Suvremena književnost

Potkraj 20. stoljeća književni se rad u Bosanskoj Posavini intenzivira. Tomu doprinosi činjenica da je veći broj ljudi naobražen te je svjestan značaja stvaranja književne riječi. Istina, poezija i u ovom, kao i u prethodnim razdobljima, ima primat, ali se pojavljuje i jedan broj značajnih pisaca koji svojim proznim radovima i književno-kritičkim angažmanom uspijevaju zauzeti mjesto u bosanskohercegovačkoj i hrvatskoj književnosti.

>>Mato Nedić: Književno stvaralaštvo Hrvata u Bosanskoj Posavini I.

Među autorima rođenim na gradačačkom području najznačajniji je Mirko Marjanović (Gornja Tramošnica, 13. srpnja 1940), pripovjedač, romanopisac, književni i likovni kritičar. Danas živi i radi u Sarajevu, a u književnosti se pojavio 1969. godine romanom U ime oca i sina. Uređivao je časopise Stećak i Hrvatska misao. Objavio je romane Povijest izgubljene duše (1980.), Braća (1983.), Topot divljih konja (1989.); zbirke pripovjedaka Središte (1973.), Voda teče kako teče (izbor, 1984.) te dnevničke zapise okupljene pod naslovom Živjeti smrt (1996.). Marjanović je priredio i Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas koji je objavljen kao prva knjiga edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga (2001.).

Među književnicima rođenim na bosanskošamačkom području osobito se ističe Đuro Zrakić (Zasavice kod Bosanskog Šamca, 25. rujna 1945.), svećenik koji je napisao poznati, u više izdanja tiskani roman Svi me vole, samo tata ne (prvi put objavljen 1971. godine), a Zrakić je i autor romana Ljubav sudski podijeljena u kojemu razmatra  bračne probleme suvremenih ljudi, te zbirke poučnih priča Tragovi (ne)ljubavi (2005.). Njegov je pripovjedački stil jednostavan, svima razumljiv, a autorov cilj nije postići osobitu izražajnost, nego potaknuti čitatelja na razmišljanje o opisivanom problemu.

Marko Vincetić Roko (Ugljara, Orašje, 1942.) pjesme je sedamdesetih godina objavljivao u časopisima, a prvu samostalnu zbirku naslovljenu Glas ravnice objavio je 1999. godine. Godinu dana kasnije izašla je i njegova zbirka Sagorjeli cvjetovi, u kojoj donosi epitafne pjesme posvećene mladićima iz Matića koji su poginuli u istom danu od neprijateljske granate.

Jozefina Krajinović Dautbegović (Šušnjari kod Dervente, 24. veljače 1948.) pjesnikinja je većega broja zbirki, od kojih je prva naslovljena Čemerike objavljena 1979. godine. Autorica je jedno vrijeme djelovala na dobojskome području gdje je kao suautorica sudjelovala u izradi knjige Druga svjetlost (1984.). Ostale samostalne zbirke pjesama Jozefine Krajinović Dautbegović su: Uznesenje (1985.), Od Rima do Kapue (1990.), Ručak s Poncijem (1994.), Prizori s podnog mozaika (1998.), Božja televizija (2001.) i Vrijeme vrtnih strašila (2004.). Autorica je od 1992. godine pa do svoje smrti živjela u Zagrebu.

U Brčkom je rođen i Miroslav Mićanović (15. kolovoza 1960.), pjesnik, pripovjedač i esejist čija je prva pjesnička zbirka Grad dobrih ljudi objavljena 1984. godine. Mićanović je susastavljač panorame hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih godina naslovljene Strast razlike – tamni zvuk praznine te je suautor knjige Četiri dimenzije sumnje.

Na području općine Bosanski Šamac djelovao je i Mladen Lucić (Bosanski Šamac, 20. travnja 1958.), pjesnik zbirki Morinaja (1985.), Molitva i san (1999.), Kad jednom presahne doviđenja (2002.).

Na derventskom je području djelovao Anto Ćorlukić (Vrhovine, 21. kolovoza 1932.), pripovjedač, romanopisac i dramski pisac, autor djela Tko će suditi Editi L. (novelete, 1986.),  Ukopnica (drama, 1989.),  Novelete (1995.), Slani put (roman, 1999.).

Žarko Milenić (Brčko, 14. siječnja 1961.) pjesnik je, romanopisac, prevoditelj,  književni kritičar i dramski pisac koji se u književnosti pojavio 1987. godine zbirkom pjesama Vrijeme velikog posta. Književni rad Žarka Milenića veoma je opsežan, sastoji se od knjiga poezije i proze, drama, književno-kritičkih osvrta, dramatizacija i prevođenja s engleskoga, ruskoga i makedonskoga jezika. Milenić je urednik književnoga časopisa Riječ, koji izdaje Književni klub Brčko.

Joso Živković (Kostrč, 1. travnja 1960.) u književnosti se javio zbirkom pjesama Koraci u sjeni 1988. godine. Pjesmama objavljenim u zbirkama Čekati dugu (1994.), Gorka čaša (1997.) i Nenaviklost duše (2003.) Joso se Živković izgradio u pjesnika prepoznatljivoga izričaja, misaonih tema, željnoga igre riječima.

Zajednička pjesnička zbirka šesnaest pjesnika naslovljena Posavski motivi objavljena je u Sarajevu 1991. godine i označila je unapređenje književnoga života ravne Posavine, budući da su u njoj svoje pjesme objavili pjesnici s oraško-šamačkoga područja. Premda se zbirka pojavila pred početak Domovinskoga rata, njezin je značaj veliki jer ona ne samo da zatvara prethodno razdoblje, nego i otvara novo – pojedini pjesnici koji su svoje stihove objavili u ovoj zbirci postat će u desetljeću koje je bilo tek na početku zapaženi književnici. Takvi su Joso Živković (koji je ranije objavio zbirku Koraci u sjeni), Marko Vukić Skejo koji će tijekom devedesetih objaviti tri pjesničke zbirke (a u čijoj su zaostavštini ostale i pripovijetke i romani) i Marko Oršolić (autor kasnije zbirke On). U zbirci Posavski motivi zastupljeni su i pokojni pjesnici Ivo Damjanović i Ivo Nedić Mikić, čime se htjelo upozoriti i na njihov pjesnički rad.  Ostali pjesnici zastupljeni u ovoj panorami pjesništva ravne Posavine su (redom pojavljivanja): Ivo Nedić, Hrvoje Benković, Ljiljana Kobaš, Marijan Dominković, Ivica Šimić, Ilija Klajić, Tunjo Oršolić – Antorije, Pejo Damjanović, Marijan Živković – Mićo, Mira Janjić i Jokica Kobaš.

Pejo Šimić (Foča kod Dervente, 15. srpnja 1952.) objavio je zbirke pjesama: Zov hrvatskog Posavlja (1993.), Pjesmo moja (1993.), U vrtlogu sna (1994.), Suza na zgarištu (1995.) i druge u kojima obrađuje domoljubne teme.

Marko Oršolić (Tolisa, 8. studenog 1965.) 1994. godine objavio je pjesničku zbirku naslovljenu On u kojoj donosi niz uglavnom misaonih i religioznih pjesama.

U Pećniku kod Modriče rođen je pjesnik Ilija Pejić (1956.), a u književnosti se pojavio 1994. godine zbirkom  pjesama Izgubljeni govor.

Pučki pjesnik Tunja Oršolić Makarić (Tolisa, 20. ožujka 1954.) objavio je 1995. godine zbirku Posavino roda mog, nek'  te čuva dragi Bog u kojoj se u stilu usmeno književne tradicije osvrnuo na suvremena ratna zbivanja, a 1999. godine objavio je zbirku Uspomene drage, u kojoj se prisjeća davno prošlih vremena i već pomalo zaboravljenih posavskih divana.

Ilija Blažanović (Donji Hasić kod Bosanskoga Šamca, 22. lipnja 1965.) autor je zbirke Pjesma moje duše (1995.).

Jure Rašić (Gornja Lupljanica, Derventa, 10. travnja 1945.) u  duhu usmene književnosti opjevava stradanje ljudi njegovoga zavičaja tijekom Domovinskoga rata. U književnosti se pojavio zbirkom Posavino, ne dam te zaboravu (1996.), a ranije je objavljivao u Malim novinama i u Posavskom glasniku. U knjizi Trećoj modranskoj u spomen (2002.) spomenuo se ratnoga puta svojih suboraca te je u epitafnom stilu progovorio o poginulim braniteljima derventskoga kraja.

Na bosanskošamačkom je području djelovao i Ivo Vlahović (Domaljevac, 16. travnja 1918. – 2005.), poljodjelac koji je pučkim stilom ispjevao zbirku Moje pjesme objavljenu 1996. godine.

Ivo Kobaš (Grebnice kod Bosanskoga Šamca, 26. ožujka 1954.) afirmirao se kao pjesnik za djecu objavivši zbirke Čuda u Babodjedgradu (1996.), Malo sutra (1997.), Leteća kuća (1999.) te slikovnicu Leteći slonovi (1999.). Ivo je Kobaš i autor romana za odrasle naslovljenoga Operacija života (2003.), u kojemu razmatra suvremenu ratnu tematiku.

Među autorima rođenim na derventskom području osobito je istaknut Anto Zirdum (Plehan, 4. lipnja 1956.), autor legendi i fantazija naslovljenih Jahači svjetlosti (1996.), kao i drugih značajnih djela. On je pripovjedač i romanopisac koji se zanima za povijest koja nalazi dostojno mjesto i u njegovim djelima.

S odžačkoga područja potječe putopisac Božo Lujić (Osječak, 11. studenog 1946.) čiji putopisi imaju naziv Božji tragovi: Biblijska mjesta i događaji (1996.).

Na gradačačkom je području rođena Julijana Matanović (Turić, 6. travnja 1959.), ali je djetinjstvo i mladost proživjela u Slavoniji. Autorica je proznih zapisa okupljenih u knjizi Zašto sam vam lagala (1997.), kao i drugih značajnih knjiga i članaka iz područja kroatistike (suautorica je knjige kritičkih čitanja: Četiri dimenzije sumnje, 1988.; te je autorica četiriju stručnih knjiga: Barok iz suvremenosti gledat, 1991.; Ivan Gundulić, 1993.; Prvo lice jednine, 1997. i Lijepi običaji, 2000.). Već u knjizi Zašto sam vam lagala Matanovićeva je iznenadila čitatelje iskrenošću i autobiografičnošću svojega pisma, a tako je nastavila i u knjizi Bilješka o piscu (2000.) koja odiše ženskom osjetljivošću za svijet i zbivanja u njemu. Julijana Matanović sada živi u Zagrebu.

Mato Nedić (Tolisa, 5. siječnja 1971.) pripovjedač je, romanopisac, pjesnik, esejist i putopisac. U književnosti se pojavio zbirkom pripovjedaka naslovljenom Bijeg (1997.), a potom je objavio i proturatni roman Godina stradanja (2000.), zbirku kratkih priča Pomrčina Sunca (2005.), zbirku pjesničke proze Svršetak početka (2006.), zbirku putopisnih crtica Govor gradova (2007.), zbirku pripovjedaka Ljudske priče (2010.), romansiranu biografiju fra Martina Nedića Pater Martinus (2010.) te zbirku pjesničke proze Svjetlosni nedogledi (2011.).  Autor je koncepcije i urednik većega broja knjiga, među kojima su najznačajnije: Toliška tkanica (2007.), Posavski književni zbornik (2008.), U znaku mača – Panorama hrvatskoga ratnog pisma u Bosanskoj Posavini (2012.).

Godine 1998. Ljerka Mikić (Kostrč, 25. rujna 1967.), prva pjesnikinja među književnicima s područja općine Orašje, objavljuje zbirku Molitva u kojoj su odjeka našla promišljanja o nedavnoj ratnoj stvarnosti, ali i nada u bolju budućnost. Druga zbirka ove autorice naslovljena je Cvjetovi vjere (2006.), a u njoj su donesene duhovno-religiozne pjesme, dok treća zbirka nosi naslov Graditelji sreće (2008.) te donosi najzrelija pjesnička ostvarenja ove autorice.

Emica Rubil (Novo Selo kod Bosanskog Broda 1959.) u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu 1998. godine objavila je prozne zapise naslovljene Darovi pakla.

U počecima svojega književnog stvaralaštva pjesnikinja uglavnom ljubavnih pjesama, Mira Šubašić (Bezdan kod Sombora, 13. siječnja 1953.) istaknula se istančanošću osjećaja za riječ te je već prvim zbirkama U snovima i uspomenama i Kada odeš ti (1999.) osvojila publiku. Autorica živi u Boku, a u novim zbirkama Snovi i smaknuća (2005.) i U slavu Božju (2006.) dokazala se i kao pjesnikinja misaonih i duhovno-religioznih pjesama. Zbirkom Blizine daljine (2001.), koju je objavila u Sarajevu napravila je iskorak u širi kontekst bosansko-hercegovačke književnosti, a zbirkom proznih zapisa naslovljenom Jao, pedesete! (2008.) istaknula se i kao autorica tzv. ženskog pisma natapajući ovu knjigu iskrenošću i liričnošću koja je svojstvena samo zrelim umjetnicima. Godine 2011. Mira Šubašić objavila je roman Ispod nedohvata te se time potvrdila kao vrsna književnica, koja veoma uspješno stvara i poeziju i prozu.

Anica Mišetić (Županja, 5. veljače 1949.) autorica je pjesama za djecu predškolske dobi objavljenih u zbirkama Razigrane pčelice (2002.) i Lepeza prijateljstva (2009.). Pjesnikinja živi u Orašju.

Ilija Orkić (Vidovice,  28. veljače 1969.) objavio je 2002. godine pjesničku zbirku naslovljenu Djeca su anđeli.

Godine 2003. zbirkom pjesama naslovljenom Stazama mladosti u književnosti Bosanske Posavine pojavila se mlada pjesnikinja Ivanka Nadarević  (Brčko, 24. ožujka 1985.). Ivanka Nadarević je pjesnikinja podrijetlom iz Donje Tramošnice (općina Gradačac); sada nastanjena u Orašju.

Mira Šokić (Vidovice, 1950.) objavila je 2003. godine zbirku pjesama naslovljenu Zašto.

Anto Pranjkić (Štrepci, Brčko, 1. studeni 1972.) objavio je veći broj pjesničkih zbirki, od kojih su poznatije Život piše romane (2003.) i Kovači zavjere (2005.).

Premda se prvim pjesmama pojavila 2002. godine objavivši ih u zajedničkoj zbirci Slavuj na dlanu (u izdanju KLD-a Rešetari, Hrvatska), Marijana Dominković (Brčko, 27. rujna 1982.) knjigu je objavila 2005. godine. Njezina je zbirka pjesama naslovljena Biseri iz bure, a u njoj donosi rukovet ljubavnih, mladenački lepršavih pjesama kojima ipak ne nedostaje ozbiljnosti, kako u sadržajnom, tako i u izražajnom smislu. Marijana Dominković je podrijetlom iz Boka.

Zbirkom pjesama Šaputanje jedne bosanske duše posavskoj se publici 2007. godine predstavio  Joso Špionjak (Bosanski Šamac, 23. travnja 1963.). Špionjakove su pjesme pisane stilom pučkih pjesnika, natopljene su ljubavlju prema zavičaju i željom da se osmisli život koji pjesnik provodi u tuđini (živeći u Njemačkoj).

Želeći opisati težak život bosanskoposavskih Hrvata u razdoblju od 1928. do 1954. godine Ivo je Lukačević (Donja Mahala kod Orašja, 13. lipnja 1944.) objavio 2008. godine roman Put paklenog života. Pišući jednostavnim stilom, autor pokazuje kako je trnovit put običnoga čovjeka koji se želi probiti od siromaštva do žuđene sreće.

U izdanju Organizacijskoga odbora manifestacije Dani Tolise 2008. godine izlazi panorama hrvatske književnosti u Bosanskoj Posavini naslovljena Posavski književni zbornik. Ova panorama donosi pregled svekolike bosanskoposavske književnosti od fra Ambroza Matića (Blaževac, 1795. – Garevo, 1849.) do naših dana. Poslije uvodnoga teksta u kojemu je donesen prikaz književnoga stvaralaštva Hrvata u Bosanskoj Posavini, slijedi izbor iz književnih tekstova sljedećih autora: fra Ambroza Matića, fra Martina Nedića, fra Bone Nedića, Mate Blaževića, Ive Nedića Mikića, Miroslava Baotića, Ambre Maroševića, Marka Vukića Skeje, Zlatka Jakobovića, Mladena Lucića, Žarka Milenića, Jose Živkovića, Tunje Oršolića Makarića, Ive Kobaša, Ante Zirduma, Mate Nedića, Ljerke Mikić, Mire Šubašić, Anice Mišetić, Ivanke Nadarević, Mire Šokić, Marijane Dominković, Ljiljane Đordić, Mire Janjić, Damira Mišetića, Ive Nedića, Miroslava Neretljaka, Željka Paradžika i Nade Rukavine. Veliki značaj ove knjige je u tome što se na jednome mjestu pokušalo okupiti sva imena koja pripadaju autoriziranoj bosanskoposavskoj književnosti te ukazati na književna ostvarenja koja su nastajala ili još uvijek nastaju u tome dijelu hrvatskoga književnog korpusa.

Pojedini autori koji su predstavljeni u završnome poglavlju Posavskoga književnog zbornika, koje je naslovljeno Nove nade bosanskoposavske poezije, odlučili su objaviti i svoja samostalna književna djela. Prva od njih je bila Nada Rukavina (Đurići kod Županje, 1966.), nastanjena u Domaljevcu, koja je 2009. godine objavila zbirku pjesama Moć nade. U ovoj zbirci pjesnikinja je progovorila o ljubavi, razočaranju i ravnici koja donosi smiraj, odnosno, donijela je niz intimističkih i pejsažnih pjesama.

Godine 2010. objavljena je i prva zbirka pjesama Orašanke Martine Džoić (Brčko, 1982.), a naslovljena je  Miraz besanih noći. Pjesnikinja u njoj progovara o dvjema temama koje zaokupljaju mlade, a to su ljubav, kao smjerokaz življenja, i smrt, kao strahovanje koje stoji nasuprot bezbrižnoj mladosti i životu koji je pred njom.

Vršnjak Martine Džoić, Miroslav Neretljak (Brčko, 1982.), nastanjen u Boku kod Orašja, 2011. godine objavio je zbirku pjesama Nekad u beskraju. Ovih dvoje pjesnika nisu povezani samo mjestom i godinom rođenja, već i tematskim preokupacijama kojima grade svoj poetski izričaj. I Neretljak u svojim pjesmama progovara o ljubavi i smrti; i on duboko osjeća suvremenu stvarnost te joj se želi približiti modernim izrazom uvijenim u stihove.

Snježana Baotić (Tuzla, 1976.), podrijetlom iz Domaljevca, svoju je prvu stihozbirku naslovila Stijena uspjeha (2011.). U njoj autorica razmatra mogućnosti dolaska do uspjeha u životu, do sreće za kojom svi žude, a put je, naravno ljubav. Njezine su pjesme, u izraznom smislu, prilično tradicionalne; one su odraz mladenačkih maštanja koja su se kasnije pretakala, ali i sukobljavala sa stvarnošću koju je donosio život.

Značajno izdanje u nakladi Zaklade „Terra Tolis“ iz Tolise pojavilo se 2012. godine. To je panorama hrvatskoga ratnog pisma u Bosanskoj Posavini naslovljena U znaku mača. Ova je panorama nastala uz dvadesetu obljetnicu osnivanja Hrvatskoga vijeća obrane, a u njoj su okupljena imena onih bosanskoposavskih književnika koji su pisanom riječju pokušali odgovoriti ratnome zlu i poratnoj nepravdi koja je nanesena posavskim Hrvatima. Panorama ima četverodijelnu strukturu. Nakon uvodnoga teksta u kojemu je donesen pregled imena autora i djela koja pripadaju hrvatskome ratnom pismu u Bosanskoj Posavini, slijedi izbor iz lirskoga, a potom i epskoga pjesništva te pripovjedne i romaneskne proze s temom rata. U panorami su zastupljeni sljedeći autori: Ljerka Mikić, Ilija Orkić, Marko Oršolić, Mira Šokić, Mira Šubašić, Marko Vincetić, Ivo Vlahović, Joso Živković, Tunja Oršolić Makarić, Marko Vukić Skejo, Ivo Kobaš i Mato Nedić. Djela ovih autora, u antiratnome duhu, progovaraju o temi rata i o stradanju Hrvata u Bosanskoj Posavini tijekom rata i poraća.

Zaključak

Autorizirano književno stvaralaštvo u Bosanskoj Posavini ima tradiciju dugu skoro dva stoljeća. Bosanskoposavska je književnost nacionalnoj književnosti dala nekoliko značajnih imena, a budući da su opusi suvremenih bosanskoposavskih književnika još u nastajanju, od njih se mogu očekivati takvi rezultati koji će zadovoljiti ukus i kriterije budućih vremena te će književnost nastajala iz pera pisaca koji su stvarali u Posavini ili su podrijetlom Posavci preživjeti vremena i imati što reći naraštajima koji će doći.

Mato NEDIĆ