu znanosti u nas – HAZU  iskričavom duhovitošću to može samo akademik J. Pećarić i još k tome čovjek je iz havlije matematike. Poznat  mi je „znanstveni“ opus našeg Ive. Dakle, nije mi nepoznato što je napisao i što su drugi o njegovim „istraživanjima“ napisali. Međutim, godinama u našim  staleškim krugovima govori se:  svaki fakultet i znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga.  Naš je bio i ostao Ivo Goldstein. Najprije u tom kontekstu mogu shvatiti njegovu želju da uđe pod krov naše nacionalne palače znanosti i umjetnosti. Njegovi zagovornici i rijetki defenzori pripadaju odreda skupini naših redikula. Od vremena do vremena oni postaju glasniji. Na pomolu je, čini se, nova koalicija -  Akademija Redikula“

Dakle, poslije usvojene želje za predavanjem iz ekonomije, došao je na red taj neibor Goldsteina. Netko će reči - opet je prevladala ta znanstvena komponenta u Akademiji ispred one humanitarne. Ali nikada ne treba zabraviti ni na ulogu zlih desničara.

Na moju veliku žalost (duboko se kajem) opet sam nekako najglasniji od onih zlih desničara u HAZU bio ja, a najglasniji među humanistima (pobornika humane uloge HAZU u pitanjima Mesićeva kompleksa) akademik Silobrčić. Tješi me što sam mu ipak odao priznanje za to u knjiziZabranjeni akademik / Prijevarom u HAZU. Naime, kolega Silobrčić je u naslovima dva pisma razredima HAZU-a:

NEPOŠTENJE ILI NEDOVOLJNA INTELIGENCIJA AKADEMIKA SILOBRČIĆA? / Pismo članovima Razreda za prirodne znanosti

GOVORI LI AKADEMIK SILOBRČIĆ O VAŠEM NEPOŠTENJU ILI O NEDOVOLJNOJ INTELIGENCIJI? / Pismo članovima Razreda za društvene znanosti

Ali, zar i to nije dokaz koliko je Zvonimir Hodak bio u pravu kada mu je Silobrčić predstavnik dobrih ljevičara, a ja zlih desničara. Sramim se priznati, ali nekako mi je drago što me je Hodak, poslije onog prof. Elezovića, tako okarektizirao.

S druge strane poznato je kako je ogromna želja kolege Silobrčića postati predsjednikom HAZU. Jednom je pokušao i nije uspio. Preovadala je zavist među akademicima ili jednostavno nisu prepoznali njegovu humanost kada su u pitanju Mesić, Aralica ili Glavaš. Ali, uvjeren sam da će u slijedećem pokušaju uspjeti. Čak je napisao i knjigu o svojim zamislima u kojoj je i prikazao ove svoje humanističke poglede. Pa tko bi drugi mogao biti predsjednik HAZU u vrijeme kada su nam vlast i svi glavni mediji u rukama dobrih ljevičara, a najistaknutiji dobri ljevičar u Akademiji je akademik Silobrčić. Ali s tim vražjim akademicima nikada ne možeš biti siguran. Ostarjeli pa prolupali – ili zavidni mogu opet neizabrati kolegu Silobrčića za svog prvog čovjeka iako je tako očito da on to jest. Ali, ništa zato. Uvijek se može i osnovati ona Akademija Redikula o kojoj je govorio gore spomenuti povjesničar, zar ne?

Josip Pečarić