Pred Hrvatskom se rasplamsala psihoza predstojećih predsjedničkih izbora. Riječ “psihoza” i- značenje; Psihoza je psihičko stanje koje karakterizira postojanje niza simptoma kao što su ... u mišljenju, u duševnom raspoloženju, općem stanju uzrujanosti, obuzetost nekim događajima, rastrojenosti, ukratko stanje nenormalnog, što sve rezultira nekom vrstom nesposobnosti da se hladne glave donose odluke. Vrlo je opasno da se u psihozi donose sudbonosne odluke o narodu. Psihoza u pravilu usmjeruje odluku u krivom pravcu. Narod kaže prespavaj - jer je jutro pametnije od večeri.

Svi ponuđeni za predsjednika države, moraju znati, da Hrvatska, da bi preživjela mora milom ili silom provesti vrlo radikalne reforme. Bez radikalnih reformi Hrvatskoj nema opstanka. Egzodus je stravičan, niti jedan od kandidata ga i ne spominje a kamo li da uđe u njegovu strukturu i da detektira što su uzroci takvoj nacionalnoj tragediji. Preko svega toga se prelazi, kao da to nije niti najmanji problem. Jednako je tako tragična i navala azilanata na Hrvatsku, koja prijeti pravoj invaziji s nesagledivim posljedicama.

Političari, prvenstveno HDZ-a i SDP-a, da ne spominjem neke sitne stranke, igraju se politike, u svom vlastohlepnom ponašanju zanimaju ih samo fotelje i držanje kormila u ruci. Što duže držati vlast u rukama, pa makar sve propalo, a s druge strane ponovno se dočepati vlasti, pod svaku cijenu.

Narod je naprosto ošamućen, jednostavno ne zna za koga glasati, a za koga ne. Sve je to improvizacija samo s ciljem dočepati se statusa Predsjednika ili laički rečeno prvoga. Po onom poznatom pravilu iz Rimskog Carstva - bolje je biti prvi u selu, nego drugi u Rimu.

Već na samom startu, iskristalizara su se tri ili četiri kandidata u tom rašomonu između njih četvorice vodit će se bitka za poziciju prvoga i pobjednika, a za njima vuče se još desetak kandidata, bez šanse da se i blizu primaknu pobjedi. Nemaju, ono što se danas naziva background (ili logistika) a   bez toga to ne ide.

SDP, koji je inače godinama u rasulu, uspio se nekako kohezirati, tek toliko da djeluje kao neka stranka, ali to je više na brzinu sklepana splav, na kojoj bi Milanović trebao doplivati do pobjednika. Ali te na brzinu sklepane splavi, vrlo su nepouzdane, i nemoćne su u slučaju oluje, a predsjednički izbori još nigdje ne prolaze bez talasanja, negdje više, negdje manje, a nekad i jake oluje. I pitanje je da li njegova sklepana splav može to sve prebroditi. Mislim da ne!?

Kolinda, koja je najizglednija i najbliža pobjedi, jer iza nje stoji veliki međunarodni, gotovo bih kazao globalističi uspjeh. Međutim, ne smije se zaboraviti da narod ne živi od nečijeg osobnog uspjeha. Premda, treba reći iskreno, da je to bilo i uspješno brendiranje Hrvatske u svijetu.

Radi logistike vratila se HDZ-u, u politički mainstream sa svim onim zaslugama na globalnom planu koje je ostvarila u međunarodnoj politici gdje je i te kako postala poznata i svuda prihvatljiva. Međutim ni od toga narod ne živi.

Njen povratak u HDZ sa cjelokupnom međunarodnom stečevinom, djeluje kao kupnja karte za Titanik. To je u najmanju ruku veliki rizik. A pogotovo ako će tim brodom i dalje kormilariti Milorad Pupovac. Jer nemojmo zaboraviti na brojne sante leda u srcima birača. Sudar će biti neminovan, pa se možemo iznenaditi rezultatom tog plova u oceanu zatalasale politike. Ni za koga ne bih dao ruku u vatru.

Miroslav Škoro, isto nema službene logistike, međutim na svojim ramenima nema nikakav teret. Materijalno je osiguran, što znači da je u potpunosti neovisan o nijednoj stranci. Bilo kako bilo neće imati susret s biračima koji u svom srcu imaju sante leda, pa će mu narod biti topla logistika.

Mislav Kolakušić, je vrsta političara kakve danas traže brojne države, u kojima jačaju suverenističke snage, poput Trumpa, Viktora Orbana i sl. I Hrvatska se sve više budi prema suverenizmu, pa nije isključeno da doživimo veliko iznenađenje od Mislava Kolakušića.

“Čovjek vizionar prava je blagodat za narod

Vidim daleko a ne vidim dobro. Onaj koji vidi daleko i dobro

neka ide ispred nas i neka nam bude vođa.

Narod koji nema vođu je poput ostavljenog stada

na polju bez pastira.” (Codex moralis Croaticum.)

 

Mile Prpa