Srpskog Goebbelsa, Vojislava Šešelja potrebno je zaboraviti, zaboraviti sve besplodne rasprave oko stvarnih i nestvarnih motiva njegove prvostupanjske presude i okrenuti se poslu zaštite nacionalnih interesa Republike Hrvatske.

Potpuno je nevažno parcijalno analiziranje haškog sudovanja, nevažno je je li Šešelj podmetnut sudu umjesto krupnih riba ili ne. Važno je da je Šešelj izvan svake razumne sumnje ultra zločinac, da za njega ne vrijedi presumpcija nevinosti. Bilo je čak i onih komentatora koji su se divili Šešeljovoj „devastaciji“ haškog suda, a i onih koji su besramno uspoređivali slučaj naših generala Ante Gotovine i Mladena Markača stavljajući ih u isti kontekst haškog sudovanja. Hrvatskoj, ponižavanje haškog suda, ne će i ne može pomoći riješiti svoja nacionalna pitanja, a ponajmanje nam u tom poslu treba pomoć jednog četnika.

Jedina korist koju bi hrvatska politika mogla baštiniti od ovakve „kupljene“ presude je ponovno bistrenje i rasvjetljavanje istine o jačanju velikosrpske politike potpomognute međunarodnim čimbenicima, koji nikada nisu i ne će promijeniti svoj stav o Jugoslaviji i velikosrpskom, beogradskom utjecaju u toj raspadnutoj tvorevini. Nakon ovakve poruke iz Haga činjenica je da politika regiona ili neke treće Jugoslavije jača, a to je neposredan napad na suverenističku, nacinalnu politiku Hrvatske, napad na hrvatsku opstojnost.

Zabrana ulaska Šešelju u Hrvatsku kao „personi non grata“, u sljedećih 20 godina dočekana je s različitim komentarima. Neki misle da je Šešelja trebalo pustiti neka dođe Hrvatsku i tada ga uhititi? Mnogi zaboravljaju da je Šešelju već davno osuđen u Hrvatskoj na 4,5 godina robije, zaboravljaju da je 2002 godine podignuta optužnica protiv njega i još 24 četvorice najviših oficira srpske vojske (JNA), uključujuću Kadijevića i Adžića, radi udruženog zločinačkog poduhvata. Zaboravljaju da je ista optužnica i dan danas u stanju mirovanja, jer haški sud ima prioritetno pravo nad nacinalnim sudovima. Dakle suđeno je, presuđeno, podignute su optužnice, Hag je znao za njih i nitko nikada nije odgovarao.

Zločinca su na slobodu pustili isti oni koji dan danas kreiraju veleizdajničku, velikosrpsku politiku u Hrvatskoj! Isti oni Manolići, Boljkovci, Perkovići, Mesići Pusićke, Josipovići, Pupavci..........!?

Ako zabrana ulaska Šešelju u Hrvatsku simbolično i stvarno znači zabranu uvoza kvarne velikosrpske robe u Hrvatsku, onda tu zabranu treba pozdraviti kao politički potez zaštite nacionalnih interesa. No, ne će biti dovoljno populistički zabranjivati ono što je odavno trebalo biti zabranjeno. Bit će potrebno pokvarenu velikosrpsku robu koja je odavno uvežena, kojoj je odavno istekao rok valjanosti, koja je odavno trebala završiti na smetlištu povijesnih ropotarnica, učiniti nedostupnom hrvatskim konzumentima, jer truje hrvatsko nacionalno biće. Bit će potrebno demontirati velikosrpske „poslovođe“ koji tu smrdljivu robu još uvijek drže valjanom na policama hrvatskog političkog života.

Zabrana uvoza, zabrana korištenja i zabrana izvoza velikosrpske politike, jedan je univerzalan, cjelovit politički posao i ako ne bude odrađen podjednako snažno u sva tri elementa uzaludna će biti i zabrana ulaska Šešelja u Hrvatsku. Takvih Šešeljčića, velikosrpskih šegrta, u Hrvatskoj ima na bacanje!

Jedna od tih „šešeljčića“ je zasigurno Vesna Pusić, bivša ministarka, sadašnja kandidatkinja za generalnu „spremačicu“ UN-a, veleizdajnica, etički osuđena od HNES-a- ,HRVATSKOG NACIONALNOG ETIČKOG SUDIŠTA!

Ako ne će „naša“ politka hoće „trust mozgova“, hoće HNES!? I Vesna i Mesić i mnogi osuđenici su se prerano poveselili mislivši kako je HNES rekao svoju zadnju riječ o veleizdajnicima i pojavama veleizdaje, pojavama velikosrpstva i pojavama koje izravno ugrožavaju nacinalne interese Republike Hrvatske. Misle da su se ljudi uplašili silnih prijetnji u mainstream medijima?

Pusićka se nada i misli da HNES ne zna engleski jezik, da ne zna prevesti njenu etičku presudu i odaslati je na sve relevantne vanjskopolitičke adrese uključujući Vatikan, UN i i Vijeće sigurnosti UN-a. Ona misli kako je nepoznat „modus operandi“ njezinog vanjskopolitičkog djelovanja protiv interesa Hrvatske u gotovo bratskom suglasju s Miloradom Pupavcem, koji je imao važnu ulogu predsjednika saborskog odbora za vanjsku politiku, u antihrvatskoj politici te besramne hrvatsko-srpske vlade. Oni misle kako mi ne znamo da je Hrvatska u proteklih 10 godina bila pretvorena u svojevrsnu velikosrpsku ekspozituru? Osuđena veleizdajnica misli kako su nam nepoznate njezine veze s Vukom Jeremićem i Ivanom Šimonovićem koji bjesomučno, kao bijesni psi lobiraju za „spremačicu“ Vesnu Pusić i za ideju „regijona“ ili velike Srbije. Vrlo brzo, doznat će Vesna nove pojedinosti o sebi, svom intelektualnom, akademskom napretku“, sticanju diploma, a to će baciti novo svjetlo na nelustriranu sestru Pusić, novo svjetlo na ideju „besmrtne velike Srbije“.

Vesna Pusić misli kako mi ne znamo detalje njenog lobiranja protiv našeg svetog Alojzija Stepinca u kojemu se uhvatila u „užičko kolo“ zajedno sa svojim srpskom bratijom.

Vesna i slični njoj naš su problem, a „Šešelja i Hagg ostavimo neka ih odnese vrag“. Dok mi ne počistimo vragove u svom dvorištu ne će nam pomoći ni Hag ni novi Nurnberg ni nikakva bjelosvjetka „ad hoc“ sudišta. Dok ne pokažemo čvrstu volju, nacinalno zajedništvo, zajedništvo Pantovčaka, Banskih dvora i Domoljubne koalicije, nacionalno zajedništvo svih državljana Hrvatske, dok ne obavimo lustraciju, nema nam Hrvatske.

HNES će uskoro održati posebnu, izvanrednu sjednicu s važnom temom: „Zaustaviti V.Pusić na njenom putu prema UN-a i zaustaviti velikosrpsku ideologiju i njene apologete u srcu Hrvatske“.

Pojava velikosrpstva i četništva u Hrvatskoj u naglom je porastu, prikriveni agresori se bude više nego ikada i potrebna je pravovremena reakcija „trusta mozgova“ koji podjednako upozoravaju i osuđuju bivše kao i sadašnje vlasti ukoliko bi ostale njeme i ako ne odgovore ovim znakovima vremena. Oštro je upozorenje da Pusićkina HNS nije pogodan partner Domoljubnoj koaliciji za bilo kakva preslagivanja u Saboru. Takvu kombinaciju, koja se za sada čini samo kao politički spin, oštro će osuditi svi domoljubi što može imati teške posljedice za HDZ, Domoljubnu koaliciju i Hrvatsku.

S Vesnom Pusić ne treba završiti dok je prioritetno ne stavimo na sami vrh „lustracijskog registra“, rame uz rame sa megazločincem Titom, rame uz rame s Titom kojega Vesna glorificira i apologetski ga stavlja ispred predsjednika Tuđmana. Sa Vesnom Pusić ne ćemo završiti dok se ne ospori njena kandidatura u UN. U UN-u, Vesna Pusić može nanijeti i nanijeti će nesagledive štete hrvatskim nacionalnim interesima ako se domogne tog položaja.

Glogov kolac „maršalu svih vampira“, njihovom drugu Titi, treba zabiti u sred ostataka njegovog vampirskog, zločinačkog i diktatorskog srca - u srce ostataka komunističkog režima.Dogodit će se to vrlo brzo uz svesrdnu pomoć svih domoljuba, uz pomoć novih medija, uz odobravanje nacionalne i demokšćanske politike, a na temelju svih deklarativnih osuda koje su dolazile iz EU, sa međunarodnog suda pravde u Hagu kao i iz našeg Hrvatskog državnog sabora. Deklarativne, neučinkovite rezolucije, potrebno je oživotvoriti snažnim zakonskim rješenjima o zabrani svih manifestacija komunističkog, zločinačkog, Titovog režima. Na takvom zakonu, na temelju rezolucija i deklaracija, upravo je počela raditi jedna ozbiljna grupacija parlamentaraca u EU, ali na tome radi i ozbiljna grupa pravnika i etičara u Hrvatskoj, daleko prije ove iz EU. Tek ako iznjedrimo nacrt tog zakonskog rješenja, ako ga Hrvatski državni sabor oživotvori, imat ćemo čvrste osnove za kazati:“Imamo Hrvatsku“!

Nameće se logično pitanje, kako bi usporedo sa „Zakonom o sudi zločinačkog režima J.B.Tita“ trebalo donijeti i zakon o osudi režima u NDH-a. Preporučam svim Pusićima, Goldsteinima, Mesićima, Klasićima, Jakovinama i svim silama slobodoumnih pravnih i ustavnih stručnjaka, neka prionu poslu i donesu i takav zakon, zakon na temelju dokaza o Jasenovcu, zakon na dokazima, a ne mitovima!

Zašto takav zakon nije donešen do sada? Ima li dokaza?

Pri tome, ti vrli „antifašisti“, trebaju imati na umu da Paveliću nije suđeno u Nurnbergu, da ga Zuroff i Zuroffi nikada nisu priveli sudu i pravdi, da ga nije sudio ni Tito, ni u prisustvu ni odsustvu. Trebaju imati na umu da su hrvatski velikani osudili moguće zločine režima NDH! Osudili su ih velikani hrvatske politike na čelu s Tuđmanom i velikani Crkve, Stepinac i Kuharić. Tim osudama pridružio se i velikan današnje hrvatske politike ministar Hasanbegović. Ti velikani nikada nisu osudili vjekovnu hrvatsku težnju za uspostavom svoje slobodne države, jer to se u naravi i ne može osuditi. Hrvatski narod distancirao se od mogućih zločina, ali nikada od ideje o vlastitoj, slobodnoj i nezavisnoj državi Hrvatskoj. Nikada se ne ćemo distancirati od ideje doznati sve istine o svim mitovima!

U dvoranama KD „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu, u tom hramu umjetnosti, uskoro, tražit će se stolica više.

Bačena je rukavica u lice svim političkim opcijama za jedan otvoren, pošten, demokratski dijalog.

Tko stane na put ideji zaustavljanja Vesne Pusić, zaustavljnju velikosrpskog divljanja i tko stane na put zakonske osude zločinačkog režima Titove Jugoslavije, sam će sebe prokazati i osuditi kao hrvatskog Judu, hrvatskog veleizdajnika! Svi ovi procesi, okrenuti otkrivanju Istine kapilarno su spojeni u jednu sintagmu! „Osuda veleizdaja i osuda stvaranja Velike Srbije“!

 

Kazimir Mikašek-Kazo