U nedjelju 30. kolovoza, na župnoj misi u 10,30 sati u crkvi Presvetog Trojstva u Slivnu kraj Imotskog, svečano je proslavljeno pedeset godina svećeništva don Vladimira Mikruta.

Euharistijsko slavlje predvodio svečar u koncelebraciji sa svojim propovjednikom fra Ivanom Jukićem, slivanjskim svećenikom u miru, fra Željkom Tolićem slivanjskim župnikom, fra Dankom Glibotićem, fra Zoranom Jonjićem, fra Franom Stjepanom Šešeljem, koji je nedavno također proslavio svoj zlatomisnički jubilej na Dugom Otoku i vlč. Matom Kneževićem, župnikom u Garčinu.

Nakon ulazne procesije sve je nazočne svećenike i vjernike i svečara pozdravio župnik fra Željko. U svom je pozdravu naveo da je don Vlado zaređen za svećenika današnje đakovačko- osječke nadbiskupije daleke 1965., te je nadalje kazao da Vlado Mikrut sin Šimuna i Kate rođene Grepo, kao blizanac s bratom Tomislavom, rodio se 1. studenoga 1939. godine u brojnoj obitelji u Slivnu, kraj Imotskoga. Kada je imao jednu i pol godinu, 1941., s roditeljima preselio se u Osijek, gdje pohađa osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Gimnaziju nastavlja u đakovačkom sjemeništu. Nakon vojske na đakovačkoj teologiji završava teološki studij. Zaređen je za svećenika đakovačke biskupije mladu misu slavio 11. srpnja 1965. u Osijeku, te 18. srpnja u rodnom Slivnu. Bio je duhovni pomoćnik u Slavonskom Brodu, župnik je u Soljanma i Strošincima (1966.-1974.), u Ivankovu (1974.-1998.), te u Bošnjacima (od 1998. 2014.). kada je 20. kolovoza umirovljen, odnosno razriješen je službe župnika župe sv. Martina, biskupa u Bošnjacima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Sada živi u Svećeničkom domu u Đakovu, pastoralno pomaže i osječkom Domu za starije i nemoćne ( u Industrijskoj četvrti). I evo danas slavi svoj zlatni jubilej, u svom Slivnu, na svojim korijenima. Zatim je o. župnik pozdravio propovjednika i pozva najmlađeg ministranta Juru Mikruta da uime svih Slivanjaca, pozdravi zlatomisnika te Mihaelu Kusturu da mu uime svih vjernika uruči mu cvijeće.

U prigodnoj propovijedi fra Ivan Jukić rekao je da je 50 obljetnica veliko vremensko razdoblje u ljudskom životu, te da mu je zadovoljstvo i čast što mu se pružila prigoda održati homiliju. „Naš svečar don Vlado, za ovaj veliki jubilej on je uzeo moto Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje'. Uistinu, za sve milosti koje mu je kroz proteklih 50 godina udijelio Gospodin, on će i danas uzeti ''čašu spasenja'' i zazvat će ime Gospodnje. Nadam se da će u imenu Gospodnjem, ovdje u našoj crkvi Presvetog Trojstva, slaviti i dijamantni jubilej za 10 godina. Naš svečar don Vlado, riječi Božje ustrajno je propovijedao Božjem puku. On je dobro znao da bi propovijedanje bilo uzaludno ako se ne živi ono što se propovijeda., te mu se zahvalio što je bio istinski svjedok Riječi Božje. Povezao je današnje slavlje s evanđeoskim odlomkom „Ništa 'što izvana ulazi u čovjeka, ne može ga onečistit, nego što iz čovjeka izlazi to ga onečišćuje. Nadalje je kazaodaje Ova Isusova rečenica jedna je od najznačajnijih rečenica u povijesti religija. Biti čist u židovstvu je značilo biti spreman za susret s Bogom; biti oslobođen svega što sprječava pristup Bogu; znači biti blizak Bogu.“ Govorio je o čovjekovom srcu i vanjštini te da Bog ne podnosi podijeljenost vjere i života. „Vjera ide jednim putem, a nevjera sasvim drugim. Pobožan čovjek s puno molitava, zavjeta i hodočašća, ali siromašan djelima ljubavi prema bližnjemu, Bogu se ne može svidjeti „Ruke čiste a prazne i u našoj svakidašnjicu. *Neki kršćani imaju ispravne dokumente: krsni i krizmani list, potvrdnicu o prvoj sv. pričesti; vjenčani list. Oni peru ruke, nitko im naizgled ne može ništa prigovoriti. Bog, međutim, može reći da takvi ljudi nisu kršćani, jer su sve to obavili izvana, a u srcu su pravi pogani. Pokazuju to i neka njihova djela jer im život ide drugim putem.! I pred Bogom je važnije stanje duše nego dokumenta. Poručivši na kraju, da treba, slaviti, dakle, Boga ne vanjštinom i jezikom nego srcem, duhom i djelima. Uvjeren sam da je naš slavljenik to činio i drugima navješćivao kroz proteklih 50 godina. Stoga Zajedno s apostolom Pavlom možemo reći: ''Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.(Tim 4, 7-8). Obraćajući se na kraju slavljeniku, fra Ivan je rekao, dragi rođače i kume, dragi don Vlado, u ime nazočnog mnoštva čestitam Ti Tvoj veliki jubilej. Neka Te Bog poživi kako bismo za deset godina na ovome istom mjestu slavili Tvoj dijamantni Jubilej.“

Slavljenika je uime obitelji Mikrut pozdravio njegov brat Tomislava, a uime slivanjskih peroljuba Dragica Zeljko svojom pjesmom „Božji pastir po stoljeća nije lako biti“. Nakon toga nazočnima prigodnu riječ imao je slavljenik, koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli ovom slavlju. Osobito je zahvalio fra Ivanu koji se rado odazvao predvoditi euharistijsko slavlje o njegovu jubileju te održao tako lijepu prigodnu propovijed, župniku fra Željku koji se o svemu pobrinuo, braći svećenicima i svima ostalima koji su doprinijeli i sudjelovali u njegovom zlatomisničkom slavlju u Slivnu. Na koncu se don Vlado obratio svemogućem Bogu i zahvalio mu što ga je pozvao i povjerio im tako uzvišenu službu. Na kraju je naveo da za dar svećeništva zahvaljujemo Bogu najljepšom zahvalom, a to je euharistija. Slavlje je uzveličao župni zbor na čelu sa Danijelom Marinovićem.

Inače, vlč. Vladimir je Povodom Dana općine Bošnjaci, 23. svibnja primio najviše općinsko priznanje – nagradu Općine Bošnjaci. Mikrut je u ovoj velikoj srijemskoj župi koja broji 4000 katolika bio župnik od 1998. do 2014. godine, ostavivši zamjetan trag. Od građevinskih pothvata izdvaja se gradnja i završetak nove župne kuće te kuće Mislosrdnih sestara sv. Križa, zatim uređenje filijalne crkve Sv. Antuna Padovanskog na Topoli. Od pastoralnih aktivnosti osobito se angažirao oko promicanja Matije Pavličića, sjemeništarca koji je umro na glasu svetosti, uređenju malenog svetišta Drage Gospe Bošnjačke, a obnovio je, danas vrlo brojni Franjevački svjetovni red te Šentatski pokret, uređivao jedan od najstarijih župnih listova u Nadbiskupiji Ovdje smo, te priredio svoju knjigu Sabrana zlatna zrnca (Đakovo, 211).

Nakon svete mise slavlje se nastavilo druženjem i ručkom pod šatorom uz župnu crkvu ispred slivanjske škole.

A don Vladimir Mikrut će 11. listopada, u 10. sati, proslaviti svoj jubilej i u Osijeku.

S.S.

Share
0