Arhiva članaka HRsvijet.net

U Canberri, i njenoj okolici tj. Qeanbeyanu živi pet do sedam tisuća Hrvata doseljenika i njihovih potomaka rođenih u novoj domovini. U glavni grad Australije Hrvati se posebno intenzivno naseljavaju u šezdesetim i sedamdesetim godinama ovog stoljeća.

Po svojoj tradiciji pripadaju među narode koji rado drže do svoje vjere i vjerskih vrijednosti. Većinom su katoličke vjere. Početkom sedamdesetih godina crkvene vlasti u Hrvatskoj nadležne za pastoral iseljenika uz blagoslov nadbiskupije Canberra Golburne odlučile su pastoralnoj brizi za doseljene Hrvate u ovome gradu dati trajni oblik. Time je je započeo organizirani rad hrvatskih svećenika i časnih sestara u Canberri s hrvatskim doseljenicima na njihovom jeziku.

Tako je nastao današnji Hrvatski Katolički Centar Canberra - Qeanbeyan koji objedinjuje katoličke vjernike hrvatskog jezika u Canberri (ACT), u Qeanbeyanu (NSW) i Batehavenu (NSW).

Nastanak Hrvatskog katoličkog centra u Canberi

Od završetka II. svjetskog rata broj hrvatskih doseljenika u Australiji neprestano je rastao. Kako su Hrvati poznati kao vjernički narod koji ne ne želi biti bez crkve i svećenika, za njima u novu zemlju stižu uskoro i njihovi svećenici.

Vlč. IVAN MIHALIĆ je 1953. došao iz Kanade u Australiju. Nastanio se u franjevačkom samostanu u Sydneyu a povremeno je obilazio Hrvate u Wollongongu, Milduri, Bonegilli, Wodongi, Melbourneu, Adelaidi, Berri i Broken Hillu te Canberri i Queanbeyanu.

Fra ROK ROMAC (alijas Osvald Tot) je 1955. dosao iz Bolivije u Australiju. U početku djeluje među Hrvatima u Južnoj Australiji (Adelaide, Perth, Mildura, Broken Hill), a onda 1957. trajno prelazi u Sydney. Odatle više ili manje redovito, barem jednom mjesečno, posjećuje Hrvate u Canberri i Queanbeyanu i za njih drži mise.

Fra LAMBERT IVANČIĆ počinje od 1966. dolaziti s fra Rokom Romcom u Canberru i od tada preuzima pastoralnu brigu za Hrvate na ovom području. U pocetku je fra Lambert dolazio mjesečno jedanput, kasnije dvaput i povremeno boravi u kućama obitelji Stjepana Vuka i Marka Babića.

Fra EUZEBIJE PETAR MAK dolazi 1968. iz domovine i boravi i djeluje u Sydneyu. Zatim dobiva dužnost brinuti se za duhovne potrebe Hrvata u Canberri, Wollongongu i Qeanbeyanu. Tjedan dana boravi u Canberri, tjedan dana u Wollongongu. Nakon smrti fra Roka Romca u Sydneyu, u travnju 1970. fra Euzebije se vraća u Sydney.

Fra Mato Bonić je dosao 1970. u kraći posjet svojoj obitelji u Canberri. Na zamolbu franjevaca u Sydneyu, ostaje sve do Božića. Za njegov boravak medju Hrvatima u Canberri doznali su u Vijeću za hrvatsku migraciju u Zagrebu. U ime hrvatskih biskupa a u sporazumu s Franjevačkom provincijom Bosne Srebrene čiji je fra Mato bio član, Vijeće ga je zamolilo da preuzme dužnost hrvatskog dušobrižnika u Australiji. Fra Mato je za dušobrižnika imenovan 13. 03. 1971. dekretom Vijeća za hrvatsku migraciju Biskupske konferencije. Kako je on upravo boravio u Canberri, smatralo se najprikladnijim da tu i ostane.

Tako se taj datum smatra danom početka organiziranog trajnog pastorala hrvatskih katolika u glavnom gradu Australije. Stoga, 13. ožujak 1971. jest dan kada je nastao današnji Hrvatski Katolički Centar Canberra - Queanbeyan.

U prvim godinama fra Mato poput pravog misionara nastoji okupiti zajednicu, naći prostor za liturgijska slavlja, osigurati sebi trajniji smještaj. Vremenom je rasla potreba za još jednim svećenikom tako da 1977. iz domovine dolazi fra Drago Prgomet, fra Matina "desna ruka". Budući da dotadašnja kuća Hrvatskog Katoličkog Centra na O'Connoru nije zadovoljavala naraslim potrebama djelovanja i življenja dvojice svećenika, 1978. kupljena je a zatim i dograđena kuća na Braddonu (23 Doonkuna St.). Mnogi članovi hrvatske zajednice pomagali su u ovoj gradnji i novčanim prilozima i dobrovoljnim radom.

Na molbu Hrvata iz Brisbanea koji su ostali bez hrvatskog svećenika, fra Drago tamo odlazi za Božić 1978. Nastojanjem Vijeća za hrvatsku migraciju iz Zagreba, tamo uskoro zastalno i ostaje. Fra Mato ostaje ponovno sam u Canberri te je zbog bolesti i zbog pastoralnih potreba opet morao tražiti pomoć od svojih poglavara u Sarajevu. Tako 26. siječnja 1980. dolazi iz Bosne i Hercegovine fra Tvrtko Gujić. Odlaskom fra Mate Bonića u mirovinu, 1985. godine, fra Tvrtko je službeno preuzeo vodstvo Hrvatskog Katoličkog Centra u glavnom gradu Australije. Kroz to vrijeme pomoćnici su mu fra Mato Bonić i fra Mato Martić. Godine 1991. fra Nikica Zlatunić preuzima vodstvo Hrvatskog Katoličkog Centra u Brisbaneu i fra Drago Prgomet se vraća u Canberru. Tu ostaje do 1993. godine. Fra Stipe Šešelja, koji je bio u Hrvatskom Katoličkom Centru u Wollongongu, zbog zdravstvenih razloga više nije mogao voditi Centar pa fra Drago Prgomet odlazi u Wollongong. Fra Mato Bonić umire u Canberri 29. svibnja 1995.

Godine 1998. iz Bosne I Hercegovine dolazi Fra Vjeko Tomić ali se već 2000. godine vraća u Domovinu. Dana 23. studenoga 2001. u Canberru dolazi Fra Anto Šimunović i 2002. preuzima vodstvo Hrvatskog Katoličkog Centra Caberra i Queanbezan. Fra Tvrtko se vraća u Fojnički Samostan u Bosni i Hercegovini 23. srpnja 2002. Nakon što je fra Ivo Tadić preuzeo vodstvo Hrvatskog Katoličkog Centra u Wollongongu, fra Drago Prgomet ponovno dolazi u Canberru 19. kolovoza 2002. i tu ostaje s fra Antom Šimunovićem.

27. kolovoza 2009. za voditelja HKM u Canberri dolazi fra Miroslav Mandić, a fra Anto Šimunović se vraća (po njegovoj želji) za župnika rodne župe Kotor Varoš, u Provinciju Bosne Srebrene u Bosni i Hercegovini na dan 11. rujna 2009.


Canbera.hkm.org / HRsvijet