Kad je prije desetak dana Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta pozvao vlade država „Zapadnog Balkana“ da otvore arhive jugoslavenskih tajnih službi koji se nalaze u njihovu posjedu, praktički najglasnija podrška toj inicijativi stigla je od sarajevskog novinara, vlasnika i urednika na FACE TV Senada Hadžifejzovića:

„Da su na vrijeme otvoreni tajni arhivi UDBE i KOS-a, znalo bi se ko s kim je sarađivao, kako je ko s kim došao na vlast, i znalo bi se kako to da nam je udba postala sudba.

Ako evropski parlament istraje na ovom zahtjevu i otkriju se imena pripadnika UDBE i KOSA, na glavi će vam se dići kosa.“

(vidi: „Hadžifejzović: Je li UDBA naša sudba? Udbaši naši lideraši, Kosovci-SDA-ovci, HDZ-ovci, SNSD-ovci…“, Sarajevo, 30. listopada 2021. - https://www.youtube.com/watch?v=tofS37wFA7I)

Hadžifejzovićevu izjavu moglo se shvatiti kao najavu rasprava o toj temi u njegovim emisijama.

Međutim, dogodio se obrat – Hadžifejzović je umjesto prokazivanja suradnika Udbe i Kosa iste počeo ugošćavati i omogućavati im javnu rehabilitaciju. Jednog od njih, Zlatka Dizdarevića, predstavio je kao uglednog novinara i diplomata s ozbiljnim geopolitičkim stavovima.

Zlatko Dizdarević potomak je zloglasne bosansko-hercegovačke dinastije Dizdarević čija su trojica braće bili visoki dužnosnici Ozne, Udbe i SID-a.

Sam Zlatko Dizdarević i danas je na liniji sarajevskih Jugo-Muslimana koji ne mogu prežaliti raspad komunističke Jugoslavije:

„Od Jugoslavije koja je bila svjetska sila, postali smo mali i nebitni dio tuđih interesa!“

(vidi: „Dizdarević: NATO mora intervenisati ako Dodik stvori vojsku RS-a! Granica na Drini bit će blokirana!“, Sarajevo, 6. studenoga 2021. - https://youtu.be/n6Tgk5rmx4E)

O suradnji Zlatka Dizdarevića, pod pseudonimom „Pariz“, sa sarajevskom Udbom objavljen je jedan dokument iz njegova dosjea na stranici 366 knjige „Čuvari Jugoslavije - suradnici Udbe u BiH, Muslimani“.

(vidi: Ivan Bešlić, „Čuvari Jugoslavije - suradnici Udbe u BiH“, Samizdat, Posušje, 2003.)

Zlatko Dizdarević je iste godine u intervju za splitski „Feral Tribune“ zanijekao suradnju s Udbom:

„Zlatko Dizdarević, pak, napominje da materijal objavljen u knjizi treba uzeti s rezervom. On je kao novinar nekoliko puta izvještavao s Titovih posjeta inozemstvu: 'Prije odlaska u inozemstvo zvali su mene i druge novinare u SDB gdje su nam pričali o ekstremnoj emigraciji i o tome kakve bismo probleme mogli imati na putu'. To što je neki operativac našao za shodno da ga evidentira kao doušnika pod imenom 'Pariz'...".

(vidi: „PROTOKOLI UDBAŠKIH MUDRACA“, Split, 30. listopada 2003. - http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_sngl.tpl...)

Međutim, u tome dokumentu u kojemu se 2. prosinca 1990. predlaže deregistracija Zlatka Dizdarevića kao „operativne veze“ ne navodi se samo jedan službenik bosansko-hercegovačke Udbe, nego trojica – jedan pod šifrom „55900“ te dvojica dužnosnika, Boriša Delić i Sredoje Nović, koji su i nakon početka rata u BiH imali vrlo važnu ulogu u bosansko-hercegovačkom sigurnosno-obavještajnom sustavu.

Pored toga, u objavljenom dokumentu navodi se da je Zlatko Dizdarević zavrbovan još 1978., a da je njegova glavna meta bio osoba čiji se dosje vodio pod brojem „D-482“.

Uvidom u „Djelovodnik šefova bosansko-hercegovačke Udbe 1970. – 1992.“ kojega sam priredio zajedno s Vicom Vukojevićem, vidi se da se pod tim brojem vodila obrada nad Adilom Zulfikarpašićem, jednim od najpoznatijih bosansko-hercegovačkih emigranata iz redova Muslimana.

(vidi: Vukojević, Vice/Vukušić, Bože, „Djelovodnik šefova bosansko-hercegovačke Udbe 1970. – 1992.“, Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2013.)

Cijeli dosje Zlatka Dizdarevića iz arhiva bosansko-hercegovačke Udbe bit će objelodanjen u „Registru suradnika Udbe“ na web-stranici udruge Hrvatski križni put čija objava NAPOKON slijedi za nekoliko dana.

Iz tih dokumenata je vidljivo da je još najmanje troje službenika sarajevske Udbe bilo upoznato sa suradnjom Zlatka Dizdarevića s njihovom službom.

Također, uz „Registar suradnika Udbe“ bit će objavljeno stotinjak raznih zakona, uredbi, propisa i pravilnika kojima je bio reguliran rad jugoslavenskih tajnih službi, a iz kojih jasno proizlazi da neki službenik Udbe nije mogao nekoga registrirati bez znanja dotičnoga te suglasnosti i odobrenja najmanje dvojice pretpostavljenih dužnosnika Udbe.

 

Bože Vukušić / Facebook

Share
0