Bože Vukušić, publicist, jedan od vodećih hrvatskih istraživača komunističkih zločina, jedan od ključnih svjedoka na suđenjima bivšim Udbašima Perkoviću i Mustaču, autor nekoliko iznimno vrijednih publicističkih knjiga te jedan od prvih ljudi Počasnog bleiburškog voda, neprestano je u pokretu i pripremanju novih akcija.

Rođen je u Šestanovcu, u Dalmatinskoj zagori (10. travnja 1962.), gdje je završio osnovnu školu. Kemijsko –tehnološki fakultet završio je u Splitu. Bavio se i bavi novinarstvom. Često je zbog svojih stavova bio progonjen u bivšoj Jugoslaviji, kao i njegova supruga koju su zatvarali jer je posjećivala grob Brune Bušića! U Njemačkoj je zbog navodnog ubojstva bio osuđen na doživotnu robiju, ali je nakon sedam godina i osam mjeseci zatvoreništva, 16. ožujka 1991., oslobođen. Po povratku u Hrvatsku odmah se uključio u Zbor narodne garde (ZNG).Radio je i u Službi za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) i Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS). Bio je aktivan i u državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Prikupljao je i prikuplja dokumentacije i podatke o likvidacijama hrvatskih političkih emigranata u inozemstvu.

Jednom riječju, s njim se uvijek može razgovarati o zanimljivim političkim i inim temama….

Gospodine Vukušić. Kako tumačite da većina državnih institucija (Sabor, Vlada…) podržava obilježavanje obljetnice u Bleiburgu, a predsjednik države izjavljuje da se njega tamo ne će vidjeti?

-          Ponašanje predsjednika Milanovića ne iznenađuje, jer je svojedobno (2012.) koalicijska vlast s SDP-om na čelu ukinula pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad bleiburškom komemoracijom. Milanović se tada osobno javno založio za tu odluku. S druge strane, HDZ-ova većina je uvela to pokroviteljstvo nad komemoracijom i održavala ga cijelo vrijeme svoje vlasti, pa odnos aktualnog vodstva u Saboru i Vladi prema tom pitanju također nije iznenađenje.

Tko je Zoran Milanović? Naime, ljudi misle da znaju „sve“ o njemu…

-          Milanović je mentalni izdanak jugoslavenskog komunističkog miljea i od njega ne može pobjeći. Kad se i potrudi, vrati mu se u još vulgarnijem obliku. To je pokazao i proteklih dana.

Kakav je stav austrijske Vlade prema obilježavanju u Bleiburgu, je li se što promijenio u odnosu na prošlu godinu?

-          Stav austrijske savezne vlade je isti protekla dva desetljeća otkad ja sudjelujem u pripremama komemoracije, da se one moraju održavati u skladu s austrijskim zakonima. Budući da organizatori striktno poštuju austrijske zakone, bečke vlasti nisu imale i nemaju razloga za bilo kakvom intervencijom. Određene probleme imamo na pokrajinskoj razini u Koruškoj, gdje su veće duže vrijeme na vlasti socijaldemokrati koji napade na komemoraciju koriste za potrebe austrijskih unutar-političkih nadmetanja i ideološko-političkih pozicioniranja.

Koliko ima krivice država Austrija u odnosu na sve ono što se 1945. događalo u Bleiburgu?

-          Austrija je tada bila okupirana i podijeljena u četiri zone: rusku na sjevero-zapadu, američku na sjevero-istoku, francusku na istoku i britansku na jugu. Koruška i Bleiburg su se nalazili u britanskoj okupacijskoj zoni i zato se njih smatra suodgovornim za masovne pokolje nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima. Austrijska država nije imala niti je mogla imati ikakvu ulogu u tim događajima.

Obično se kaže da je žrtva-žrtva. Zašto to ne važi i za one koji su nevini stradali na Križnim putovima, ili koji su bez križa i imena pokopani u Teznom ili Maceljskoj šumi ili koji su bačeni u jamu Jazovka?

-          AVNOJ-evsko zakonodavstvo je krajem Drugog svjetskog rata uspostavilo pravilo da se žrtvama mogu smatrati samo poginuli na komunističko-partizanskoj strani, dok su sve ostale žrtve stavljene izvan zakona. Takav stav se nije dovodio u pitanje punih 45 godina, a nije odumro niti nestankom jugo-komunističke ideologije i države. Ipak, treba biti realan i priznati da su okupljanja na komemoracijama za ove druge žrtve sve brojnija iz godine u godinu .

 Neprestano govorite i piše o bivšim Udbašima. Zalažete se i za njihovo privođenje pravdi. Međutim, kako godine idu, takvi kao Vi sve su u tom pogledu usamljeniji…

-          To je pitanje načela pravne države da su svi jednaki pred zakonom i da svatko bez iznimke treba odgovarati ako je kršio zakon, a posebice ako je to činio protiv interesa vlastitog naroda i općenito ljudskih prava i sloboda. S vremenom ta tema postaje sve manje aktualna, jer je većina počinitelja u međuvremenu mrtva ili su kaznena djela otišla u zastaru. Moj prvenstveni interes i nije procesuiranje pojedinaca, već istraživanje povijesnih događaja i procesa. Međutim, stvorila se je obrnuta predodžba, jer pojedinačni slučajevi izazivaju veću pozornost u javnosti.

Ima li mnogo bivših članova Udbe u hrvatskoj politici? Možete li navesti barem neke od njih?

-          Udba je i za vrijeme Jugoslavije bila samo „udarna pesnica“ Partije i nije igrala glavnu ulogu u funkcioniranju režima. Tako i njeni ostaci u našoj državi imaju znatno manju ulogu od nekih drugih jugo-komunističkih ostataka. Tu u prvom redu mislim na „recidiviste“ iz gospodarskog i financijskog sektora.

A kako gledate na navodnog bivšeg istaknutog Udbaša Pavla Gažija? Taj čovjek je lani u Koprivnici proglašen i počasnim građaninom ovoga grada…Je li to normalno?

-          Naravno da nije. Ali on je danas toliko star da kao pojedinac ne predstavlja moj interes. Njegov slučaj je puno važniji kao pokazatelj političke psihoze u Koprivnici.

 S kakvim se problemima Vi osobno susrećete? Mislite li da Vas prisluškuju, prate, je li Vam možebitno i prijete?

-          Uz današnju tehnologiju praktički može svatko svakoga uhoditi. Time se ne opterećujem. Štoviše, ponosim se svime što radim, pa mi je i drago da što više ljudi ima saznanja o mojoj aktivnosti.

 Imate li pristup medijima, osobito na državnoj razini?

-          Mediji su posebna priča. Kao i u Sloveniji, kako je nedavno konstatirao Janez Janša, i u Hrvatskoj su mainstream mediji duboko prožeti ideološko pristranim i jugonostalgičarskim kadrovima.

 O Vama su svašta pisali i govorili, pa i to da ste ubojica. Tko to ističe i kako se nosite s takvim pričama?

-          Ne padaju mi teško te optužbe, jer dolaze od onih kojima u prošlosti nije bilo naročito stalo do neovisne i demokratske države, pa im je moja ustrajnost u tom pravcu i dalje trn u oku. Naprotiv, ne bih mogao mirne savjesti spavati kad bi me takvi hvalili.

Nego, Srbi neprestano Hrvate nazivaju ustašama, pa i zločinačkim narodom. Međutim, Nijemce ne zovu fašistima, prema njima su nekako „blagi“, bez obzira što su oni u Drugom svjetskom ratu to i bili. Čak su i prema Amerikancima puno blaži nego prema nama Hrvatima. Zašto?

-          Smatram da bi puno manje trebali voditi računa o tome što Srbi misle o nama, a puno više o tome kako hrvatsku državu napraviti što demokratskijom i bogatijom kako bi svi zajedno bolje i sretnije živjeli.

 Što očekujete od izbora u Hrvatskoj?

-          Da pobijedi što hrvatskija opcija.

Pripremate li neku novu knjigu, film…?

-          Da, u pripremi imam tri knjige. Na žalost, nekoliko problema koji su se istodobno pojavili, osobnih i općih, malo mi je poremetilo planove, tako da ću ih završiti s gotovo godinu dana kašnjenja –rekao je Bože Vukušić.

 

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ