Ovo je već postalo zastrašujuće. Ekstremno lijevi orjunaši svako malo šaraju po Tuđmanovu spomeniku u Zagrebu, javno pljuju i bljuju po stradalnicima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, prave cirkus oko nacionalnog spomenika (Knin) itd. i tome slično.

Ovih dana u medije se „probilo“ i malo mjesto zvano – Smokvica, odnosno njihova osnovna škola. Tamo neki nazovi „srbi“ (mada su navodno Hrvati!) nisu dozvolili da se na jednom od zidova postavi slika prvog hrvatskog predsjednika, vojskovođe i pobjednika Domovinskoga rata- dr. Franje Tuđmana, koju je nacrtao tamošnji nastavnik likovnog Frano Cebalo. U želji da primiri strasti, ravnatelj škole (da ti pamet stane) sliku je prekrio bijelim papirom, dok školski odbor ne odluči o ovom skandalu. A odbor je odlučio da slika može ostati, čemu se poglavito usprotivio nastavnik povijesti Ivan Plantić.

Za tog lijevog „jurišnika“ Tuđman je očito zlo, a ako je to tako onda je „zlo“ i hrvatska država i njezini branitelji, od kojih su mnogi dali i svoje živote.

Sad se mnogi pitaju, na koji način i kakvu hrvatsku povijest predaje ovaj „povjesničar“? Navodno da takvih „povjesničara“ ima i u nekim drugim školama, pa onda nije ni čudno da djeca uče kako su „jedni i drugi isti“, ili da su „Hrvati „krivi“ i za razrušeni Vukovar!

Nu, kakvo je to vrijeme da ni prvi čovjek u Hrvata „ne može“ u škole, je li to ta reforma za koju se zalaže ministrica Blaženka Divjak?

Svojedobno je istinski hrvatski domoljub, ravnatelj zagrebačke Osnovne škole Petra Zrinskog Krešimir Mihajlović (2011.) ostao bez posla, zdravlja i štošta drugoga, jer je na školski pano stavio slike dvojice tada nepravomoćno osuđenih hrvatskih generala – Gotovine i Markača.

Sve je išlo po kratkom postupku!

Čovjek se još danas nije oporavio od ovog slučaja, a da sve bude još i gore potporu mu, kako kaže, nisu dali ni sami generali kad su se s oslobađajućim presudama vratili u Hrvatsku.

Toliko su mu radili „o glavi“ da se i sam danas pita – kako je još živ?

Mihajlovića je navodno najviše diskriminirala tadašnja predsjednica školskog odbora, koju su za „zasluge“ odmah poslije njegova izbacivanja na ulicu izabrali za – ravnateljicu.

Bože, pomozi!

Ovih dana je neka skupina SDP-ovih huligana upala poput „stoke“ na prepunu tribinu jednog svećenika u Zagrebu, koji je ugostio Darija Kordića, za kojeg mnogi još i danas tvrde da je neopravdano osuđen kao ratni zločinac na Haaškom sudu.

O tom slučaju moja je malenkost, u suradnji s Miroslavom Piplicom, objavila i knjigu, u kojoj se može vidjeti sva nepravda koja je zadesila ovog Hrvata.

Huligani („četnički teroristi“) su željeli prekinuti to predavanja, ali nisu uspjeli. Sada se brže-bolje s nekima od tih jadnika prave intervjui, slika ih se, kao „narodne heroje“, poput Boška Buhe.

Hrvatska policija očito se sve teže nosi i bori (ili „ne će“ to činiti!?) protiv onih koji na sve moguće način javno blate Hrvate i Hrvatsku. Ako se ta „smeća“ i dalje budu „urušavala“ recimo na Tuđmanov spomenik, i ako ne će biti primjerene i brze reakcije nadležnih tijela, onda se bojimo da će hrvatski branitelji i stradalnici morati sami čuvati spomen na svog vojskovođu i jednog od najzaslužnijih ljudi za stvaranje Hrvatske.

Sami ćemo ih „loviti“, pa što bude da bude!

Nisu toliki ljudi izginuli da danas svatko svako malo, bez prave kazne, može obavljati nuždu po svetinjama hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata!

Ne, to im ne smijemo dopustiti!

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

 

Mladen Pavković