To što je potpredsjednica Vlade Zorana Milanovića, Milanka Opačić, po tvrdnjama pojedinih javnih osoba koje je poznaju iz tog razdoblja, početkom devedesetih bila tajnica Jovana Raškovića, za nju očito nije bio nikakav osobni niti politički krimen

 

Od loše politike napravila karikaturnu umjetnost

Zahvaljujući Ivici Račanu, i njihovom međusobnom odnosu, sa svega 22 godine, kao pripadnica srpske nacionalne manjine, sa liste SDP-a, izabrana je u Zastupnički dom Hrvatskog sabora.

Nedugo potom, Milanka Opačić postala je potpredsjednica te stranke i članica Glavnog odbora SDP-a. Također je bila članica mnogih Saborskih odbora i povjerenstava. Nakon pobjede SDP-a na izborima 2011. postala je ministrica socijalne politike i mladih te potpredsjednica Vlade Zorana Milanovića, čiju trećinu zauzimaju potpredsjednici i ministri upravo srpske nacionalnosti kojoj pripada i Milanka Opačić.

Na samom početku mandata najavila je velike promjene u Obiteljskom zakonu, tumačeći da je cilj tih promjena zapravo zaštita djece i prisiljavanje neodgovornih roditelja da plaćaju uzdržavanje, kao i omogućavanje lakšeg posvajanja djece. Milanka Opačić, naime, i sama živi kao samohrani roditelj jer je 2003. posvojila kćerku Lanu. Živi u vlastitoj kući u zagrebačkoj Dubravi koju je, prema tvrdnjama insiderskih izvora, kupila za 2,2 milijuna kuna.

Jedna je od najbližih suradnica Zorana Milanovića koja ne birajući rječnik niti sredstva otvoreno napada sve Milanovićeve neistomišljenike. Oni neskloni, spočitavaju joj da nema nikakvog radnog iskustva, osim stranačkog u SDP-u. Njezini najbliži suradnici kažu da je vrlo nepristojna i arogantna osoba, koja nije spremna saslušati ničije mišljenje niti iznesene argumente. Kad je se, pak, uhvati u neznanju ili izvrtanju činjenica, kako bi prikrila nekompetentnost ili sanirala posljedice redovito se koristi frazom da je "netko krivo shvatio njezine izjave".

Počela kao tajnica Jovana Raškovića

To što je Milanka Opačić, po tvrdnjama pojedinih javnih osoba koje je poznaju iz tog razdoblja, početkom devedesetih bila tajnica Jovana Raškovića, za nju očito nije bio nikakav osobni ni politički krimen.

Naprotiv, njezin politički uspon u neovisnoj hrvatskoj Državi bio je strelovit. Analizirajući njen politički put, od navodno suradnice kolovođe velikosrpske pobune, te osnivača Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj, do osobe od povjerenja Ivice Račana i Zorana Milanovića, stječe se dojam kako je njena početna stepenica bila samo adut više za njezin uspon na političkoj ljestvici.

Mnogi su skloni vjerovanju da Račan ili nema kriterije ili je, što je vjerojatnije, u njegovoj kadrovskoj križaljci bilo mjesta za svakojake marginalce, ali i simpatizere osvjedočenih protivnika Lijepe naše. Međutim, Milanka Opačić, odnosno Jovanka - kako je neki ironično nazivaju, i nakon Račanove smrti ostaje visokopozicionirana dužnosnica SDP-a, pa mnogi Milanovićevu privrženost njoj osobno zlurado tumače kroz dimenziju navodnog ljubavnog trokuta gđe. Opačić, premijera Milanovića i Davorka Vidovića, o čemu su pisali neki mediji.

Dovodi podobne, a ne sposobne

U Ministarstvo socijalne politike i mladih "uhljebila" je niz novih ljudi bez iskustva, uglavnom po stranačkim i prijateljskim kriterijima, znatno povećala troškove ministarstva i otvoreno zlorabila izmjene i dopune Zakona o državnim službenicima i namještenicima za zbrinjavanje na temelju stranačke ili nacionalne pripadnosti. Tako je dvadesetak tek pridošlih mladih SDP-ovaca u Ministarstvo rasporedila na rukovodeća radna mjesta.

Paralelno s tim ministrica Opačić nije povećala učinkovitost službi i ureda, već je smanjila njihovu djelotvornost. Ključni razlog za to leži u činjenici da novi zaposlenici nisu imali potrebnog radnog i stručnog iskustva, dok su stari demotivirani smjenama, degradacijama, lošim međuljudskim odnosima, mobingom i prisilnim ustupanjem svojih mjesta politički podobnima, razmišljali o svemu samo ne poslu kojim su se trebali baviti.

Umjesto dotadašnja dva državna tajnika prijašnjih ministarstava obitelji i socijalne skrbi, koje je Milanović spojio u jedno, imenovala je četiri dužnosnika, zamjenika, te tri pomoćnice koje ne ispunjavaju ni temeljne pretpostavke za zapošljavanje u državnoj službi. Zaposlila je i pet savjetnika, a sve uz povećanje koeficijenata i smanjenje opsega posla. Umjesto dosadašnje tri službe u dva ministarstva, osnovano je 15 službi u jednom ministarstvu, pod ravnanjem nekadašnje ljubimice Ivice Račana.

Takvo bezobzirno postupanje prema zaposlenicima dovelo do poplave žalbi na njezina nezakonita rješenja te općeg organizacijskog rasula. Sudeći prema insiderskim informacijama, Upravna inspekcija, prilikom obavljanja nadzora, otkrila je čitav niz nepravilnosti u postupcima prema službenicima. Međutim, ministrica Opaćić za to nije snosila nikakvu odgovornost.

Zbog bahatosti napustili je i najbliži suradnici

Tijekom 2013. uzrokovala je masovan odlazak svojih najbližih suradnika. Otišli su mnogi njezini pomoćnici, a ukupno u godinu i pol dana od 46 ljudi koje je dovela samo ih je troje ostalo.

Žarko Vukobrat, također Srbin, koji je bio ministričin savjetnik i na čijem je dolasku dugo inzistirala, oprostio se s kolegama porukom „Sretno svima... do nekog drugog cirkusa“.

Mnogi drugi su kazali kako su otišli „jer više nisu mogli podnijeti kaos.“

Tatjana Katkić Stanić je protiv ministrice čak podnijela i tužbu za mobbing.

„Sramotna Severina hrvatske politike“

Zahvaljujući načinu ophođenja prema ljudima, osornosti i neradu ministrica je navukla na sebe frustracije svih socijalno osjetljivih skupina društva, a sve pokušavajući maskirati vlastiti nerad, nekompetetnost i neznanje isključivo jednoličnim napadima na svoje političke prethodnike ili neistomišljenike.

Tako je uspjela dobiti i titulu “sramotne Severine hrvatske politike”, koja bi trebala voditi reforme Vlade, a od početka mandata nisu joj pošle od ruke niti reforme resornog Ministarstva socijale. Gotovo svaka inicijativa joj je zapela u provedbi ili, u najboljem slučaju, propala tijekom pokušaja implementacije.

Zakon zbog kojeg je 40.000 ljudi gotovo ostalo bez socijalne pomoći

Milanka Opačić morala je mijenjati i novi Zakon o socijalnoj skrbi, kojije temeljem prijedloga njenog ministarstva donesen prije koju godinu, a predstavljen je kao "reforma koja uvodi red i stvara pravedniji sustav tako da pomoć dođe u ruke onih građana kojima je to najpotrebnije".

No, ironično je da su upravo najugroženiji građani, njih oko 40 tisuća, zbog zakonskih izmjena ministrice gotovo ostali bez socijalne pomoći. Zakonom je bilo predviđeno da korisnici socijalne pomoći koji nemaju posao, a radno su sposobni, pomoć mogu primati maksimalno dvije godine i to u državi u kojoj je nezaposlenost stalno u porastu, a zavodi za zapošljavanje pretrpani.

Ministrica je pokušala uvesti i jedinstveni imovinski cenzus kao pravednu raspodjela proračunskog novca za razne socijalne naknade. Korisnici, ukoliko su radno sposobni, morali bi zaraditi svoju naknadu, kao da hrvatska sirotinja ne želi zaraditi i vapi ostati sirotinjom. Rezultat te "inovacije" bio je stopiranje rasta socijalnih naknade nekoliko godina u nizu.

Pokušala je uvesti i zajamčenu minimalnu naknadu, no ubrzo se opravdala da „za to nisu drugi resori“.

Zakon o inkluzivnom dodatku i naknade za osobe s invaliditetom

Najavila je ministrica pompozno i uvođenje Zakona o inkluzivnom dodatku i reguliranje naknada za osobe s invaliditetom,

Međutim, nakon provedene javne rasprave i održana dva okrugla stola, odlučila je da je Zakon ipak preskup.

Nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi

Ministrica je najavila i reguliranje mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, međutim, jedino što je učinjeno je da se nadzor izvršiteljima mjere ne plaća 500 kuna već 100 kuna mjesečno.

Takvo što je izazvalo lavinu zahtjeva za razrješenjem od strane provoditelja nadzora, te kaos u sustavu socijalne skrbi, budući su mnoge obitelji narušene obiteljske dinamike u kojima je prisutno zlostavljanje, droga, alkohol i obiteljsko nasilje ostale prepuštene sami sebi.

Ukinuti Obiteljski centri

Novim Zakonom o socijalnoj skrbi ukinuti su i Obiteljski centri kojima je na početku mandata ministrica Opačić obećala veće ovlasti i proširen djelokrug rada.

Sada su prema važećem Zakonu pripojeni Centrima za socijalnu skrb, što ujedno znači da Hrvatska ostaje bez ustanova koje će se baviti prevencijom.

Neustavni Obiteljski zakon

Ministričin Obiteljski zakon koji je Vlada poslala u Sabor bio je nedorađen, nedostajalo mu je obrazloženje za dvjestotinjak odredbi, nije slijedio životnu logiku, vrvio je pogreškama i pravnim nelogičnostima, a sudeći prema izjavama pravnih stručnjaka u praksi bi izazvao pravu zbrku.

Taj i takav Obiteljski zakon doživio je oštru kritiku od strane istaknutih pravnih stručnjaka s katedri za obiteljsko pravo na Pravnim fakultetima u Zagrebu, Splitu i Rijeci – Dubravke Hrabar, Aleksandre Korać Graovac, Irene Majstorović, Dijane Jakovac-Lozić, Nenada Hlača, akademika Jakše Barbića, predsjednika mnogih civilnih udruga, te odvjetnika i sudaca, koji su ustvrdili da ministrica nije trebala ulaziti u posao kojem očito nije dorastala.

Outsourcing i spin off

„Žao mi je što je zaustavljena reforma o outsourcingu kao velika reforma koja je štitila radnike i radnička prava“ rekla je ministrica Opačić, nakon što je referendumska inicijativa zaustavila ovu reformu.

„Neću odustati od spin off-a, radnici će prijeći u državnu tvrtku koju ćemo možda jednom i prodati“ – dodala je i istaknula “da će se spin off-om napraviti uštede oko 10 posto troškova, a da će jedan dio djelatnika otići u mirovinu, a višak djelatnika iz državne uprave preslagivanjem prijeći u novu tvrtku“.

Iako su iz HUP-a upozoravali da svaka nova državna tvrtka naravno zahtijeva nove politički imenovane direktore, tajnice, srednje i niže menadžere, automobile, novu uredsku opremu i materijal, prostore i još mnogo drugog, te da je nastavak ovakve rastrošnosti države, donošenja neracionalnih odluka i odgađanje reformi put u daljnje gospodarsko nazadovanje, ministrica Opačić, pritisnuta javnosti, jedva je odustala od tog nauma.

No, zašto je ministrica Opačić uopće bezkompromisno branila ideju „outsourcinga“?

Poznavatelji situacije u Ministarstvu smatraju da je Milanku Opačić o cijelom planu savjetovao Damir Cimer iz osobnih razloga. Cimer je naime član Operativne radne skupine za projektnu provedbu pojedinih reformskih i drugih mjera fiskalne konsolidacije, imenovan za razdoblje 2014.-2016., ujedno i vlasnik privatne tvrtke Calesco d.o.o. koja se bavi upravo outsourcingom. Koliki ie, i kakav, bio posao koji su Milanka Opačić i Damir Cimer bili dogovoriti iz ovih pozicija teško je utvrditi.

Roditelji djece s teškoćama u razvoju zatražili ministričinu smjenu

Roditelji djece s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom uputili su otvoreno pismo premijeru Milanoviću u kojem su zatražili smjenu Milanke Opačić i izrazili svoje nezadovoljstvo vođenjem pogrešne politike prema osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju.

Tražeći ostavku ministrice Opaćić, roditelji djece s invaliditetom tada su naveli: „Ne pravimo djecu većim invalidima zbog 831 kune doplatka. Ministarstvo jasno pokazuje nerazumijevanje i nedostatak empatije prema najosjetljivijoj skupini društva".

Međutim, do danas nisu dobili konkretne prijedloge za rješenje problema s kojima se svakodnevno suočavaju.

Pronatalitetna politika

Restriktivni zakon kojim je Milanka Opačić prepolovila rodiljne naknade rezultirao je time da je u nekoliko godina u Hrvatskoj rođeno 10.000 djece manje.

Ministričine izjave o akumuliranju prevelikih primanja majki s više od troje djece i optužbe da u Hrvatskoj socijalna prava nezakonito koristi prevelik broj korisnika, nedopustiva je komunikacija prema hrvatskim obiteljima, majkama ali i najugroženijim skupinama društva.

Njezina izjava od prije koju godinu da „U Hrvatskoj nema gladne djece“ove godine predizborno je zamijenjena izjavom„Topli obroci za 17.500 djece iz siromašnih obitelji koštat će oko 20 milijuna kuna. Sva djeca u novoj školskoj godini će u školama imati jedan topli obrok.“

Što se sa tih 17.500 gladnih dječjih trbuščića, koji proteklih godina po Milanki Opaćić „nisu bili pravi problem“, događalo možemo samo pretpostaviti.

Ukidanje dosadašnjih poreznih olakšica za djecu

Ministarstvo socijalne politike i mladih priprema i reformu sustava olakšica na djecu.

Dosad su porezne olakšice premašivale 1.300 kuna, a prema radnoj verziji koja je procurila u javnost, naknadu će dobivati svi, no tek 200 kuna po djetetu.

Vlada nema novca za poštivanje prava djece

Već spominjani novi Obiteljski zakon naišao je i na opću kritiku stručnjaka jer ne poštuje konvencije o pravima djeteta, te će upravo zbog njega djeca pretrpjeti nenadoknadivu štetu.

Predsjednica Udruge za ravnopravno roditeljstvo Asenka Kramer svojevrsno je pojasnila kako Vlada i resorna ninistrica Milanka Opačić po ovom pitanju imaju dvostruke kriterije.

„Ljudi koji brane ovaj zakon, Vlada i radna skupina, za medije izjavljuju da Zakon poštuje konvencije o pravima djeteta, dok na okruglim stolovima i tribinama priznaju kako Vlada nema novaca da poštuje te konvencije. Milanka Opačić je jasno rekla da oni koji su potpisivali konvencije o pravima djeteta tad nisu razmišljali hoće li biti novaca za provođenje istih, tako da su u ovom Zakonu zaobišli te konvencije“, kazala je Kramer.

Plan zatvaranja skloništa za zlostavljane žene i djecu

Izjavom kako joj je cilj pokrenuti zakonske mehanizme kojima bi se umjesto dosadašnje prakse da se žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja smješta u prihvatilišta, udaljilo zlostavljača od žrtve, naišao je na mnoge kritike Udruga za zaštitu žena i djece koje su bili žrtve nasilja.

Ministrica je svojim kontroverznim prijedlozima poput onog da se novac namijenjen skloništima za zlostavljane žene i djecu prenamjeni za psihološku pomoć zlostavljača, dodatno produbila problem s obiteljskim nasiljem u Hrvatskoj.

Predizborni trikovi s vaučerima i RTV pretplatom

Milanka Opačić predizborno je predstavila i nekoliko mjera koje će se, naravno, primjenjivati nakon izbora.

Tako je zajedno s Goranom Radmanom obznanila predizborni projekt temeljem koga su umirovljenicima kojima su mirovine niže od 1500 kuna obećala umanjenje iznosa mjesečne HRT-ove pristojbe na 40 kuna. Međutim, ovu mjeru nije donijela na početku mandata, nego na kraju, i to s početkom primjene od 19. listopada 2015., odnosno dva tjedna prije izbora.

Pošto Vlada za ovu mjeru nije planirala sredstva u proračunskoj 2015., u cijelu je priču uskočio "osjećajni" Goran Radman, hvastajući se kako je ovo "već treća mjera koju HRT provodi i koja zadire u prihode javne TV", što nije ništa drugo nego potez identičan onome prije predsjedničkih izbora, kada se Radman također aktivno uključio u kampanju - darujući unaprijed Josipović-Vojkovićevom ZAMP-u 67 milijuna kuna proračunskog novca.

Slično je i s najavama prava uvođenja vaučera za struju na ime korisnika socijalnih naknada. Međutim, kako Vlada u Proračunu za 2015. ni za tu predizbornu mjeru nije osigurala sredstva, a HEP nije želio preuzeti opterećenje na sebe, ova se mjera morala prolongirati za proračunsku 2016. godinu.

Zanimljivo je da čak pedesetak članaka istog Zakona stupa na snagu tek 01. lipnja 2016. što i ovo ministričino obećanje čini najobičnijom manipulacijom i pokušajem kupovanja glasova u predizborno vrijeme.

 

Hrvoje Krmpotić