Umro je veliki hrvatski pjesnik, šansonjer i kompozitor, estradni umjetnik, Arsen Dedić. Rodio se u Šibeniku i u tom najstarijem samorodnom hrvatskom gradu proveo djetinjstvo i ranu mladost.

Krešimirov je grad u svojoj povijesti pripadao i hrvatsko-ugarskom kraljevstvu i Bizantu, i Mletačkoj republici, i Austrougraskoj, i kraljevini SHS i Titinoj Jugoslaviji... međutim oduvijek su u njemu živjeli Hrvati u najvećem postotku i nesumljivo je bio i ostao hrvatski grad. Popisom stanovništva iz 2011. popisano je 3% Srba, a popisom iz 2001. godine, 3,1%.

Prema posljednjem jugoslavneskom popisu postotak Srba u Šibeniku iznosio je 10%; naravno, nakon nestanka Jugoslavije i njenih državnih atributa u svoju su se zemlju vratili oficiri JNA/JRM, milicioneri, carinici, željazničari, svi iz Srbije koji su bili zaposleni u negdašnjim Saveznim službama, a u Šibeniku bili na privremenom radu. Isto kao što bi se svi hrvatski europarlamentarci vratili u domovinu ako bi Hrvatska, na primjer, izašla iz EU.

Arsen Dedić je u svojoj uspješnoj karijeri prijateljevao s mnogima iz bivše države, bilo je tu tendecioznih „drugarstava“ i diskretnih koketiranja: Momo Kapor, na primjer, posvetio mu je pripovijetku, „Čovek srednjih godina“. No pred sam početak srpsko-četničke agresije na Hrvatsku (1987.)koncetrirao je s „Ribljom čorbom“ (Arsen Dedić & Bora Čorba, Unplugged 87.) Već je i slijepcu bilo jasno da „Riblja čorba“ i njen frontman nisu samo nekonvencionalni rock bend, nego srpsko-četnički projekt da bi se nesrpski narodi u Jugoslaviji testirali na sve agresivnije srbovanje i četnikovanje. Mnoge Čorbine pjesme i nisu drugo nego četničke budnice i zazivateljice mržnje.

Dugogodišnja Arsenova suradnja s Radom Šerbeđijom logična je i možda su to najbolji trenuci Šerbeđijine recitatorske karijere. Sve to nije važno, i među zabavljačima se živjelo i preživljavalo kako se stiglo, s više ili manje stida. Neki su estradni umjetnici imali viziju tisućljetne Jugoslavije, uspješne kovačnice slavenskih naroda koja se nikad neće raspasti nego će pod tlakom Komunističke partije biti okamenjena za vječnost. Tako su se i ponašali. Najveća čast bila je u novogodišnjoj noći zabaviti „najvećeg sina“, i to nitko nikad od njih nije odbio. Mnogi su ipak shvatili da biološki odlazak nasmiješenog diktatora znači kraj jedne nasilne države bez povijesnog pokrića pa supostali nešto oprezniji i lovili nove vjetrove.

Tako je i estradni umjetnik Arsen Dedić u bivšoj državi pehlivanio pokušavajući što bolje unovčiti svoj nesumnjivi talent (diskretno i prigodice) insinuirajući na okolnosti da je i on sin mješanog braka. Za komunističku nomenklaturu, jugoslovene i orjunaše to je bila vrhunska atribucija i nesumnjiva preporuka. Kakve to ima veze s nadahnućem i umjetnošću? Nema nikakve, ali ima veze s estradom, ako se profesionalno živi od SIZ-ova za kulturu, pobjeda na festivalima, od pojavljivanjima na televiziji i pisanja filmske glazbe; ako se zatitraju i one žice koje s umjetničkim stvaranjem ne bi trebale imati nikakve veze, ali gode ljudima na vlasti, onima što odlučuju tko će raditi na velikim SIZ-ovskim dobro plaćenim projektima. Državotvornim estradnim umjetnicima predviđenim da pokupe kajmak u novcu i medijskoj nazočnosti.

Cijelo se vrijeme tiho provlačilo, i samo ponekad podglas naglašavalo Arsenovo pravoslavlje(?) i njegov rodni Šibenik. Nešto kao autohtono srpstvo nazočno na Jadranskom moru(?) njegova stoljetna nazočnost u Dalmaciji, na samoj obali ... .

Međutim Arsenovom su smrću srpsko-orjunaški brojači srpskih krvnih zrnaca i profesionalne narikače za Jugoslavijom pokušali ga pretvoriti u osvještenog pravoslavca, Srbina čije bi mošti još jednom naglasile i potvrdile ključnu ulogu srbo-srbijanaca u hrvatskoj kulturi. Slično je posezanje za velikim hrvatskim književnikom Vladanom Desnicom koji je Srbin samo tendeciozno izbrojenim krvnim zrncima: dakle građanski pisac rođen je i umro u Hrvatskoj, nikad živio u Srbiji i koji je pisao daleko boljim književnim hrvatskim jezikom od našeg velikana Miroslava Krleže. Ili svojatanje Nikole Tesle. Matrica je slična, ako ne i jednaka.

Uglavnom, otac Arsena Dedića je pravoslavac (znači li to u Šibeniku i Srbin, nisam siguran), međutim, o čemu je riječ i kako se to dogodilo, sâm Arsen Dedić objasnio je u svom razgovoru („Pomalo privodim svoju priču kraju“) s Ivorom Fuka i Ivanom Kegeljem 19. siječnja ove godine, gdje Arsen kaže: „U tom vremenu ljudi su prihvaćali religije onako kako je tko pružao mogućnost održavanja životnog spasa, stjecanja nekog malog posjeda. Tako su preci mog oca uzeli pravoslavlje“ .

Toliko o pravoslavlju Arsenove obitelji i porodice. Očigledno da nisu bili od onih Srba koji su nastali prije ameba i vascelog života na zemlji, nego pravoslavci po ugovoru o najmu. Situacija tako česta i u Bosni gdje je stoljećima pravoslavlje bilo izuzetno spretno i mnoštvo je katolika prešlo pravoslavlju.

Arsenova majka je katolikinja, Hrvatica Veronika Mišković. Ako zanemarimo merkantilno pravoslavlje Arsenova oca Jovana i njegovih predaka, Arsen Dedić je imao 50 posto takve, prije opisane pravoslavne krvi, ali u Jugoslaviji dobro plasirane i još bolje kapitalizirane. Isto je bilo i u samostalnoj Hrvatskoj: nitko mu ništa (osim pravoslavaca i orjunaša) nije brojio, uživao je status glazbene zvijezde. Arsen Dedić oženio je čuvenu pjevačicu, Gabi Novak, Hrvaticu, i iz tog se braka rodio Matija Dedić.

Hoće li on, ili netko drugi u njegovo ime, kad bude trebalo odigrat pravoslavnog kviska i kod nomenklature licitirati sa svojih 25 posto pravoslavne krvi? I nastavlja li se ta matrica na način da će to činiti i njegova djeca čiji će se postotak pravoslavlja tanjiti, ukoliko se ne odluči pojačati pravoslavna krvna zrnca?

Izgleda da je dovoljno samo jednom primiti dozu pravoslavnih krvnih zrnaca i koliko god se njihov postotak smanjivao, i bez obzira na količinu u venama, pravoslavlje postaje ratoborno srpstvo, jednostavno neodstranjivo. Dovoljan je samo jedan ugriz, na primjer običan potpis u knjigu prešlih (na pravoslavlje).

Je li onda na koncu srpstvo nacionalno opredjeljenje (pripadnost srpskom narodu) ili možda neka vrsta infekcije?

 

L. C.

Share
0