Akademski slikar iz Zagreba,Ivica Malčić,istaknuti je pripadnik srednje generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika,svakodnevno je angažiran u svom gornjogradskom atelijeru,prepunom slika,uredno složenih. Njegovi se brojni ciklusi umnažaju,u različitim formatima i tehnikama, najviše u ulju ili akriliku na iverici.

Gospodine Malčić,gotovo da i nemate slobodnog mjesta za nove slike.

-Unatoč koroni, kontinuirano sam dolazio u proteklom razdoblju u atelijer i slikao,stalno i evo rezultati su svuda oko nas.Ja sam svako jutro u samoizolaciji u svom atelijeru, više od desetak godina. Svaka moja slika ima svoj identifikacijski broj. Najveća produkcija u jednoj godini bila je 175 slika, a prošle godine sam postigao drugi „rezultat“ od ukupno 168 slika, tako da mi pandemija nije naškodila, naprotiv, bio sam produktivniji nego obično.

To su novi ciklusi ili nastavci starih?

-Ciklusi se međusobno provlače,isprepliću,evo, sada slikam motiv poleđine platna,imam dvadesetak takvih slika i to bih mogao nazvati novim ciklusom naziva„Platna“. Nastavljam i ciklus„Osmrtnica“,bavim se i nadalje ciklusom „Slučajnih kolaža“. Također istražujem novi ciklus „Praznine“ u kojemu se pojavljuju novi likovi.

Uočljiva je nazočnost falusa na nizu slika?

-Falus predstavlja plodnost u slikarstvu i nema neko erotsko značenje i to je njegova ključna karakteristika na mojim slikama.

Vaš je kolor pomalo prigušen.

-Da, moj je kolor prigušen,oduvijek je bio takav jer takvoga želim. Malo je pravih kolorista, ja ne spadam među njih pa zato slikam prigušenom paletom. Ne volim šarenilo.

Unatoč koroni,prošle ste godine dva puta izlagali u Zagrebu.

-Da,izlagao sam u Lex Artu na skupnoj izložbi„Umjetnost je sumnja“,izložio sam dvanaest slika. Zatim, u Modernoj galeriji sudjelovao sam na izložbi „Ikonografija grada 2“,bio sam zastupljen sa šest slika.Nedavno sam izlagao u Samoboru na Trijenalu autoportreta.

Što sada slikate?

-Nastavljam, da mi ne bi dosadio pojedini ciklus,radom na više već spomenutih ciklusa paralelno.Na većini slika i dalje su prisutni tekstovi, komentari svakodnevice.

 

Miroslav Pelikan