Zar nije zalosno da se novinarima HRT-a daju napuci kako ne smiju spominjati da su napadu na Sinj sudjelovali Turci zbog turskog predstavnika? A čovjek im je pokazao da je normalan, te da su ti narednici novinarima pokazali svoju glupost i ne znanje. Za pojašnjenje, naputak s HRT-a je bio da se koristi riječ „Osmanlija“. Tako je Sinjska alka u duhu 'velikog hrvatstva' protekla poput one kad je Tito dolazio sa svojom 'lulom mira'. Sinjani su u sjeni s medijskom pompom otvorili i nekakvu kućicu svom drugaru zasluznom Miki Tripalu. Zanimljivo je to!

Između Knina i Sinja, hrvatski mediji pokušali su se koncentrirati, dobili diktatorske naputke što im je činiti, u prvom redu koju terminologiju koristiti i kako se s javnošću ophoditi. To bi se reklo kao nekoć iz Centralnog komiteta – dali su im mišljenje. Sloboda Hrvatske radio televizije preko svojih „profesionalnih“ urednika zapovjedila je da se, ne daj Boze, kaze tko se to protiv koga borio u Sinju i zašto se ta Sinjska alka odrzava. Valjda više ne znaju ni sami Sinjani tko su, što su, kome pripadaju…?  Bilo je s tom Alkom puno problema kroz povijest, još od Franje Josipa, pa onda preko druga Tite sve do Mesića i današnjeg Josipovića. Nije se znalo čemu Alka? Uvijek su sve to njihovi! Nije nitko protiv pomirbe, ali protiv neistine treba se boriti.

Sinjska alka je crkvena lakrdija!

Svakome treba oprostiti, jer svatko moze pogriješiti i griješi, ali je čudno da se jedan crkveni događaj pretvori u lakrdiju koja više nema nikakve veze sa svojom stvarnošću i svojom prvotnom povijesnom nakanom. Kome je Alka igrana u čast – tu bi se trebali zapitati oni koji su je u njezinim začecima organizirali i tamo je vratiti.

Ako je ona nekima turistička ili druga atrakcija, neka im to i ostane, ali neka je odvoje od njezine povijesne temeljne odrednice. Zadnja Alka koja je odrzana u Sinju na dan Gospe Snjezne ili u Hrvatskoj mladoj drzavi na dan Njezinih temelja, ne zasluzuje sudjelovanje crkvenih predstavnika, a još manje bilo kakvo podrzavanje takvog 'crkvenolakrdijskog' spektakla. Franjevci su preduboko ukorijenjeni u hrvatski narod, njegov povijesni opstanak u kojem su oblikovali hrvatsko nacionalno biće, a da bi danas šutjeli ili još tuznije svojom nazočnošću odobravali takvu Alku da im se propozicije određuje kao iz onih olovnih diktatorskih titoističkih vremena. Čija je Alka? Crkva preko svojih franjevaca jasno se mora odrediti što je u toj Alci crkveno a što je političko, zabavno, atrakcijsko, turistčko? Što je u njoj diktatorsko ili tko zna više čije, pa čak mozda i vrazje?

Diktatorski naputci novinarima drzavne radiotelevizije!

Zar nije zalosno da se novinarima HRT-a daju napuci kako ne smiju spominjati da su u napadu na Sinj sudjelovali Turci zbog turskog predstavnika? A čovjek im je pokazao da je normalan, te da su ti narednici novinarima pokazali svoju glupost i ne znanje. Za pojašnjenje, naputak s HRT-a je bio da se koristi riječ „Osmanlija“. Tako je Sinjska alka u duhu 'velikog hrvatstva' protekla poput one kad je Tito dolazio sa svojom 'lulom mira'. Sinjani su u sjeni s medijskom pompom otvorili i nekakvu kućicu svom drugaru 'zasluznom' Miki Tripalu. Zanimljivo je to! Išao je taj Tripalo i na vjeronauk, pohađao je on i čuvenu Franjevačku sinjsku gimnaziju, ali kad je došlo njegovo vrijeme, poput Neđe Milunovića pokazao je tko je, što je i s ponosom na petokraku i komunističku vodilju u sluzbi totalitarizma dalje kroz zivot kročio. Kome još u ovoj drzavi nije jasno, kad je bilo posljednje medijsko sučeljavanje pred prve demokratske izbore koji su odredili hrvatsku samostalnost da se taj Tripalo zalagao za federaciju ili konfederaciju Jugoslavije. Štoviše, osuđivao je dr. Tuđmana koji je bio – eksplicite – za osamostaljenje! Ne treba nabrajati ničije grijehe pa tako ni Tripalove, od osude sinjskih franjevaca, progona i upravo njegovih potpisa, ali treba reći istinu. I ta 1971? Čudna je to godina za Tripala! Nadalje, još zvoni u ušima zivih ljudi srednje starosne dobi u medijskom sučeljavanju ranih devedesetih godina ptošlog stoljeća u kojem Tripalo pred same izbore kaze: „Mi smo za federaciju, a u budućnosti za konfederaciju“! Nazalost, Tripalova rehabilitacija i priznanje za te njegove učinke dogodila se proteklih dana u duhu Sinjske alke, viteške igre koja se igala i igra Gospi u čast. Ramskoj ili Sinjskoj? Nebitno, ali ona je spasila i očuvala hrvatski i katolički puk na tim prostorima! Upravo joj sinjska regija to pokazuje ovih dana, hrle bosi na devetnice, hodočaste, mole, ispovijedaju se.

Turski veleposlanik uči fratre i političare

Hrvatskoj javnosti, političarima, novinarima, fratrima pravo predavanja je odrzao Turski predstavnik, veleposlanik Republike Turske u Hrvatskoj Burak Özügergin koji je za Slobodnu Dalmaciju između ostaloga kazao: „Na zagovor Hrvatsko-turske udruge prijateljstva iz Zagreba, bit će to prvi put u gotovo 300-godišnjoj povijesti ove viteške igre da predstavnik turske drzave nazoči tradicionalnoj sinjskoj svečanosti. Odnosi između Turske i Hrvatske drastično su se promijenili u posljednjih nekoliko godina. Promijenila se i atmosfera u regiji. Sam svijet se promijenio od vremena koje oslikava Alka. Stoga, mislim da je došlo vrijeme da ponovo razmotrimo povijesne događaje s malo drukčijeg stajališta. Ako uistinu zivimo u globalnom selu, onda svi moramo proširiti svoje vidike i naučiti suosjećati s drugima.“ Na pitanje: Kako kao Turčin dozivljavate i komentirate ovu sinjsku svečanost?, veleposlanik je odgovorio: „Danas mozemo obiljezavati stvari koje su se dogodile u prošlosti i pronaći utjehu u ogromnim pozitivnim promjenama koje se događaju kada se nacije kreću od rata prema miru. Danas mozemo njegovati naslijeđenu baštinu i unaprijediti kulturne aspekte koji naše narode čine snaznijim te ih istodobno povezuju, umjesto da njima naglašavamo razlike. Drugim riječima, povijest trebamo staviti u sluzbu prijateljstva među narodima, a ne biti zatočenicima povijesti.“

Premda im je predstavnik Turske sve rekao, medijski diktatori s HRT-a nisu tako shvatili ili imaju druge ciljeve. „Neovisne“, „profesionalne“…? Svoje novinare stavili su u „sluzbu“, sluzbu istomišljenika poput onih iz olovnih komunističkih vremena. I fratri su šutjeli! Zašto se s odmakom od skoro tri stoljeća ne smije reći istina? Kome ona smeta – pitanje je svakom dobronamjernom, civiliziranom i normalnom građaninu? U interesu je svima, izuzev onima koji su, ili njihovi očevi, vođeni ideologijom pod zaštitom „demokracije“, koja se zove – to sam ja! Iako je turski veleposlanik sve rekao, hrvatska javnost ostala je uskraćena saznati povijesnu istinu da su Turci napadali Sinj. Da se u svrhu obrane, dakle na dan tog sjećanja obrane ili bolje rečeno odbijanja Turaka odrzava Sinjska alka Gospi u čast. U njoj su sudjelovali vjernici, a ne agnostici ili drugi bezboznici, a još gore progonitelji Gospe i Crkve!

Čavoglave su primjer slavlja

Istog dana javnost je ostala uskraćena i za proslavu temeljnog dana hrvatske samostalnosti u Kninu. Nitko nije izustio tko je to napao Hrvatsku i hrvatski narod. Zašto hrvatski generali neduzni čame u Hagu? Izuzev biskupa Jurja Jezerinca nitko nije izustio njihova imena, generala Gotovine i Markača koji su omogućili „bijednicima“ da se danas mogu slobodno šepuriti po Kninu. Slučajnost? Zapovijed? Ucjena? Teznja za novim asocijacijama? Sve su to otvorena pitanja? Istina se nije smjela reći, niti se nju smije izgovoriti, jer to je diktatura hrvatskih aktualnih vođa odradila na svoj način.  Ne znaju da bez istine nema pomirbe. To im je pokazao turski veleposlanik! Očitao civilizacijski lekciju, kazao tko je i što je, te da se samo istinom moze dalje.

Pored prave narodne proslave u Čavoglavama, a kakve bi trebale biti na spomen Oluje u svim hrvatskim mjestima,  u Knin je došla većina njih po sluzbenoj duznosti. A stara narodna kaze: „Sluzba je sluzba“. Zar se moze opravdati atribute  „dodvornicima, poslušnicima i ulizicama“ druzenje i rasprava s Dzakulom? To je hrvatska istina!

Vlado Čutura