"Nulla servitus turpior est quam voluntaria" ("Nijedno ropstvo nije sramotnije od dragovoljnoga") Seneca (Epst. 47, 17)

Oko takozvanog punopravnog članstva hrvatske države Republike Hrvatske u Europskoj uniji od 1. srpnja 2013. godine, u čudu i sa žalošću sam promatrala euforiju vladajućih SDP-ovaca i Kukuriku koalicije, uz sve značajnije medije koji klikću od radosti, a i HDZ-ova oporba donekle suzdržano, ali ipak nedvojbeno, veliča to "veliko dostignuće" za Hrvatsku.

Posebno je bivša premijerka Jadranka Kosor, iako izbačena iz HDZ-a, razdragana i ponosna na svoj "nemjerljiv doprinos". Kakav li je tek "veličanstven" doprinos pritvorskoga, ali u radosti zaboravljenoga Ive Sanadera, a prikupili su nešto malo i zaglupljenog naroda na Trgu bana Josipa Jelačića da plješće domaćim najzaslužnijim izdajnicima i europskoj, od sreće i Milanovićeva pjenušca, pijanoj kliki, uz glavnog i najčuvanijeg gosta, četničkog vojvodu, predsjednika "bratske" agresorske Srbije, Tomu Nikolića, sa svojim ratnim pajdašima Ivicom Dačićem i Aleksandrom Vučićem, pa i uz neke druge uzore u Hrvatskoj, koji lamentiraju kako je "car lijepo obučen" i koliko ćemo toj odjeći i mi doprinijeti svojim katoličkim vezom, kako je to dobro za hrvatski narod i preostalu praznu ljušturu od hrvatske države. Pitala sam se, gledajući tu farsu nad farsama, kuda stvarno srlja suvremeno čovječanstvo? Po toj logici, ni obitelji neće smjeti biti samostalne, nego ćemo u novu kolektivizaciju, kako bi nas veliki brat sve bolje nadgledao i kontrolirao.

Naravno, na svemu tome se, glede naše države, planski, uz pomoć moćnih vanjskih i unutarnjih tajnih službi, radilo od promjene vlasti 3. siječnja 2000. godine. Sigurno nije slučajno tadašnji, već dugo pokojni, ministar vanjskih poslova Velike Britanije Robin Cook rekao da mu je promjena vlasti u Hrvatskoj najbolja vijest za početak 21. stoljeća. (Čemu, osim za zakulisne prljave igre, takvo značenje za jednu mali zemlju?) Toj promjeni vlasti najviše je doprinio Dražen Budiša, kao član koalicije sa svojom strankom HSLS-om, kojem su za nagradu obećali položaj predsjednika Republike Hrvatske, pa ga zatim glat izigrali sa Stjepanom Mesićem.

Najprije su, kao što znamo, započeli sa detuđmanizacijom i ukidanjem ostalih državotvornih elemenata, sa ciljem da se dokaže kako je samostalna i suverena država, koju je hrvatski narod želio stoljećima i uz velike žrtve obnovio od 1990. do 1995. godine, na čelu sa predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, neuspjeli projekt, jer da mi nismo sposobni upravljati svojom državom.

Stoga su, uz gaženje svih moralnih vrijednosti hrvatskoga naroda i njegova dostojanstva, izručivanje generala osloboditelja stranome sudu i rasprodaju svega materijalno vrijednoga, krenuli u nepotrebno enormno zaduživanje kod svjetskih lihvara. S tim sredstvima obnavljali su razrušeno od strane agresora ali su i njima gradili kuće i infrastrukturu, oprostivši im sve zločine koje su počinili nad hrvatskim narodom i hrvatskom zemljom.

Proganjali su i montirano sudili hrvatske branitelje i generale, ponižavajući ih na sudu svjedocima najokorjelijim četničkim zločincima, koje su uvažavali kao vrlo vjerodostojne.

Tako osuđene hrvatske branitelje tjeraju da plaćaju i odštetu poginulima na strani agresora, a kojima je hrvatske država već isplatila odštetu, pa od osuđenih traži povrat. Dizali su dalje velike kredite kako bi plaćali uvoznu robu svih vrsta, a najviše i hranu, dok su naše gospodarstvo i poljoprivreda, uz stočarstvo, propadali.

Doveli su nas u dužničko ropstvo i do blizu 400.000 nezaposlenih.

Kad smo ostali bez svega i bez ikakva suvereniteta, gurnuli su nas pod skrbništvo EU pokvarenih birokrata, koji se razbacuju sa enormnim primanjima, dok narod u mnogim zemljama Europske unije gladuje. Hrvatski narod boluje od jada i tuge, jer zna da su mu se sve dosadašnje unije razbile o glavu sa milijunskim žrtvama, a ova, za koju nije bilo ni 20% Hrvata na izmanipuliranom referendumu, bi nas mogla do kraja dotući, ako se prije ne raspadne, čemu se usrdno nadamo.

Lex Perković

Mnogi Hrvati su se bar nadali, a ja nisam, da će Europska unija bar stati na glavu zmiji zločinačkoga komunizma, koji cvjeta jedino u Hrvatskoj, te da će nas svojim uhidbenim nalozima riješiti udbaških zločinaca, na čelu sa Josipom Perkovićem, koji su desetljećima, u vrijeme bivše Jugoslavije, ubijali nedužne Hrvate željne slobode po svijetu. Najviše ubijenih je u Njemačkoj, i to 37 ljudi, te u drugim zemljama svijeta još 48 ubijenih Hrvata, uz još 24 pokušaja atentata i osmoricu kidnapiranih i nestalih. (Izvor: Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Sabora Republike Hrvatske)

No, ne lezi vraže, vladajući slijednici zločinačkog jugokomunizma u zadnji čas, dva dana prije punopravnog članstva Republike Hrvatske u EU, donose, 28. lipnja 2013., u hrvatskome Saboru Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji za procesuiranje kaznenih djela sa članicama Europske unije, takozvani "Lex Perković", sa 78 glasova za i 6 protiv, dok su zastupnici HDZ-a napustili dvoranu Sabora.

Zakon je odmah, drugi dan, objavljen i potpisan od predsjednika države, te je i stupio na snagu 1. srpnja 2013. Prema tome zakonu, uhidbeni nalog iz zemalja EU Hrvatska neće izvršiti ako se odnosi na kazneno djelo počinjeno prije 2. kolovoza 2002. godine, a u taj zakon su uključili i druge mehanizme zaštite, tako da udbaški zločinci nikako ne mogu biti izručeni.

Da apsurd, licemjerje i manipulacije budu veći, oni, počevši od svenazočnog branitelja i odvjetnika Josipa Perkovića, Ante Nobila, te zatim Zorana Milanovića, Ive Josipovića, Predraga Freda Matića, ministra branitelja, pa i Ante Kotromanovića, ministra obrane Republike Hrvatske, opravdavaju donošenje toga zakona sa svrhom tobože zaštite hrvatskih branitelja. Tako bezobrazno prave budalama hrvatske branitelje i cijeli hrvatski narod.

Iako je taj njihov zakon protiv svih propisa i pravnih stečevina Europske komisije i cijele Europske unije, ovi na vlasti u Republici Hrvatskoj su odjednom toliko hrabri i odvažni prema Europskoj uniji da tobože neustrašivo štite hrvatske građane i hrvatske interese. Vjerujem da su za taj postupak, kada se radi o ponižavanju hrvatskoga naroda, dobili zeleno svjetlo sa najviših mjesta u Europskoj uniji i da će uspjeti zaštititi udbaške zločince, a i trg svoga maršala Tita u Zagrebu. Daj Bože da se ja prevarim! No, sigurno je da neće ostati nekažnjeni ni udbaški zločinci, ni njihovi zaštitnici. Ako ih ne stigne ljudska pravda, stići će ih Božja već za života, koja će svakako biti daleko teža nego ljudska pravna kazna. "Bog je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, neće pustiti zločince nekažnjene!" (Nahum, 1:3)

Da vladajući u Hrvatskoj imaju odobrenje, znak je i ponašanje najviših čelnika EU na summitu Vijeća Europe u Strasbourgu prema Zoranu Milanoviću, odmah drugi dan nakon što je donesen sporni zakon u hrvatskome Saboru. Na tom summitu govorio je i Zoran Milanović, posljednji put kao promatrač, a od 1. srpnja punopravni član, te zahvalio Europskoj uniji na prijemu Hrvatske u članstvo, dok se njemu predsjednik Vijeća Europe, Nizozemac Herman Van Rompuy, obraća s najvećim uvažavanjem i hvalospjevima, nazivajući ga čak, za normalne ljude neprimjerenim epitetom "dragi Zorane".

Dakle, ljudski gledajući, ne možemo očekivati od Europske unije ništa dobro. Ako i uvedu neke sankcije zbog "Zakona Perković", to može biti samo na našu veću štetu, a neokomunistički vlastodršci bit će i dalje dragi i poželjni. EU birokrati će nam sve određivati, a mi ćemo samo članarinu plaćati u iznosu od 4,5 milijarde kuna godišnje, te se dalje zaduživati, rasprodavati sve do zadnje vrijednosti, kao ceste, zemlju, šume, pa sigurno i vodu, raseljavati se ili ostajati kao roblje i kmetovi na svojoj vlastitoj zemlji i u vlastitoj domovini.

Ono što je naše, za što smo stoljećima krv prolijevali, postat će svačije, a što je njihovo, bit će samo njihovo! No, ipak, pored svega rečenoga, znamo da Bog na kraju odlučuje o svemu, prema onoj narodnoj "Sedam cara svu noć vijeće vilo, a u jutro po Božjemu bilo!". Dakle, ipak ne klonimo duhom! Mi kršćani, uz molitvu, nikada nismo sami ni bez nade. S nama je Isus, najveći pravednik, najveći patnik iz ljubavi i pobjednik, sa njegovom i našom Svetom Majkom! Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova, zaštiti nas i spasi nas, molimo te! Gospodine, usliši nas!

Dr. Ružica Ćavar