Vlado Martek, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor istaknutog opusa i osobitog angažmana. Trenutno je u Splitu, u palači Milesi otvorena retrospektiva ovoga umjetnika.

-U srpnju ste otvorili veliku retrospektivnu izložbu u Splitu, u palači Milesi. Kakvi su dojmovi posjetitelja, vaši?

-Koliko sam ja uspio vidjeti, čuti, reakcije su bile vrlo pozitivne,pomalo su ljudi bili iznenađeni, obzirom da moja umjetnost i moje slikarstvo nema reprezentativni pristup. Na otvaranju je bila i ministrica kulture gđa Obuljen, koja je u jednom neslužbenom govoru spomenula imoje agitiranje za čitanje a i poznato da sam cijeli svoj radni vijek proveo radeći u knjižnici u Dubravi. Moje su slike uvijek pune riječi. Prostor je gotovo idealan za moj koncept izložbe, naime izložio sam iz različitih razdoblja odabrane radove i može se dobiti cjelovitiji uvid u moj rad.

-Vi ste bili aktivni u umjetnosti, koja je bila na rubu, dakle riječ o pred umjetnosti, anti umjetnosti i sada smo svi dojma kako je ona ostavila dublji trag nego li oficijelna umjetnost.

-To je eksperimentalna umjetnost, eksperimentalistički pristup pojedinim medijima, a on je uvijek hodanje po rubu. No kako vrijeme prolazi vidi se da taj rub više govori o centru nego li centar o samome sebi. Umjetnik u toj umjetnosti ne stoji po strani kao izvođač ili proizvođač, umjetnik je spojen osobnošću i maksimalno je uključen u prezentaciju i u radove.

Klasična umjetnost naglašava dualnost djela i umjetnika a ova linija koju sam ja zastupao i mnogi iz moje generacije, težili smo jedinstvu, to je taj čovjek napravio, to su zajednički problemi, ideali, težnje i publika se na to nadovezuje.

-Očekujete li, uskoro da bi povjesničari umjetrnosti mogli ozbiljnije, javno razgovarati o djelovanju Grupe šestorice.

-Pitanje je bajkovito, više bih volio no što mislim da će se dogoditi. Bilo bi vrlo zanimljio raščlaniti takav pristup. Prije dosta godina objavljena je jedna monografska publikacija u povodu retrospektive 1998. Neke su stvari zastarjele u pristupu, bilo bi vrijeme da se napravi nova publikacija, razgovor jer se približava pedeseta obljetnica prve izložbe, prve akcije. Mi smo pomoću umjetnosti širili prostor slobode.

-Što je novo u atelijeru, što planirate?

-Ja sam svaštar pa svašta i planiram. Pripremam s gđom Križić Roban knjigu o mojem fotografskom opusu, pripremam izložbu svojih fotografskih radova za Budimpeštu, pripremam i jedan samizdat, sređujem svoje depoe, sortiram slike. Pozvan sam u Valenciju, od njihova muzeja na obilježavanje 1989., godina pada Berlinskog zida , riječ je o velikoj izložbi. Čak i kod mene, moji radovi prije 89. imaju jednu vrijednost a radovi nakon 89. drugu vrijednost. Oni traže uvid u moje radove koja sam radio 89.

-Svaki dan crtate, slikate.

-Da, svaki dan nešto radim. Trenutno slikam automobile bez kotača, metafora koja me jako privlači. Nedavno sam posvetio nekoliko radova Emily Dickinson, iskoristio sam nekoliko njezinih citata.

 

Miroslav Pelikan